Miševi i mačke naglavačke - Luko Paljetak

Miševi i mačke naglavačke - Luko Paljetak

Bilješke o piscu:
Luko Paljetak rođen je u Dubrovniku 19. kolovoza 1943. Napisao je brojne zbirke pjesama i knjige za djecu i mlade, ali pisao je i eseje, članke i znanstvene studije. U Dubrovniku je odrastao i nastavio živjeti tamo i danas. Završio je studij hrvatskog i englesko na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru.

Radio je jedno vrijeme i kao asistent na fakultetu i kao redatelj i dramaturg u Zadarskom kazalištu lutaka. Doktorat je dobio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. I danas djeluje kao vrstan prevoditelj sa engleskog, francuskog i slovenskog.

Stalni je član HAZU-a i SAZU-a i dobitnik mnogih priznanja. Radi i djeluje kao urednik u časopisu Dubrovnik, koji izdaje dubrovački ogranak Matice Hrvatske. Njegova djela uvukla su se duboko u dubrovačku i hrvatsku pop-kulturu.

Sadržaj:
Miševi i Mačke naglavačke zbirka je šaljivih i poučnih pjesama za djecu koja je prvi puta objavljenja 1973. Od tada je doživjela više od 20 izdanja i kazališnih i radijskih uprizorenja. Unutar nje nalazimo pjesme poput Mačka koja je mnogo jela, Mačka kod zubara, Mačka kod psihijatra i Mačka i glasovir.

Mačka koja je mnogo jela
Ovo je pjesmica o jednoj debeloj mački. Mnogo je jela i jako se udebljala i jednoga dana je srela jako mršavog miša. Miš je “jeo samo iz nekih bočica i bio je tanak kao pločica”. Mačka je naravno htjela pojesti ovoga miša, ali odjednom je primijetila da se tako udebljala da ne može “pomaknuti ni brk”, dok je miš “trčati nije mnogo od gladi”.

Kada je mačka primijetila da ne može ovako dalje. da joj debljina smeta u onome što mačke rade, odlučila je smršaviti. Nasuprot njoj mršavi “miš se odmah sjetio bijede pa je odlučio da više jede”. Miš je jeo svašta i brašno i čvarke i paprike i juhe i muhe…

Miš se udebljao i fino popunio dok je mačka omršavjela. I ponovo su se našli oči u oči i mačka ga je htjela pojesti, ali ovoga puta situacija je bila obrnuta. Ona je bila preslaba i mršava da ga ulovi, a on je bio predebeo da bi mogao pobjeći. “I tako nije bilo ništa.”

Mačka kod zubara
Pjesmica priča pričo o mački koja je neumjereno jela slatkiše i kao rezultat toga uspjela pokvariti sve zube. Stanje je bilo kritično pa “nije mogla grickati kosti ni smješkati se kad dođu gosti”. Svaki puta kada bi takva pokušala loviti miševe oni bi joj se počeli smijati i ona se sakrila posramljena.

Odlučila je jednoga dana da bi bilo dosta i da je vrijeme da ode kod zubara. U čekaonici je srela slonicu, strizibube i staroga krokodila. Napokon su pozvali njen broj i “mački se srce ko kamen stvrdlo”. Zubar je bio miš i dugo je radio na njenim zubima. “Sve joj je zube redom dirao, k’o da po klaviru je svirao”.

Miš joj je spretno popravio sve zube ii rekao da sama čak može loviti i miševe. Ona se poveselila, a miš je primijetio što to znači pa “smjesta je lijepo strugnuo i kao mudar šmugnuo”. Mačka ponovo nije pazila na zube i za mjesec dana bila opet u istoj situaciji. Kada ju je miš vidio samo je rekao da ga danas nema doma.

Mačka kod psihijatra
Pjesmica govori o mački koja je živjela sama lagodnim životom “spavala je od vrlo kasno, spavačicu je imala dugu i krevet mekani, u krugu”. Imala je i mnogo krasnih knjiga i skupih pića, “i spremala je kineska jela ” i “potpuno je bila bijela”.

No mačka nije bila zadovoljna, nije bila sigurna što želi “i tako jednog dana da ne bi skrenula do psihijatra je pravo krenula”. No psihijatar je bio miš i kada mu je mačka ispričala svoj problem on je počešao glavu i postavio joj dijagnozu rekao “vama miš jedan treba pod hitno”.

Napisao joj je recept i pobjegao, a kada je mačka pročitala na receptu je pisalo: “Opasna bolest – MIŠITIS KRONIKA! Popijte stoga bocu tonika za prvu pomoć ovog puta, a ako pravi želite lijek uhvatiti me morate tek!”

Mačka i glasovir
Pjesma priča o mački koja je znala svirati glasovir “i napamet je znala note i topila se od divote”. Svirala je sa svim nogama pa čak koristila i rep. Jednoga dana dok je tako svirala pukla je žica u njenom starom glasoviru. Bila je očajna i “tražila je žicu svud, uzalud bješe svaki trud”.

Odjednom je dobila sjajnu ideju jer je kod nje kao podstanar živio mali miš, koji se zvao gospodin Iš. On nije mario previše za njenu glazbu, dapače išla mu je na živce. No mačka ga je danima mamila i napokon ga ulovila. “Od uha do uha razvuklo joj se lice zatim je , lijepo, rep mu zategnula - umjesto žice”. Mačka je nastavila oduševljeno svirati a najljepši ton proizvodio je baš mišev rep.

Vrsta djela:
Zbirka pjesama za djecu.

Likovi:
Mačka i miševi.