Zlatarevo zlato - August Šenoa
Bilješke o piscu (verzija 1):
August
Šenoa rođen je 1838. godine u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Zagrebu,
gdje je završio osnovnu školu. Prvi razred mađarske gimnazije završio
je u Pečuhu, a u Zagrebu će završiti ostalih 7. 1873. godine imenovan je
gradskim senatorom. Umro je 1881. g. Svoj roman "Zlatarevo zlato"
objavio je 1871. godine u časopisu "Vijenac", a godinu dana kasnije kao
posebnu knjigu.
Bilješke o piscu (verzija 2):
August
Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19. stoljeća.
Rođen je u Zagrebu 1838. godine, u malograđanskoj obitelji mađarskoga,
njemačkoga i češkog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u
Zagrebu, Pečuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Beču,
jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera. Književni rad započinje
feljtonima u novinama i časopisima (“Zagrebulje”). Istupa kao književni
kritičar i teoretičar donoseći u hrvatsku književnost nove ideje o ulozi
književnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz književni rad, Šenoa je
svakako i među najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih
europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik,
dramaturg i umjetnički direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih
časopisa, i od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Već
kao gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku.
Šenoine su pjesme, zahvaljujući sugestivnosti i tematskoj i idejnoj
primjerenosti zahtjevima širokog kruga čitateljstva i povijesnom
trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice -
(“Smrt Petra Svačića”, “Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) -
lirsko-epske pjesničke tvorevine nastale na motivima starih legendi,
narodnih predaja i aktualnih političkih prilika s izrazito
nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem netradicionalnu poeziju
ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u pripovijetkama i
romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem
ulazi u seoski, malograđanski i gradski život promatrajući sudbinu
svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajući svojim pristupom
temelje hrvatskog realizma.
Mjesto radnje:
Zagreb
Vrijeme radnje:
Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine
Tema:
Sukob zagrepčana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad
Kratki sadržaj (verzija 1):
U
gradu Zagrebu živio je zlatar Krupić koji je nakon smrti svoje voljene
supruge odgajao svoju kćer, jedinicu Doru, uz pomoć starice, tj. njegove
kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijeće na Trgu sv. Marka,
po čemu su je i nazvali paprenjaka. Najveći zagrebački neprijatelj je
bio Stjepko Gregorijanec, gospodar Medvedgrada. Dok je jednog dana
razbješnjeli narod palio kuću Franje Filipovića koji je izdao svoje
hrvatstvo i otišao u turke, jedna iskrica velikog plamena pala je među
konje koji su se zatim razbježali. Pred podivljalim konjima se slučajno
zatekla Dora koju je Pavao, sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio.
Viđao ju je više puta, a opet joj je spasio život. Saznavši da mu se sin
viđa s građankom, Stjepko je skovao urotu. Sve političke spletke i sva
građanska ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i Krupića, a također i
do smrti Dore. Pavao ju ovaj put nije uspio spasiti. Udovica Klara je
htjela Pavla samo za sebe. Uz pomoć Grge Čokolina, gradskog brijača,
brbljavog, oholog i pohlepnog varalice, ona je poslala svoje vojnike da
otruju Doru. Ljubomorna udovica je ostvarila svoj cilj. U početku svih
tih nesreća Pavao je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata
Jerka. Shrvan što mu je zbog urote sin Pavao otišao, Stjepan
Gregorijanec je sklopio mir sa Zagrebom. Umro je u okruženju, ipak sa
sva tri svoja sina, Pavlom, Nikom i Jerkom. Rekavši da će jednog dana
nestati ime Gregorijančevo imao je pravo jer su Pavao i Niko poginuli u
bitci protiv turaka, a Jerko je otišao u samostan i zaredio se.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Radnja
se odvija u 16 st. u Zagrebu. Plemić Pavao Gregorijanec spašava Doru
Krupićevu prilikom jedne gužve u gradu i odvodi je njenom ocu, zlataru
Petru Krupiću. Pavao se odmah u nju zaljubio. Prilikom iste nevolje u
gradu smili mu se nijemi prosjak Jerko i zamoli svoje sluge da ga odnesu
na njegove dvore da se izliječi. Dora je slovila kao lijepa, vrijedna,
skrušena i vjerna bogu i domu, iako je rano ostala bez majke pa ju je uz
oca odgajala kuma Magda. Brijač Grga Čokolin nije uspio isprositi Doru
za ženu pa se zakleo da će Krupićevoj obitelji nanijeti sva zla. Pokušao
je djevojku u gradu oklevetati zbog čega ju je otac otjerao kod rođaka
van grada. Putem su ju presreli plaćenici Stjepka Gregorijanca s
namjerom da ju otmu i osramote, ne bi li tako onemogućili da se Pavao
njome vjenča. Kao što je brijač Grga bio doušnik Stjepku, tako se
prosjak Jerko zajedno sa plemićem Pavlom urotio protiv Grge i oca
Gregorijanca. Dodatnu nevolju čini barunica Klara koja je rano ostala
samoborska udovica i smrtno se zaljubila u lijepog Pavla. Jerko je
objasnio Pavlu da nije nijem, da imaju zajedničkog oca, da mu je majka
bila služavka na očevom dvoru, da ju je Stjepko napastovao i kad je
vidio da je trudna protjerao ju je sa dvora. Umrla je u teškoj bjedi, a
on joj se zakleo da će cijeli život šutjeti, kako nitko ne bi saznao
ništa o njemu. Do sada mu je pomagao rođak fratar u samostanu. Kad su
nastale svađe između vlastele i građana, u vrijeme kad je Petar bio na
ratištu protiv turaka, Klara je unajmila jednog zlobnika koji se pojavio
u Dorinoj kući za vrijeme dok je bila sama. Prethodno je taj zlobnik
ranio Janka koji je čuvao Dorina ulazna vrata. Dori se predstavio kao
čovjek koji traži zaštitu, u nevolji je i bježi. Smilio se Dori,
donijela mu je vode i dok je gledala kroz prozor zlobnik joj je
podmetnuo otrov. Kratko nakon što je probala tu vodu preminula je. U taj
čas došao je nesretni Pavao koji nije ništa mogao napraviti protiv
toga. Idućeg dana Dora je bila sahranjena. Za vrijeme dok je ležala na
odru u crkvi Pavao se sreo sa Klarom i obećao joj najljuće nevolje za
sve što je učinila. Pavao je otišao na ratište sa turcima. Vratio se tek
na samrti oca Stjepana, kojeg ispovijeda svećenik Jerko. Otac se na
samrti ispovijeda svećeniku i kaje se za vanbračnog sina. Svećenik
otkriva da je on taj san. Iza obitelji Gregorijanec u kojoj su bila tri
sina nije ostao niti jedan nasljednik. Pavao se nije ženio i pognuo je
na ratištu. Niko je imao samo jednu kćerku, a Jerko je bio svećenik.
O čemu Šenoa govori u predgovoru?
Šenoa
već u prvoj rečenici predgovora tj. svoga obraćanja štiocu iskazuje
motiv svoga pisanja, pokazuje što ga je nagnalo da se prihvati upravo
ove teme:
“Iznosim pred tebe prijatelju hrvatske knjige malenu sliku burne naše
davnine. Nadam se da će ti mila biti, jer je naša, nadam se da ćeš i
mojemu peru oprostiti gdje je pogriješilo, jer da je u peru bilo toliko
vještine koliko je bilo ljubavi za našu stvar, knjiga bi bila bez prigovora.”
Šenoa
zatim izvještava svog čitaoca o tome kako je došao do fabule romana,
kako je kopao po starim pismohranama, drevnim knjigama i drugim
listinama:
“Premećuć po arhivu Grada Zagreba stare zaprašene artije u kojih sto
godina nije bila ruka dirnula, naiđoh in ljutu i krvavu pru među silnim
podbanom Gregorijancem i građani zagrebačkimi. Starina Krčelić znao je
za tu pravdu ali nije joj znao razlog. A ja otresi prašinu, i eto pred mojim
očima crno na bijelom zašto se podban i Zagreb zavadiše i zašto je silni
velikaš pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naoštrih pero.
Stao sam slagati listine, čitati i čitati do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio
ondje, prebirao zapisnike, račune, učio knjige i stare i nove. Kopao sam
da iskopam ruševine starog Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare
hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojištu. I pomože Bog. U duši
mojoj oživiše divne slike, ja sam ih skupio, nacrtao, i evo ih pred tobom,
štioče dragi.”
Što je prema Šenoi težište ovoga djela?
Težište ovog djela je sasvim mala slika prošlosti naše burne domovine.
Razvrstaj likove na pozitivne i negativne!
Pozitivni
likovi su: Magda, Dora Krupić, Stjepko Gregorijanec, Pavao
Gragorijanec, Niko Gregorijanec, Jerko Gregorijanec, Petar Krupić,
Miloš.
Negativni likovi su: Grga Čokolin, Klara, Ungnad Krsto, Stjepko Gregorijanec.
Što zaključuješ iz vanjskog i moralnog opisa svakog pojedinog lika?
Pažljivo
razmotrivši vanjski i moralni opis svakog pojedinog lika mogu
zaključiti ovo: Izgled likova bi trebao nagovijestiti i njihov moralni
lik, ali na primjeru opisa Magde, Jerka… uviđamo da to i nije tako, i da
Šenoa ustvari želi pokazati kako izgled često vara i kako odijelo ne
čini čovjeka.
Tko je glavni intrigant u ovom djelu?
U ovom romanu glavni intrigant je Grga Čokolin.
Koji je događaj u djelu utjecao na daljnji tok i preokret same fabule?
U
romanu imamo očitu situaciju kada se čitava stvar preokrenula
zahvaljujući nikom drugom doli Grgi Čokolinu. To je situacija kada se
Klara beznadno zaljubi u Pavla Gregorijanca koji se treba oženiti s
Dorom i živjeti sretno. Grga Čokolin nagovara Klaru na umorstvo Dore,
što će se i te kako odraziti na cijelu fabulu.
Koji lik u ovom djelu je suprotan intrigantu?
Lik koji je suprotan intrigantu i pokušava razriješiti i ispraviti ono što je intrigant smislio je Jerko.
Kakvi su likovi u ovom djelu?
Neki likovi su čvrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga), dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar).
Što zaključuješ promatrajući ljubavnu i povijesnu fabulu ovoga djela?
Kada
pobliže promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet ćemo da ljubavna
fabula i te kako utječe na povijesnu i da se ne može zanemariti. U ovom
romanu nema epizoda koje bi se mogle izbaciti a da se to ne odrazi na
čitavu fabulu.
Što misliš o jeziku kojim je djelo napisano?
Meni
se osobno Šenoin jezik nije svidio. Posebne teškoće su mi stvarale
tuđice a i samo narječje. Pohvalno je to što je Šenoa pokušao pisati
jezikom koji je bio aktualan u to vrijeme, ali da se mene pita puno veći
uspjeh bi postigao da je pisao običnim i strogo književnim jezikom.
Analiza likova:
Glavni
i najvažniji likovi su Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanec. Dora i
Pavao su pozitivni likovi. Oni se vole, ali su iz različitih društvenih
slojeva pa ne smiju biti zajedno.
Dora
Oičenje
nevinosti, čistoće, nježnosti i dobrote. U romanu se spominju samo
njezine vrline, kao da uopće nema mana. "Bijaše bistra, živa, te se već
za kasnijeg djetinjstva toliko oslobodila tako da je više nisu smatrali
djetetom, svi su je nazivali "zlatarevom mudrijašicom" jer se mala
naučila čitanju i pisanju..."
Dora je vrlo
inteligentna, jako pametna i lijepa. Njezino srce je osvojio samo Pavao
Gregorijanac. Ona na kraju umire jer su svi negativni likovi bili protiv
nje. Njezinu smrt isplanirao je Grga Čokolin, koji je volio Doru, ali
je nije želio gledati sretnu s drugim.
Pavao
Mlad i lijep čovjek. Hrabar je, odlučan i plemenit. Dobar je vojnik, a u borbi je velik junak.
"Mladiću bijaše jedva dvadeset godina. Lice blijeđašno, plemenito,
kosa dugačka, crnomanjasta, brčići mali, čelo visoko, a sjajne plavetne
oči pod tamnim trepavicama dvije zvijezde da ih nije mutila neka sjeta.
Mladić bijaše lijep, snažan, a ljepši od brige i sjete."
Pavle
je bio zaljubljen u Doru. Za nju bi dao sve, pa i svoj život. On je
veoma plemenit i osjećajan, te je posve različit od svog oca. Bio je
jako vezan uz majku, te se nakon njezine smrti udaljavao od obitelji.
Stjepko Gregorijanec
Dostojanstven, samovoljan i silovit plemić. Čini sve da ostvari svoje želje. Jako mu je važno mišljenje drugih.
Klara Grubarova
Brzopleta, pokvarena i lažljiva. Opsjednuta je svojom ljubavi prema Pavlu zbog koje na kraju poludi.
Petar Krupić
Iskren, pošten, blag i mudar. Velik je uzor svojoj kćeri Dori.
Grga Čokolin
Pokvaren, zao i tašt. Voli Doru i planira njezinu smrt samo da je ne gleda sretnu sa nekim drugim.
Magda
Oličenje
dobrote i sigurnosti. Voljela je i štitila Doru te je nakon njezine
smrti i sama umrla nastavljajući je štititi i nakon smrti.
O djelu:
Ovo
je djelo povijesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom na
građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan u 16.
st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju
pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim,
dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija.
Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i
radnju. On je i nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o
postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije: Šenoa
uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore i
Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka,
sukobi u hrvatskom saboru...).
Radnja romana je podijeljena na dvije paralelne radnje:
Povijesnu
i ljubavnu. Uz povijesnu priču vezan je i opis cjelokupnog društvenog i
političkog života Zagreba u 16. st. To je osnovna fabula na koju se
vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje
zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to
vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a još manje ženiti. Na početku romana
pisac iznosi mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16.st.
Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa
životima raznih ljudi i s glavnim likovima.
No comments:
Post a Comment