Zlatarevo zlato - August Šenoa

Zlatarevo zlato - August Šenoa

Bilješke o piscu (verzija 1):
August Šenoa rođen je 1838. godine u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu. Prvi razred mađarske gimnazije završio je u Pečuhu, a u Zagrebu će završiti ostalih 7. 1873. godine imenovan je gradskim senatorom. Umro je 1881. g. Svoj roman "Zlatarevo zlato" objavio je 1871. godine u časopisu "Vijenac", a godinu dana kasnije kao posebnu knjigu.

Bilješke o piscu (verzija 2):
August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19. stoljeća. Rođen je u Zagrebu 1838. godine, u malograđanskoj obitelji mađarskoga, njemačkoga i češkog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pečuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Beču, jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera. Književni rad započinje feljtonima u novinama i časopisima (“Zagrebulje”). Istupa kao književni kritičar i teoretičar donoseći u hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz književni rad, Šenoa je svakako i među najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnički direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih časopisa, i od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Već kao gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme, zahvaljujući sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima širokog kruga čitateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice - (“Smrt Petra Svačića”, “Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) - lirsko-epske pjesničke tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih političkih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem netradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem ulazi u seoski, malograđanski i gradski život promatrajući sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajući svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.

Mjesto radnje:
Zagreb

Vrijeme radnje:
Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine

Tema:
Sukob zagrepčana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad

Kratki sadržaj (verzija 1):
U gradu Zagrebu živio je zlatar Krupić koji je nakon smrti svoje voljene supruge odgajao svoju kćer, jedinicu Doru, uz pomoć starice, tj. njegove kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijeće na Trgu sv. Marka, po čemu su je i nazvali paprenjaka. Najveći zagrebački neprijatelj je bio Stjepko Gregorijanec, gospodar Medvedgrada. Dok je jednog dana razbješnjeli narod palio kuću Franje Filipovića koji je izdao svoje hrvatstvo i otišao u turke, jedna iskrica velikog plamena pala je među konje koji su se zatim razbježali. Pred podivljalim konjima se slučajno zatekla Dora koju je Pavao, sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Viđao ju je više puta, a opet joj je spasio život. Saznavši da mu se sin viđa s građankom, Stjepko je skovao urotu. Sve političke spletke i sva građanska ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i Krupića, a također i do smrti Dore. Pavao ju ovaj put nije uspio spasiti. Udovica Klara je htjela Pavla samo za sebe. Uz pomoć Grge Čokolina, gradskog brijača, brbljavog, oholog i pohlepnog varalice, ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru. Ljubomorna udovica je ostvarila svoj cilj. U početku svih tih nesreća Pavao je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. Shrvan što mu je zbog urote sin Pavao otišao, Stjepan Gregorijanec je sklopio mir sa Zagrebom. Umro je u okruženju, ipak sa sva tri svoja sina, Pavlom, Nikom i Jerkom. Rekavši da će jednog dana nestati ime Gregorijančevo imao je pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv turaka, a Jerko je otišao u samostan i zaredio se.

Kratki sadržaj (verzija 2):
Radnja se odvija u 16 st. u Zagrebu. Plemić Pavao Gregorijanec spašava Doru Krupićevu prilikom jedne gužve u gradu i odvodi je njenom ocu, zlataru Petru Krupiću. Pavao se odmah u nju zaljubio. Prilikom iste nevolje u gradu smili mu se nijemi prosjak Jerko i zamoli svoje sluge da ga odnesu na njegove dvore da se izliječi. Dora je slovila kao lijepa, vrijedna, skrušena i vjerna bogu i domu, iako je rano ostala bez majke pa ju je uz oca odgajala kuma Magda. Brijač Grga Čokolin nije uspio isprositi Doru za ženu pa se zakleo da će Krupićevoj obitelji nanijeti sva zla. Pokušao je djevojku u gradu oklevetati zbog čega ju je otac otjerao kod rođaka van grada. Putem su ju presreli plaćenici Stjepka Gregorijanca s namjerom da ju otmu i osramote, ne bi li tako onemogućili da se Pavao njome vjenča. Kao što je brijač Grga bio doušnik Stjepku, tako se prosjak Jerko zajedno sa plemićem Pavlom urotio protiv Grge i oca Gregorijanca. Dodatnu nevolju čini barunica Klara koja je rano ostala samoborska udovica i smrtno se zaljubila u lijepog Pavla. Jerko je objasnio Pavlu da nije nijem, da imaju zajedničkog oca, da mu je majka bila služavka na očevom dvoru, da ju je Stjepko napastovao i kad je vidio da je trudna protjerao ju je sa dvora. Umrla je u teškoj bjedi, a on joj se zakleo da će cijeli život šutjeti, kako nitko ne bi saznao ništa o njemu. Do sada mu je pomagao rođak fratar u samostanu. Kad su nastale svađe između vlastele i građana, u vrijeme kad je Petar bio na ratištu protiv turaka, Klara je unajmila jednog zlobnika koji se pojavio u Dorinoj kući za vrijeme dok je bila sama. Prethodno je taj zlobnik ranio Janka koji je čuvao Dorina ulazna vrata. Dori se predstavio kao čovjek koji traži zaštitu, u nevolji je i bježi. Smilio se Dori, donijela mu je vode i dok je gledala kroz prozor zlobnik joj je podmetnuo otrov. Kratko nakon što je probala tu vodu preminula je. U taj čas došao je nesretni Pavao koji nije ništa mogao napraviti protiv toga. Idućeg dana Dora je bila sahranjena. Za vrijeme dok je ležala na odru u crkvi Pavao se sreo sa Klarom i obećao joj najljuće nevolje za sve što je učinila. Pavao je otišao na ratište sa turcima. Vratio se tek na samrti oca Stjepana, kojeg ispovijeda svećenik Jerko. Otac se na samrti ispovijeda svećeniku i kaje se za vanbračnog sina. Svećenik otkriva da je on taj san. Iza obitelji Gregorijanec u kojoj su bila tri sina nije ostao niti jedan nasljednik. Pavao se nije ženio i pognuo je na ratištu. Niko je imao samo jednu kćerku, a Jerko je bio svećenik.

O čemu Šenoa govori u predgovoru?
Šenoa već u prvoj rečenici predgovora tj. svoga obraćanja štiocu iskazuje motiv svoga pisanja, pokazuje što ga je nagnalo da se prihvati upravo ove teme:

“Iznosim pred tebe prijatelju hrvatske knjige malenu sliku burne naše
davnine. Nadam se da će ti mila biti, jer je naša, nadam se da ćeš i
mojemu peru oprostiti gdje je pogriješilo, jer da je u peru bilo toliko
vještine koliko je bilo ljubavi za našu stvar, knjiga bi bila bez prigovora.”

Šenoa zatim izvještava svog čitaoca o tome kako je došao do fabule romana, kako je kopao po starim pismohranama, drevnim knjigama i drugim listinama:

“Premećuć po arhivu Grada Zagreba stare zaprašene artije u kojih sto
godina nije bila ruka dirnula, naiđoh in ljutu i krvavu pru među silnim
podbanom Gregorijancem i građani zagrebačkimi. Starina Krčelić znao je
za tu pravdu ali nije joj znao razlog. A ja otresi prašinu, i eto pred mojim
očima crno na bijelom zašto se podban i Zagreb zavadiše i zašto je silni
velikaš pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naoštrih pero.
Stao sam slagati listine, čitati i čitati do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio
ondje, prebirao zapisnike, račune, učio knjige i stare i nove. Kopao sam
da iskopam ruševine starog Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare
hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojištu. I pomože Bog. U duši
mojoj oživiše divne slike, ja sam ih skupio, nacrtao, i evo ih pred tobom,
štioče dragi.”

Što je prema Šenoi težište ovoga djela?
Težište ovog djela je sasvim mala slika prošlosti naše burne domovine.

Razvrstaj likove na pozitivne i negativne!
Pozitivni likovi su: Magda, Dora Krupić, Stjepko Gregorijanec, Pavao Gragorijanec, Niko Gregorijanec, Jerko Gregorijanec, Petar Krupić, Miloš.

Negativni likovi su: Grga Čokolin, Klara, Ungnad Krsto, Stjepko Gregorijanec.

Što zaključuješ iz vanjskog i moralnog opisa svakog pojedinog lika?
Pažljivo razmotrivši vanjski i moralni opis svakog pojedinog lika mogu zaključiti ovo: Izgled likova bi trebao nagovijestiti i njihov moralni lik, ali na primjeru opisa Magde, Jerka… uviđamo da to i nije tako, i da Šenoa ustvari želi pokazati kako izgled često vara i kako odijelo ne čini čovjeka.

Tko je glavni intrigant u ovom djelu?
U ovom romanu glavni intrigant je Grga Čokolin.

Koji je događaj u djelu utjecao na daljnji tok i preokret same fabule?
U romanu imamo očitu situaciju kada se čitava stvar preokrenula zahvaljujući nikom drugom doli Grgi Čokolinu. To je situacija kada se Klara beznadno zaljubi u Pavla Gregorijanca koji se treba oženiti s Dorom i živjeti sretno. Grga Čokolin nagovara Klaru na umorstvo Dore, što će se i te kako odraziti na cijelu fabulu.

Koji lik u ovom djelu je suprotan intrigantu?
Lik koji je suprotan intrigantu i pokušava razriješiti i ispraviti ono što je intrigant smislio je Jerko.

Kakvi su likovi u ovom djelu?
Neki likovi su čvrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga), dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar).

Što zaključuješ promatrajući ljubavnu i povijesnu fabulu ovoga djela?
Kada pobliže promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet ćemo da ljubavna fabula i te kako utječe na povijesnu i da se ne može zanemariti. U ovom romanu nema epizoda koje bi se mogle izbaciti a da se to ne odrazi na čitavu fabulu.

Što misliš o jeziku kojim je djelo napisano?
Meni se osobno Šenoin jezik nije svidio. Posebne teškoće su mi stvarale tuđice a i samo narječje. Pohvalno je to što je Šenoa pokušao pisati jezikom koji je bio aktualan u to vrijeme, ali da se mene pita puno veći uspjeh bi postigao da je pisao običnim i strogo književnim jezikom.

Analiza likova:
Glavni i najvažniji likovi su Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanec. Dora i Pavao su pozitivni likovi. Oni se vole, ali su iz različitih društvenih slojeva pa ne smiju biti zajedno.

Dora
Oičenje nevinosti, čistoće, nježnosti i dobrote. U romanu se spominju samo njezine vrline, kao da uopće nema mana. "Bijaše bistra, živa, te se već za kasnijeg djetinjstva toliko oslobodila tako da je više nisu smatrali djetetom, svi su je nazivali "zlatarevom mudrijašicom" jer se mala naučila čitanju i pisanju..."

Dora je vrlo inteligentna, jako pametna i lijepa. Njezino srce je osvojio samo Pavao Gregorijanac. Ona na kraju umire jer su svi negativni likovi bili protiv nje. Njezinu smrt isplanirao je Grga Čokolin, koji je volio Doru, ali je nije želio gledati sretnu s drugim.

Pavao
Mlad i lijep čovjek. Hrabar je, odlučan i plemenit. Dobar je vojnik, a u borbi je velik junak.

"Mladiću bijaše jedva dvadeset godina. Lice blijeđašno, plemenito,
kosa dugačka, crnomanjasta, brčići mali, čelo visoko, a sjajne plavetne
oči pod tamnim trepavicama dvije zvijezde da ih nije mutila neka sjeta.
Mladić bijaše lijep, snažan, a ljepši od brige i sjete."

Pavle je bio zaljubljen u Doru. Za nju bi dao sve, pa i svoj život. On je veoma plemenit i osjećajan, te je posve različit od svog oca. Bio je jako vezan uz majku, te se nakon njezine smrti udaljavao od obitelji.

Stjepko Gregorijanec
Dostojanstven, samovoljan i silovit plemić. Čini sve da ostvari svoje želje. Jako mu je važno mišljenje drugih.

Klara Grubarova
Brzopleta, pokvarena i lažljiva. Opsjednuta je svojom ljubavi prema Pavlu zbog koje na kraju poludi.

Petar Krupić
Iskren, pošten, blag i mudar. Velik je uzor svojoj kćeri Dori.

Grga Čokolin
Pokvaren, zao i tašt. Voli Doru i planira njezinu smrt samo da je ne gleda sretnu sa nekim drugim.

Magda
Oličenje dobrote i sigurnosti. Voljela je i štitila Doru te je nakon njezine smrti i sama umrla nastavljajući je štititi i nakon smrti.

O djelu:
Ovo je djelo povijesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan u 16. st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim, dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija. Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i radnju. On je i nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije: Šenoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka, sukobi u hrvatskom saboru...).

Radnja romana je podijeljena na dvije paralelne radnje:
Povijesnu i ljubavnu. Uz povijesnu priču vezan je i opis cjelokupnog društvenog i političkog života Zagreba u 16. st. To je osnovna fabula na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a još manje ženiti. Na početku romana pisac iznosi mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16.st. Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa životima raznih ljudi i s glavnim likovima.