Sedam
zvonara majke Marije - Ivan Goran Kovačić
Bilješke o piscu (verzija 1):
Ivan Goran Kovačić (1913. - 1943. )Radio je kao novinar, pisao novele i kritike. Pisao je i crtao za djecu. Prevodio s engleskoga. Najpoznatije i najsnažnije Goranovo djelo jest poema »Jama». Objavio je i zbirku pripovijedaka»Dani gnjeva», tematsku vezanu za međuratni život goranskih stanovnika. Zanimljiva je i Goranova pjesnička zbirka pisana kajkavskim dijalektom «Ognji i rože». U njoj su dani zavičajni i društveni motivi. Sabrana Goranova djela uredio je Dragutin Tadijanović. Goran je stradao kao partizan od četničke ruke u Drugom svjetskom ratu.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Ivan Goran Kovačić (1913. - 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga četnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Počeo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narječje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezična oaza. Osobitu brigu posvećivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rječnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravičnim fašističkim pokoljima od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i značajna pokretna snaga Kovačićeve proze, a i čitavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.
Vrsta djela:
Novela
Bilješke o piscu (verzija 1):
Ivan Goran Kovačić (1913. - 1943. )Radio je kao novinar, pisao novele i kritike. Pisao je i crtao za djecu. Prevodio s engleskoga. Najpoznatije i najsnažnije Goranovo djelo jest poema »Jama». Objavio je i zbirku pripovijedaka»Dani gnjeva», tematsku vezanu za međuratni život goranskih stanovnika. Zanimljiva je i Goranova pjesnička zbirka pisana kajkavskim dijalektom «Ognji i rože». U njoj su dani zavičajni i društveni motivi. Sabrana Goranova djela uredio je Dragutin Tadijanović. Goran je stradao kao partizan od četničke ruke u Drugom svjetskom ratu.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Ivan Goran Kovačić (1913. - 1943.), književnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike “Hrvatskog dnevnika”, “Novosti”, radio u “HIBZ”-u. Potkraj 1942. godine otišao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Prošao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga četnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pjesama „Lirika“ i knjigu novela „Dani gnjeva“, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Počeo je pisati i dva romana („Brod na potoku“, „Božji bubanj“), ali ih nije uspio završiti. Potkraj 1942. priredio je pjesme „Ognji i rože“ i knjigu kritika „Eseji i ocjene“, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snažnom zbirkom „Ognji i roži“ uveo je u našu književnost kajkavsko narječje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezična oaza. Osobitu brigu posvećivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rječnika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajviše pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema „Jama“ (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravičnim fašističkim pokoljima od kojih je i sam stradao. Smrt je snažan motiv i značajna pokretna snaga Kovačićeve proze, a i čitavog književnog djela. Sabrana djela izašla su mu u sedam knjiga.
Vrsta djela:
Novela
Mjesto radnje:
Selo Grešnik
Tema:
Borba za kruh i čežnja za malo ljudske radosti
Osnovna misao:
Sirotinja je svakome teška, i Bogu i ljudima.
Problematika koja se obrađuje u djelu:
Siromaštvo, vjera i praznovjerje, ljudska glupost, zloba i zloća.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Obitelj Grešnik je siromašna obitelj. Otac Jura i majka imali su osmero djece. Jednog dana, za vrijeme posjeta visokog crkvenog dostojanstvenika, igrala se djeca Grešnikova kod crkve. Kad je vidio djecu i saznao da teško žive, crkveni dostojanstvenik rekao je velečasnom da uzme Juru za zvonara sad kad je stari Rok umro. U početku je Jura dobro izvršavao svoje crkvene zadaće. Kad je došlo vrijeme radova u polju on je zadužio djecu da se brinu o crkvi. Jedne nedjelje za vrijeme pričesti gladna djeca Grešnikova ušuljala su se u župni ured i pojela hostije. Velečasni je okrivio Juru. Nakon nekoliko dana velika oluja uništila je plodove. Seljani su okrivili Juru misleći da je razljutio Boga kad je ukrao hostije. Jura se nakon tog događaja objesio, a njegova žena slučajno udarila glavom o zid i pala u duboku nesvjesticu. Tako su njihova djeca postala briga seljana.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Jura Grešnik u nedjelju ujutro sjedne da napiše pismo svome bratu. Napisao mu je dosta dugačko pismo, ali ima jako puno grešaka. Jedva sam uspjela shvatiti što piše. Napisao mu je da nema novaca te da mu pomogne, a treba mu za život. Rodilo mu se osmo dijete. Brat mu je vrlo kratko odgovorio da mu ne može pomoći. Stari Rok je zvonar župe crkve Majke Marije. On je bio dobar, molio za ljude. Samo, kada se molio činilo mi se kao da zapovijeda svecima. Župnik ga je htio smaknuti, ali ga je crkveni odbor uzeo u zaštitu. Velečasni se usprotivi i prijavi žandarima krađu u svetohraništu. Ali, nažalost, udari ga srčana kap na propovjedaonici i umre. Zamjeni ga neki mladi. Dva je dana Rok klečao nepomično pred svetištem i govorio:''Blagoslovljeno ime njegovo'', a treće jutro su ga našli kruta i hladna, poklečke naslonjena na zid tornja. To je tužno, no ipak… Djeca Jure Grešnika najradije bi se kod crkve igrala ''raja''. Jednog je dana župnik porazgovarao s crkvenim dostojanstvenikom. I tako malo razgovaraju i o obitelji Grešnik. Kad je crkveni dostojanstvenik čuo priču rekao je da Jura Grešnik postane zvonar župe crkve Majke Marije. I tako je Jura postao zvonar. Narod ga nije volio. Jure je jednom potrošio na cigarete umjesto da novce da za sol. Žena i djeca su mu ostala gladna. Tako su sutradan djeca otišla u crkvu i pohlepno pojeli hostije. Sutradan na ispovjedi se proširila ta
vijest i župnik je rekao da će za to stići velika kazna. I stigla je. Stigla je oluja. Svi su krivili Juru, ali Adam Grba je rekao crkvenjacima da je Jura tako uništio i sebe, a ne samo narod. Jednog dana Nevenka je glasno rekla ''Tata, tata''. Njezin tata (Jura) se objesio. Svi su se uspaničarili. Neki su govorili da se preko noći probudio. Kablarova žena je pomogla obitelj Grešnik kada im je bilo najteže, u tim kobnim trenucima. Zaista lijepo od nje.
Kompozicija djela:
Uvod: Upoznajemo obitelj Grešnik i njezine probleme.
Zaplet: Zvonar Rok umire, a Crkveni odbor izabire Juru za zvonara.
Vrhunac: Oluja uništava ljetinu, a seljani okrivljuju Juru.
Rasplet: Jura se vješa o zvoničko uže.
Završetak: Seljani pokapaju Juru izvan dometa crkvenog zvona.
Prepričana epizoda:
Spustila se tuča. Teška zrna leda operušala su voćke, stukla vinograde i izrešetala kukuruz. Kad je sunce opet granulo, kroz polja je odjeknuo jauk ljudi. Ljetina je bila uništena i za to su okrivili zvonara Juru. On je izazvao gnjev božji jer nije posluživao u crkvi kako treba i jer je dao svojoj djeci da zvone umjesto njega dok je on radio u polju. Seljani su sav svoj bijes iskalili na njemu. Gađali su ga plodovima i polomljenim granama, razbili mu okna na kući i nazivali ga ništarijom, krvnikom, svetokradicom i nevjernikom.
Likovi:
Jura, njegova žena i djeca, Rok, velečasni, Adam Grba, Martin Kablar...
Analiza likova:
Jura Grešnik
Otac je osmero djece. Piše bratu u Americi za pomoć, ali mu brat odbija pomoći. Kad je umro stari zvonar Rok, Jura postaje zvonarom. "Usnuo bi na užetima od umora, da ga grmljavina na tornju ne osvješćuje…" Jura poslužuje u crkvi, a kod kuće radi u štali i polju. Stalno je umoran, a često i srdit. Seljani od njega očekuju pobožnost i blagost. "Sluga ima jednoga gospodara, a njemu stotine zapovijedaju. I oni najljeniji i najnevredniji u selu mogu ga pozvati na red…" Djeca počinju zvoniti umjesto njega, jer on ima puno posla u polju. Seoske žene se zgražaju: "… djeca crkvom gospodare. Derčad skvrni oltare, onečišća svetinje. O Bože, o Bože! Zvonara imamo, a on đubre prevrće…". Njegova djeca pojela su hostije prije mise, oluja je uništila ljetinu, a seljani su svu krivnju bacili na Juru. On nije mogao izdržati taj pritisak i objesio se o zvoničko uže.
Stari Rok
Časni starac bijele brade, trideset je godina služio kao zvonar crkve Majke Marije u selu. Posluživao je u crkvi, ubirao darove, čistio svetačke kipove. Pred kraj je počeo piti misno vino i pijan svetogrditi. Crkveni odbor uzeo ga u zaštitu. Stari župnik umre i dođe mladi župnik. Rok se obrijao, uredio i zatražio od novog župnika blagoslov. Dva dana klečao je nepomično pred svetištem, a treće jutro našli su ga mrtva, naslonjena na zid tornja.
Dojam o djelu:
Pripovijetka je tužna. Govori o teškom životu seljaka s mnogo djece i njegovoj borbi da ih prehrani. Težak život još mu više zagorčavaju suseljani.
Selo Grešnik
Tema:
Borba za kruh i čežnja za malo ljudske radosti
Osnovna misao:
Sirotinja je svakome teška, i Bogu i ljudima.
Problematika koja se obrađuje u djelu:
Siromaštvo, vjera i praznovjerje, ljudska glupost, zloba i zloća.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Obitelj Grešnik je siromašna obitelj. Otac Jura i majka imali su osmero djece. Jednog dana, za vrijeme posjeta visokog crkvenog dostojanstvenika, igrala se djeca Grešnikova kod crkve. Kad je vidio djecu i saznao da teško žive, crkveni dostojanstvenik rekao je velečasnom da uzme Juru za zvonara sad kad je stari Rok umro. U početku je Jura dobro izvršavao svoje crkvene zadaće. Kad je došlo vrijeme radova u polju on je zadužio djecu da se brinu o crkvi. Jedne nedjelje za vrijeme pričesti gladna djeca Grešnikova ušuljala su se u župni ured i pojela hostije. Velečasni je okrivio Juru. Nakon nekoliko dana velika oluja uništila je plodove. Seljani su okrivili Juru misleći da je razljutio Boga kad je ukrao hostije. Jura se nakon tog događaja objesio, a njegova žena slučajno udarila glavom o zid i pala u duboku nesvjesticu. Tako su njihova djeca postala briga seljana.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Jura Grešnik u nedjelju ujutro sjedne da napiše pismo svome bratu. Napisao mu je dosta dugačko pismo, ali ima jako puno grešaka. Jedva sam uspjela shvatiti što piše. Napisao mu je da nema novaca te da mu pomogne, a treba mu za život. Rodilo mu se osmo dijete. Brat mu je vrlo kratko odgovorio da mu ne može pomoći. Stari Rok je zvonar župe crkve Majke Marije. On je bio dobar, molio za ljude. Samo, kada se molio činilo mi se kao da zapovijeda svecima. Župnik ga je htio smaknuti, ali ga je crkveni odbor uzeo u zaštitu. Velečasni se usprotivi i prijavi žandarima krađu u svetohraništu. Ali, nažalost, udari ga srčana kap na propovjedaonici i umre. Zamjeni ga neki mladi. Dva je dana Rok klečao nepomično pred svetištem i govorio:''Blagoslovljeno ime njegovo'', a treće jutro su ga našli kruta i hladna, poklečke naslonjena na zid tornja. To je tužno, no ipak… Djeca Jure Grešnika najradije bi se kod crkve igrala ''raja''. Jednog je dana župnik porazgovarao s crkvenim dostojanstvenikom. I tako malo razgovaraju i o obitelji Grešnik. Kad je crkveni dostojanstvenik čuo priču rekao je da Jura Grešnik postane zvonar župe crkve Majke Marije. I tako je Jura postao zvonar. Narod ga nije volio. Jure je jednom potrošio na cigarete umjesto da novce da za sol. Žena i djeca su mu ostala gladna. Tako su sutradan djeca otišla u crkvu i pohlepno pojeli hostije. Sutradan na ispovjedi se proširila ta
vijest i župnik je rekao da će za to stići velika kazna. I stigla je. Stigla je oluja. Svi su krivili Juru, ali Adam Grba je rekao crkvenjacima da je Jura tako uništio i sebe, a ne samo narod. Jednog dana Nevenka je glasno rekla ''Tata, tata''. Njezin tata (Jura) se objesio. Svi su se uspaničarili. Neki su govorili da se preko noći probudio. Kablarova žena je pomogla obitelj Grešnik kada im je bilo najteže, u tim kobnim trenucima. Zaista lijepo od nje.
Kompozicija djela:
Uvod: Upoznajemo obitelj Grešnik i njezine probleme.
Zaplet: Zvonar Rok umire, a Crkveni odbor izabire Juru za zvonara.
Vrhunac: Oluja uništava ljetinu, a seljani okrivljuju Juru.
Rasplet: Jura se vješa o zvoničko uže.
Završetak: Seljani pokapaju Juru izvan dometa crkvenog zvona.
Prepričana epizoda:
Spustila se tuča. Teška zrna leda operušala su voćke, stukla vinograde i izrešetala kukuruz. Kad je sunce opet granulo, kroz polja je odjeknuo jauk ljudi. Ljetina je bila uništena i za to su okrivili zvonara Juru. On je izazvao gnjev božji jer nije posluživao u crkvi kako treba i jer je dao svojoj djeci da zvone umjesto njega dok je on radio u polju. Seljani su sav svoj bijes iskalili na njemu. Gađali su ga plodovima i polomljenim granama, razbili mu okna na kući i nazivali ga ništarijom, krvnikom, svetokradicom i nevjernikom.
Likovi:
Jura, njegova žena i djeca, Rok, velečasni, Adam Grba, Martin Kablar...
Analiza likova:
Jura Grešnik
Otac je osmero djece. Piše bratu u Americi za pomoć, ali mu brat odbija pomoći. Kad je umro stari zvonar Rok, Jura postaje zvonarom. "Usnuo bi na užetima od umora, da ga grmljavina na tornju ne osvješćuje…" Jura poslužuje u crkvi, a kod kuće radi u štali i polju. Stalno je umoran, a često i srdit. Seljani od njega očekuju pobožnost i blagost. "Sluga ima jednoga gospodara, a njemu stotine zapovijedaju. I oni najljeniji i najnevredniji u selu mogu ga pozvati na red…" Djeca počinju zvoniti umjesto njega, jer on ima puno posla u polju. Seoske žene se zgražaju: "… djeca crkvom gospodare. Derčad skvrni oltare, onečišća svetinje. O Bože, o Bože! Zvonara imamo, a on đubre prevrće…". Njegova djeca pojela su hostije prije mise, oluja je uništila ljetinu, a seljani su svu krivnju bacili na Juru. On nije mogao izdržati taj pritisak i objesio se o zvoničko uže.
Stari Rok
Časni starac bijele brade, trideset je godina služio kao zvonar crkve Majke Marije u selu. Posluživao je u crkvi, ubirao darove, čistio svetačke kipove. Pred kraj je počeo piti misno vino i pijan svetogrditi. Crkveni odbor uzeo ga u zaštitu. Stari župnik umre i dođe mladi župnik. Rok se obrijao, uredio i zatražio od novog župnika blagoslov. Dva dana klečao je nepomično pred svetištem, a treće jutro našli su ga mrtva, naslonjena na zid tornja.
Dojam o djelu:
Pripovijetka je tužna. Govori o teškom životu seljaka s mnogo djece i njegovoj borbi da ih prehrani. Težak život još mu više zagorčavaju suseljani.
No comments:
Post a Comment