Petrica Kerempuh - Slavko Mihalić

Petrica Kerempuh - Slavko Mihalić

Bilješke o piscu:
Slavko Mihalić je rođen 16. ožujka 1928. u Karlovcu. Osnovnu i srednju školu završio je u svom rodnom gradu i zatim u Zagrebu završio Filozofski fakultet. Dolazi iz zanimljive obiteljske pozadine gdje je otac bio književnik, a majka glumica stoga je od malena bio okružen kulturom i knjigama.

Danas ga se drži za jednog od najznačajnijih pjesnika iako je radio i kao urednik knjiga i časopisa. Bio je i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Radio je također i kao prevoditelj i sastavljao antologije. Pisao je pjesme sa velikim žarom tako da u njegovu opusu možemo pronaći i one za odrasle i one za djecu.

Neke od najpoznatijih zbirki za odrasle su: Komorna muzika, Put u nepostojanje, Početak zaborava, Darežljivo progonstvo, Jezero, Vrt crnih jabuka, Ljubav za stvarnu zemlju. Najpoznatija zbirka pjesama za djecu je Djevojčica i pjesma i zbirka pripovijedaka za djecu Petrica Kerempuh. Umro je u Zagrebu 5. veljače 2007. godine.

O knjizi:
Unutar zbirke pripovjedaka Petrica Kerempuh nalazi se 17 priča o ovom zagorskom lakrdijašu. Ovdje ćemo predstaviti nekoliko priča vezanih za njegovo djetinjstvo: Rođen u pokladnoj noći, Tri puta kršten, S ocem na konju, Susjedi i Škrtac.


Rođen u pokladnoj noći

Sadržaj:
U Hrvatskom Zagorju nedaleko od Stubice nalazi se zaselak Oskoruša. Tu je u siromašnoj kući rođen dječak plave kose. Roditelji su mu Dorica i Štef Canjak. Mali žutokosi dječak rođen je na najluđu noć kada maškare haraju selom, svi piju i pjevaju na sav glas i uskoro se spremaju spaliti princa karnevala kako bi odagnali sve ono što je kroz proteklu godinu krenulo krivo.

Njegova neobičnost pokazala se odmah. Sva djeca kada dođu na svijet plaču iz petnih žila, ali on to nije učinio. On je zakukurikao i zatim utihnuo i pružio ruke prema stolu prepunom slastica. Tako je i dobio svoj nadimak kada ga je babica proglasila kerempuhom. To je stara zagorska riječ za onoga tko nikada nije sit, neprestano o jelu misli i sve bi učinio da do njega dođe.

Dječak je zaplakao ovoga puta i to zato jer nije dobio pečenje sa stola. Kuća je uskoro bila puna maškara i čestitara. Dječje oči lutale su po raznim maskama i sve je bilo veselo dok je izvan kuće plamtio kralj karnevala.

Mjesto radnje:
Zaselak Oskoruša u Hrvatskom Zagorju.

Vrijeme radnje:
Vrijeme poklada.

Likovi:
Štef i Dora, novorođeni dječak ( Petrica Kerempuh), maškare.


Tri puta kršten

Sadržaj:
U kući Štefa Canjaka bilo je veselo. Napokon je nakon tri plavokose kćeri dobio sina. Novorođeni dječak čitavo vrijeme je urlikao pogotovo kad bi spazio nekoga da pije ili jede. Ugledavši zdjelu u kojoj je bilo kiselo zelje i sušena svinjska rebra dječak se na očev ponos počeo derati: “Daj! Daj! Daj!”

Krenula su nagađanja što bi ovaj dječak mogao biti kada poraste. Bilo je prijedloga raznih zanimanja, ali otac je zaključio da će biti kmet baš kao on i boriti se za pravicu, a protiv gospode.

Tri dana su došla i prošla i običaj je bio krstiti dijete. Njihov zaselak nije imao crkvicu pa su morali potegnuti do Stubice. Vrijeme je bilo hladno i snijeg dubok. Kum i kuma žustro su se prepirali oko imena dječaka. Kuma je smatrala da bi se trebao zvati Lojzek , a kum je smatrao da je Matek pravi odabir. Otac se usprotivio i tvrdio kako je prvo muško dijete u obitelji uvijek Štef i da će tako biti i sada.

Na putu su došli do potoka. Kako je kuma zbog zime često posezala za vinom, tako pripita se okliznula i sa djetetom u rukama pala u potok. Tako je mali dječak kršten u hladnoj vodi. Ušli su u jednu gostionicu putem kakao bi se malo ugrijali pred toplom vatrom i sa još nešto vina. Dijete je presvukla krčmarica odjenuvši ga u šareno ruho.

Napokon su stigli do crkve i župnik se začudio ovom šareno odjevenom djetetu koje je nalikovalo na klauna. Štef, kum i kuma također su bili začuđeni jer pripiti nisu ni zapazili opravu koju je dijete dobilo. Izgledao je baš kao da ga je odjenuo princ karnevala.

Sada je bilo još nejasnije koje ime bi dijete trebalo dobiti i župnik Petar mu je nadjenuo svoje ime. Tako je dječak postao Petrica Kerempuh i kršten je ponovo. Iako se čini da su ovo samo dva krštenja Petrica Kerempuh prvi puta zapravo je kršten na sam karneval uz urnebesno veselje i piće.

Mjesto radnje:
Zaselak Oskoruša, Stubica.

Vrijeme radnje:
Tri dana nakon maškara.

Likovi:
Dječak (Petrica Kerempuh), otac Štef, kum i kuma.


S ocem na konju

Sadržaj:
Peričin otac Štef bio je veliki ljubitelj sajmova. Pojavi li se neki u krugu od pedesetak kilometara Štef bi zasigurno bio tamo. Tako je jednoga dana došao sajam u Klanjec i otac je uzeo tada trogodišnjeg Pericu sa sobom. Otac je imao konja Sokola i na njemu su se zaputili na sajam. Štef je jahao naprijed, a Petrica je sjedi iza njega čudeći se velikom svijetu kako nikada nije bio izvan Oskoruše.

Otac je čitavim putem pozdravljao ljude kojeje znao i oni su mu veselo odmahivali. I Petrica je želio baš poput oca pozdravljati ljude, samo kao i kod svega drugoga nije to činio na uobičajen način. Kada ga je jedan čovjek pozdravio on mu je odzdravio plaženjem jezika. Primjetio je da ova gesta najviše djeluje na ljude.

To je završilo tako da je Petrica prolaznicima pokazao golu stražnjicu. Bijesni ljudi počeli su trčati za njima i gađati ih kamenjem. Otac se odjednom okrenuo da provjeri oko čega se diže galama i vidio Petricu kako izvodi vragolije i razjaruje gomilu još više. Tu je Petrica po prvi puta upoznao sukob, a otac, ljut što je morao propustiti sajam, dobro ga je išibao.

Likovi:
Otac Štef, Petrica Kerempuh.


Susjedi

Sadržaj:
Petrica i njegova obitelj živjeli su u blizini susjeda prezimena Klopotec. Stalno su imali apsurdne optužbe poput toga da su im Štef i Dora nešto ukrali ili recimo začarali kravu kako ne bi davala mlijeko. Prijetili su im i oružnicima koje će dovesti iz Stubice.

Čitavo selo je svakodnevno slušalo svađe. majka je plakala dok je otac bio ljut zbog lažnih optužbi. Petricu su jako zaboljele majčine suze i odlučio je spremiti osvetu. Petrica je napravio dvadeset kuglica kruha i zavezao ih na uzice. Zatim ih je spojio zajedno i potajice ih bacio među susjedove kokoši. Kokoši su počele pohlepno gutati kruh i s njime su progutale i uzice. Za to vrijeme još kokoši je nahrupilo na ove koje su već jele i nastalo je neobično klupko, kokoši, konca i kruga.

Klopoteci su uz viku pokušavali razmrsiti klupko i za to vrijeme već je čitavo susjedstvo bilo pred njihovim plotom smijući se i dobacujući razne komentare i savjete. Klopoteci su uspjeli razmrsiti svoje klupko, ali nekoliko kokoši su morali ipak zaklati. Petričina osveta je upalila i Klopoteci im više nikada nisu pravili probleme.

Mjesto radnje:
Zaselak Oskoruša.

Likovi:
Petrica Kerempuh, otac Štef, majka Dora, obitelj Klopotec.


Škrtac

Sadržaj:
U ovom zagorskom selu postoji običaj koji djecu posebno veseli. Naime u vrijeme kolinja kada se sprema zimnica djeca hrle u kuće u kojima se prerađuje i kuha meso jer im domaćice daju jesti do mile volje. No u selu je živio i škrtac imenom Grga Hrčak. On je prezirao rasipnost i tako je djeci skuhao svake godine samo siromašnu juhu u koju bi ubacio teška srca samo nekoliko svinjskih kožica.

Sva djeca zgražala su se nad ovom juhom osim Petrice. On je ostao i povadio sve kožice iz nje odlučniji da će Grgi Hračku skuhati upravo ovakvu juhu. Izašao je iz Hrčkove kuće ni ne pozdravivši, a Grga je pomislio kako se lukavo riješio dječurlije. No Petrica se vratio i zadržavao se u blizini lonca u kojem se kuhalo meso za kobasice. Škrtac je kušao dio i zaključivši da je kuhano otpravio Petricu pod isprikom da ga boli glava i da danas neće raditi kobasice.

Petrica mu je tobože zabrinuo rekao da je li moguće da ga glava boli od crvenih gljiva sa bijelim točkicama koje je on ubacio kako bi poboljšao mješavinu za kobasice. Škrtac je panično počeo kopati po loncu i doista vidio nešto crveno bijelo. Otrčao je do seoske vještice po protuotrov koliko su ga noge nosile. Petrica je izvadio nekoliko komada stare točkaste tkanine koje je ubacio i pozvao svu djecu iz sela na gozbu.

Mjesto radnje:
Zaselak Oskoruša.

Vrijeme radnje:
Doba kolinja.

Likovi:
Petrica Kerempuh, škrtac Grga Hrčak.