Starac i more - Ernest Hemingway

Starac i more - Ernest Hemingway

Bilješke o piscu (verzija 1):
Ernest Hamingway rođen je 1899. godine u Oak Parku, nedaleko od Chicaga, u saveznoj državi Illinois. Umjesto na sveučilište on se pokušava unovačiti u američku vojsku, no to mu ne uspijeva zbog slabog vida. Hemingway ipak odlazi kao novinarski dopisnik na bojište u Italiju gdje sa nepunih 19 godina biva ranjen. Nakon oporavka u Milanu nagrađen je talijanskim odlikovanjem za hrabrost. Po završetku prvog svjetskog rata Hemingway se vraća u Ameriku, ali nedugo zatim odlazi u Francusku. Tamo je 1925. god. izdao svoje prvo književno djelo- zbirku pripovijedaka pod nazivom “U naše doba.” Iduće godine Hemingway objavljuje i svoj prvi roman “I sunce se ponovo rađa” koje mu donosi priličan uspjeh i slavu. Poznatija djela su: ”Muškarci bez žena”, “Zbogom oružje”, “Imati i nemati”, “Kome zvono zvoni”, “Preko rijeke pa u drveće”, “Starac i more”. 1961. godine u svom domu izvršava samoubojstvo.

Bilješke o piscu (verzija 2):
Ernest Hemingway Ernest (1898. – 1961. g.), američki književnik. Za prvog svjetskog rata služi kao dobrovoljac na talijanskoj fronti gdje je ranjen; roman A Farewell to Arms jedno je od istaknutih proturatnih dijela. Dezorijentaciju i duhovnu pustoš anglosaksonskih intelektualnih boema i bogataša u poslijeratnom Parizu prikazao je u romanu The Sun Also Rises. U njemu otkriva i svoju fascinaciju Španjolskom i borbom bikova, što će mu biti tema u nizu novela i u knjizi Death in the Afternoon. Za španjolskoga građanskoga rata svojim reporterskim prisustvom na republikanskoj strani, javnim antifašističkim nastupima, dramom The Fifth Column i velikim romanom o partizanskom ratovanju iza Francovih linija, For Whom the Bell Tolls, pozitivno se angažirao kao umjetnik i kao javna ličnost.

U Drugom svjetskom ratu Hemingway je boravio na kineskoj fronti i među francuskim partizanima, sudjelujući i u oslobađanju Pariza. Poslijeratni roman Across the River and Into the Tress nije na razini njegovih ranijih reagiranja na povijesnu situaciju, ali The Old Man and the Sea, parabola o prkosnom junaštvu čovjeka nasuprot ravnodušnoj okrutnosti prirodnog udesa, osvaja dostojanstvenom jednostavnošću.

U svojim djelima Hemingway je stvorio neku vrstu mita o modernom čovjeku, lutalici i dobrovoljnom izgnaniku koji se, intenzivno živeći s prirodom, odajući se borbi, seksu, alkoholu, sportu, suprotstavlja ništavilu kodeksom časti i stoičkom disciplinom. Sukus života je igra sa smrću koja za Hemingwaya ima gotovo obredni značaj. Stil mu je obilježen naizgled škrtim rječnikom stilizirane svakodnevnice, sljedovima kratkih rečenica, te se emocionalno bogatstvo njegova karakterističnog jezika nalazi u podtekstu. Hemingway je u našem stoljeću valjda jedinstven prozaik kojeg jednako cijene čitaoci iz najširih krugova, kao i oni s ekskluzivnim estetskim mjerilima.

Tema:
Život ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru.

Ideja:
Možemo reći da je kroz borbu starca s ribom, koja predstavlja silu prirode, zapravo prenesena ideja o čovjekovoj mudrosti koja može nadvladati i najjačeg neprijatelja.

Kratki sadržaj (verzija 1):
Santiago je bio nesretni stari ribar koji je ribario u golfskoj struji gotovo tri mjeseca, a nije uspio uloviti ni jednu jedinu ribu. Uz to, prvih četrdeset dana s njim je bio jedan dječak, Manoline, koji je uz nagovor roditelja odustao. Tako je starac Santiago ostao sam.

Jednog je jutra, kao i uvijek, Santiago išao na pecanje. Ovaj put išao je još dalje od obale gdje je voda bila još dublja. Mamac je bacio na različite dubine i prepustio se struji. Odjednom se na mamac nešto uhvatilo i počelo je jako vući. Starac je odmah reagirao i utvrdio da je to jedna ogromna riba, ali ju nije vidio, no kad je skočila iz mora Santiago je ostao bez daha, bila je to ogromna mečarica. Mučio se Santiago s njom tri dana i tri noći da bi na kraju ipak pobijedio. Zavezao ju je na bok barke i pošto se bližila oluja odlučio se za brz povratak na obalu. Međutim, na putu su se pojavili morski psi. Santiago se borio s njima, pokušao im je pobjeći, ali nije uspio, pojeli su mu cijelu ribu. Od mečarice su ostale samo glava i kosti.

Iako od ribe nije ostalo gotovo ništa, na obali su joj se ribari divili, bila je duga 5.5 metra.

Sljedećeg jutra kad se starac Santiago probudio uz njega je stajao mladi Manoline koji mu je obećao da će od sad na dalje uvijek ići na pecanje s njim.

Kratki sadržaj (verzija 2):
Uvod
Upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a također i malog dječaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo način starčevog života, njegove probleme i u tom dijelu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među ljudima, tj. starca i ostalih mještana.

Zaplet
U zapletu se radnja počinje razvijati i atmosfera postaje sve napetija. Starac i dječak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se nešto uhvatiti. Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naiđe na ribu, mnogo veću nego što je i pomislio. Već na početku je svjestan da će imati puno muke i posla da je savlada.

Vrhunac
Starac, čamac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom Santiago zadobije teške rane. No, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se osjeća dovoljno jak i mudar da pobijedi. Nakon što savlada ribu, vraća se polako ploveći ka obali i razmišljajući kako borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. I doista, tek tada počinje prava borba za opstanak: borba za ribu, ali i za vlastiti život. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraća kući dotučen, a na neki način i poražen.

Rasplet
Suprotno njegovom osjećaju velikog gubitka, po povratku svi ga poštuju i hvale. No, to Santiagu nije dovoljno, njegova pobjeda nije potpuna, on se ipak osjeća poraženim.

Najzanimljivije u romanu:
U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe. Taj dio nosi simboliku čitave pripovijetke, jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolaze do izražaja starčeve osobine kao što su:

Hrabrost:
“Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi ribe teške i
preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog
svog života. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna
privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio, veću od svih za koju je
ikada čuo, a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla.”
Citat: (str. 52).

Poštovanje prema protivniku:
“Ipak ću je ubiti - reče on. Mada to nije pošteno, mislio je, ali pokazaću
joj što sve jedan čovjek može učiniti i izdržati.” Citat: (str. 54.).

Suosjećanje zbog ubijanja:
“Riba je također moj prijatelj - reče glasno. Takvu ribu nisam nikada vidio
niti čuo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je što nas nitko ne prisiljava
da ubijamo zvijezde.” Citat: (str. 60.).

“Tada mu bi žao velike ribe koja nema što da jede, no odlučnost da je
ubije ni za časak ne popusti usprkos tome što ju je žalio. Puno će ona
ljudi nahraniti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu?
Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede,
kada čovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo.”
Citat: (str. 61.).

“Ubit ćeš me, ribo, pomislio je starac. Ali imaš i prava na to.
Nikad nisam vidio veće, ljepše, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe,
brate. Dođi i ubij me. Svejedno mi je ko će koga ubiti.” Citat: (str. 73).

Izdržljivost, ustrajnost:
“Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i
opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetala koji su mu igrali
pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca.
Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je
zabrinjavalo.” Citat: (str. 69.).

Pobožnost:
“Nisam pobožan - reče on. Ali, izgovorit ću deset „Očenaša“ i „Bogorodice
djevo“ samo da uhvatim ribu, a ako bude moja otići ću na poklonjene
Kobreanskoj djevici.” Citat: (str. 53.).

Metaforičnost:
Metaforičnost ove pripovijetke sadržana je u osnovnoj ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom, ustrajnošću i mudrošću. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogućnosti bez izgleda da pobijedi ribu koju još nikada do tada nije vidio. No, tu je bila presudna njegova odvažnost i vjera u sebe i boga da to može uspjeti. Njegova ustrajnost održala ga je i na životu. Simboličnost je u prikazu borbe čovjeka i prirode. Riba je bila fizički jaka, ali čovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom čovjek nikad nije potpuni pobjednik, on na neki način i dobiva i gubi.

Analiza likova:
Starac
Starac bijaše mršav i suh čovjek, s dubokim naborima na stražnjem dijelu vrata. Na obrazima je imao smeđe mrlje dobroćudnog kožnog tumora što ga uzrokuje odsjaj sunca u tropskom moru. Mrlje su mu pokrivale velik dio lica, a na rukama je imao duboko urezane ožiljke od izvlačenja konopca s teškim ribama. Ali nijedan ožiljak nije bio svjež. Svi su bili stari što dokazuje da već dugo nije ulovio niti jedne ribe. Na njemu je sve bilo staro osim njegovih očiju koje su bile boje mora, vesele i neporažene.

Dječak
Dugo je ribario sa starcem i on ga je naučio ribariti. Pošto starac nije već dugo imao nikakvog ulova roditelji su dječaka prebacili na drugi brod koji je bio puno uspješniji. Dječak je ipak najviše volio starca i htio s njim ići na pučinu. Pomagao mu je kad god je mogao.

Analiza glavnog lika:
Santiago
Starac Santiago je bio tanak i mršav, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao mrlje kožnog tumora kojeg izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica, a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali nijedan od onih ožiljaka ne bijaše svjež. Na njemu je sve, osim očiju, izgledalo staro, a oči su mu bile boje mora i sjale vedro i nepobjedivo.

Psihološka karakterizacije starca Santiaga:
Starca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog čovjeka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, žestoko se boreći protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga poštujući kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen je njenom jačinom i veličinom, uzbuđen je i doživljava to kao izazov prirode. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jačim. Starac je primjer čovjekove snage, vjere, upornosti i samopouzdanja.

“Bori se - reče on. Borit ću se dok ne umrem. Ali, sada u noći bez tračka
svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra učini mu se
da je već možda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove.
Nisu pripadali lešu, mogao je da osjeti bol života kad bi ih samo otvorio i
stisnuo. On nasloni leđa na dasku, siguran da nije mrtav. Leđa su mu to
potvrdila.” Citat: (str. 89.).

“Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci,
pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu,
a voliš je i mrtvu. Ako je voliš, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda još veći?”
Citat: (str. 82.).

“Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i
opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetala koji su mu igrali
pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca.
Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je
zabrinjavalo.” Citat: (str. 69.).

Sociološka karakterizacija starca Santiaga:
Santiago potječe iz siromašne obitelji i sam je siromašan što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuće.

“Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku.
Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora kojeg izaziva odsjaj
sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a
na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog
izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka nije
bio svjež. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez
riba. Na njemu je sve osim očiju izgledalo staro, a oči su mu bile boje
mora i sijale vedro i nepobjedivo.” Citat: (str. 13.).

“Koliba je bila sagrađena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi
zvane «guano», i u njoj se nalazio krevet, stol, stolice kao i ognjište na
zemljanom podu gdje se moglo kuhati na drvenom uglju. Na mrkom zidu
od presovanog, isprepletenog lišća žilavog guana visila je slika svetog
Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre.” Citat: (str. 18.).

No, znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. Starac je duhovno bogat, u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i poštuje druge ljude, posebno mu je drag dječak Manolin, a može se reći da su i drugi ljudi njega voljeli. Jako je vezan za dječaka Manolina, želi ga poučavati ribarenju i drugim životnim stvarima, želi mu uvijek biti prijatelj.

“Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim
malim čamcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne
da iznese užad namotanu u klupko i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro
omotano oko jarbola. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna,
i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza.”
Citat: (str. 13.).

“Dječak vidje da starac diše i onda ugleda starčeve ruke i poče plakati.
Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kave, i plakao je silazeći.”
Citat: (str. 94.).

Analiza djela:
Hemingway je u ovoj priči izrekao cijelu filozofiju “izgubljene generacije”. Ljudi se očajnički bore za svoju sreću, muče se i krvave zbog nje, ali onda, kada ona treba biti potpuno njihova, kada trebaju osjetiti punu ljepotu te borbe za nju - njene plodove, dolaze mračne sile koje mu ih otimaju. “Suviše bi bilo lijepo da bi tako dugo potrajalo” kaže starac kada je ulovio veliku ribu. Ali Hemingway, kome je borba uvijek značila isto što i život, ni ovdje ne vidi izlaz u pokoravanju i beznađu. Njegov starac Santiago se prvo bori da ulovi ribu koja će mu donijeti sreću, bogatstvo, da bi se kasnije sa istom žestinom bacio na morske pse koji su mu ju htijeli oteti. Međutim, kada postaje svjestan da je poražen, on ipak ne klone duhom, već se sprema zajedno s dječakom na nove borbe. Poslije poraza starac govori sebi: “Čovjek nije stvoren da bude pobijeđen. Čovjeka mogu uništiti, ali ga ne mogu poraziti”.

Dojam o djelu (verzija 1):
Ovo je roman koji govori o starcu ribaru i dječaku kojeg je on poznavao. Dječak mu je punio pomagao što se tiče održavanja čamca i samog ribolova. Starac već osamdeset i četiri dana nije imao sreće i vraćao se bez ulova. Tada je dječak morao prijeći na drugi brod i nije više mogao starcu pomagati. Starac jednog dana sam odlazi na pučinu u nadi da će nešto uloviti. Na kraju je i ulovio doista veliku ribu nakon mukotrpne višednevne borbe s njom, ali na povratku su mu morski psi pojeli cijelu ribu. Starac se tužan vraća na kopno. Cijela poanta knjige je ustvari da se u životu dugo borimo da bi stekli nešto, a to s druge strane vrlo lako možemo izgubiti.

Dojam o djelu (verzija 2):
Ova pripovijetka Ernesta Hemingwaya je uzbudljivo djelo o teškom životu ribara, o pobjedama i porazima s kojima se čovjek susreće u životu. Također je uvjerljivo prenesena radnja, simbolika i detalji koji doprinose upečatljivosti priče. Okosnica je čovjekova hrabrost i ustrojenost, i zato ovu priču treba svakako pročitati i pamtiti.

“Ali čovjek nije stvoren za poraze - reče on. Čovjek može biti uništen, ali ne i pobijeđen.” Citat: (str. 80.)