Sunday, February 26, 2012

Ulica predaka - Sunčana Škrinjarić


Ulica predaka - Sunčana Škrinjarić

Bilješke o piscu (verzija 1):
Sunčana Škrinjarić je jedna od najznačajnijih hrvatskih književnica, rođena 1931. g. u Zagrebu. U brojnim njenim djelima (Ljeto u modrom kaputu, Kaktus-bajke, Svaštara, Ulica predaka, Pisac i princeza, Slikar u šumi) namijenjenim djeci i odraslima, do izražaja dolazi njena mašta, njeni osjećaji prema vremenu djetinjstva i ljubav prema prirodi. Njene priče, uvijek zanimljive i maštovite, često su služile kao scenarističke podloge za filmove i televizijske serije.

Bilješke o piscu (verzija 2):
Sunčana Škrinjarić rodila se 1931. g. u Zagrebu. Već sa 9 godina je napisala prvu pjesmu. Djela: “Kaktus bajke”, “Ljeto u modrom kaputu”, “Dva smijeha”, “Noć s vodenjakom”, itd. Piše za novine, radi u akciji Dječjeg i obrazovnog programa i Zavodu za statistiku. Osim knjiga piše i radio drame za djecu i odrasle, kao i igrokaze za kazalište lutaka.

Mjesto radnje:
Zagreb, Split.

Vrijeme radnje:
Prije i za vrijeme drugog svjetskog rata.

Tema:
Djetinjstvo djevojčice Tajane u Zagrebu prije i za vrijeme drugog svjetskog rata.

Osnovna misao:
Odrastanje je bolan proces koji je nekima lijep, a nekima ne.

Ideja:
Ideja ili poruka knjige jest da sačuvamo iskrenost djetinjstva, da se oslobodimo od duhovne ograničenosti i da nikome ne poželimo tako nešto kroz što je prošla Tajana.

Kratki sadržaj (verzija 1):
Tajana je djevojčica koja živi u gradu s mamom i drugim ocem. Nakon nekog vremena pridružuje im se tetica za koju govore da je luda. Tajana je jako povučena, u školi nema prijatelja. Roditelji joj se svađaju i ne brinu za nju. Ona saznaje mnogo stvari iz svijeta odraslih, ali samo površno. Rat ne shvaća kao strahotu. Brata je dobila kada je završio rat. Nakon završetka rata upoznala je i svog pravog oca. Tada je razrezala svog pravog medvjedića koji je uz nju bio cijeli život i za kojeg je mislila da po noći potajno oživljava.

Kratki sadržaj (verzija 2):
Uvod
U prvom dijelu knjige upoznajemo Tajanu i svijet u kojem živi. Upoznajemo njezinu majku, “novoga tatu”, teticu i ostale likova iz njenog života, vidimo njezine probleme, ljubavi, svakodnevicu u školi i kod kuće. Otkrivaju se i druge pojedinosti, pa tako upoznajemo njene učitelje i vršnjake, odnose drugih ljudi prema njoj i obratno. Polako saznajemo njene tajne, strahove, želje i sve po čemu se razlikuje od ostalih.

Zaplet
U zapletu uočavamo njenu oštroumnost, radoznalost i otuđenost od drugih. Knjiga počinje govoriti o Tajaninim mislima i maštanjima, njenim lutanjima u svijetu odraslih, putovanjima po zavičaju i lutanjima po prirodi. Počinje II. svjetski rat, a Tajana sve više duševno sazrijeva i zanima se za život drugih. Odlazi na more gdje upoznaje mnoge nove ljude, sreće novu ljubav i doživljava bombardiranje Splita.

Vrhunac
U najuzbudljivijem i najboljem dijelu knjige se Tajana vraća kući, njezin poočim odlazi u vojsku, stanje u njenom domu i kući se pogoršava. Događaju se česte uzbune, Tajana se upisuje u gimnaziju, a ljude počinju ocjenjivati po pripadnosti, prema židovima se odnose na poseban i drugačiji način, pa tako nestaju i neki njezini učitelji i rođaci. Stječe prijatelje i upoznaje nove ljude, sve se naglo mijenja u tim teškim ratnim okolnostima. Tajana, naime, nije previše time opterećena, većinu vremena provodi sa svojom teticom, koju su na neki način odbacili, Tajanini roditelji se neprestano svađaju.

Rasplet
Kroz rasplet knjige pratimo prestanak rata, Tajana dobiva malog brata, roditelji su se pomirili. Na samome kraju knjige, pravi otac joj se vraća nakon 12 godina i cijela obitelj sve počinje ispočetka.

Kompozicija djela:
Uvod
Tajanino rođenje početkom 30-tih godina i upoznavanje s njenom imućnom obitelji.

Zaplet
Tajanin strah prema svijetu, majci i novom tati, jer misli da ju oni ne žele i da im je samo na teret.

Vrhunac
Početak rata,Tajana odlazi u Split do dolaska talijana, a kasnije se preseljava u Novu Gradišku.

Rasplet
Tajanino odrastanje bez majčinske ljubavi, rođenje brata, bogatstvo obitelji pada, njen jedini prijatelj je stari medvjedić.

Završetak
Upoznavanje novog oca, bol što ju je ostavio, odlučuje „,napustiti“ djetinjstvo što pokazuje trganjem jedine stvari do koje joj je istinski stalo - medvjedića.

Jezik i stil:
Knjiga je pisana u sličicama koje se kao kocke slažu u jednu scenu. Podaci se nižu na jednostavan, dnevnički način. Jezik je književni, uz poneke staro-zagrebačke riječi.

Psihološka karakterizacija Tajane:
Tajana je na neki način posebna djevojčica i mislim da je to razlog njenog ponašanja kao da je u “svom svijetu”. Ostali ljudi i događaji izvan toga svijeta je nisu uopće zanimali. U njezinom svijetu razumije je samo njezin medvjedić i nitko je ne poznaje kao on. Taj medvjedić joj je bio jedini oslonac, jedina sreća u tom bezdušnom djetinjstvu i zbog toga joj je prirastao srcu. ”On je dlakav, mio, njuška mu je okrugla, uši malene, meke. Mala ga povlači za uši, moli ga da oživi u velikoj kući u kojoj je sve mrtvo.” Izvan toga svijeta nitko je ne shvaća, osjeća se odbačenom, no niti ona ne shvaća druge, pogotovo kako se odnose prema onima koji su njoj zanimljivi i zabavni. Nije bila zaokupljena razmišljanjima običnih ljudi i na kraju, ona je mogla zapaziti i uočiti više od ostalih. Tome je djelomično koristila njena maštovitost i oštroumnost.

Sociološka karakterizacija Tajane:
Tajana potječe iz jedne bogate obitelji gdje ima sva materijalna dobra i gdje joj ništa ne bi trebalo nedostajati. Ipak, Tajana je voljela neke ljude, ne ljude koji su bili bogati već one koji su imali bogatstvo u srcu. Zato je ona voljela teticu iako su svi govorili da joj je ona loše društvo, voljela je i medvjeda, jer i on je bio više od oslonca, bio je simbol topline u tom ledenom vremenu. Tajana nije željela živjeti u bogatstvu, jer je u siromaštvu njena duša slobodnija. Zato je ona voljela biti na selu, jer su tamošnja djeca bila sretnija, ispunjenja. Tajana se u bogatstvu osjećala zarobljenom i njeno unutarnje bogatstvo nije postojalo. (”... oh, dosta tog nabrajanja, od svega bogatstva postojao je samo medvjed...”).

Najzanimljivije u romanu:
Metaforičnost:
Cijeli roman je zanimljiv, jer govori o djetinjstvu koje je malo tko proživio. To nije djetinjstvo koje bi netko očekivao da bude lijepo i bezbrižno, već grubo i okrutno. Svi bi pomislili da je u bogatoj obitelji djetinjstvo najljepše, a ono je zapravo bez ljubavi, podrške, bez bliskosti. Zanimljiva je i metaforičnost romana, jer svaki predmet u ovome romanu ima svoje preneseno značenje, kao npr. njezin otac. (”Zvuk kamena bačenog s ulice u sobu. Zveket stakla i majčin glas, promukao i odbojan: To je bio tvoj otac.” Citat: str. 9). Njezin otac je predstavljao na neki način taj kamen, kao simbol bezdušnosti, škrtosti, oholosti i nečeg mrtvog, nečeg što je razrušilo cijelu obitelj i njen sklad. Razbijanje tog sklada dovelo je do problema u Tajaninom djetinjstvu. Ona nikada u tih 12 godina nije vidjela svog oca, nije bila potpune sreće jer joj je nedostajala obitelj. Ona je tražila utjehu u medvjedu kao simbolu topline i nečega što je sasvim njeno. Cijeli je Tajanin život simboličan, predstavlja prošlost koja ne može biti obnovljena, predstavlja tugu u hladnom djetinjstvu, okrnjeno srce koje nitko ne vidi niti pokušava vidjeti, ne razumije dobrotu i ne prihvaća iskrenost.

Izdvoji najzanimljivije komentare koji se odnose na:
a) Politiku

Citati:
“… inače društvo joj je bilo strašno dosadno, sami odrasli ljudi koji su
pričali viceve i govorili o politici. Politika je bila još jedna nerazumljiva
riječ, kao platonska ljubav, kao mačekovac i frankovac…” (str. 33.)

“… samo su hitlerovci imali veze s Hitlerom, bilo je očigledno da taj čovjek
postaje važniji i da to ima veze s ratom…” (str. 33.)

“Ali rat je bio svuda oko njih, Hitler se motao vrlo blizu, odrasli su stalno
govorili o politici…” (str. 57.)

“… taj Hitler neće mirovati, to je novi Napoleon, teško onome tko je židov,
traži se svjedodžba o arijevskom porijeklu, važno je i tko ti je bila baka i
djed, pa čak i šukundjed…” (str. 75.)

b) Kulturu

Citati:
“Tajana je lutala gradom i upoznavala razne ljude, razgovarala
je s prosjacima i djecom koju je njena mama smatrala ciganskom,
djeca su bila bosa, ali bezbrižna i u njihovim kućercima bilo je veselo,
izbijale su svađe, ali nekako svjetlije i manje bolne, vikali su i praskali,
pa su se opet i smirili, očevi su držali djecu na koljenima, majke su često
puta u prolazu, kao uzgred, milovale i ljubile svoje dječake i djevojčice.
Tajani se činilo da je nikada u životu nitko nije poljubio, osim za Božić i
za Uskrs, a to je bilo nekako službeno, nije bilo iznenadnog maženja,
kiše poljubaca, sigurnosti da dolaziš u dom gdje te čekaju.” (str. 36.)

“Tajanina predstava bila je uvijek kratka, mama je rekla da se ne zna
ponašati, a to je bilo i točno, ona je uvijek mrzovoljno šutjela, odgovarala
sa da ili ne, ne bi se dovoljno zahvaljivala na darovima, nije htjela biti
kao tetica, zapravo nitko nije morao ništa donijeti, zahvalnost je ljigava
stvar, kao hladna i mrtva riba.” (str. 47.)

c) Odnose među ljudima

Citati:
“… uvijek je govorila ono što misli i zato su je smatrali zaostalom.”
(str. 14.)

“Dobrota se prezirala, uvijek su zli ljudi dobro prolazili osim u nježnim,
poučnim pričama, a novi tata bi za stolom govorio, što si bolji to ti manje
vjeruju, nastupaju strašna vremena, bit će rata, a onda nam je svima
odzvonilo.” (str. 14.)

“Tajana je lutala gradom i upoznavala razne ljude, razgovarala
je s prosjacima i djecom koju je njena mama smatrala ciganskom,
djeca su bila bosa, ali bezbrižna i u njihovim kućercima bilo je veselo,
izbijale su svađe, ali nekako svjetlije i manje bolne, vikali su i praskali,
pa su se opet i smirili, očevi su držali djecu na koljenima, majke su često
puta u prolazu, kao uzgred, milovale i ljubile svoje dječake i djevojčice.
Tajani se činilo da je nikada u životu nitko nije poljubio, osim za Božić i
za Uskrs, a to je bilo nekako službeno, nije bilo iznenadnog maženja,
kiše poljubaca, sigurnosti da dolaziš u dom gdje te čekaju.” (str. 36.)

d) Odnose prema Židovima

“… Edita Goldberger dolazila je samo u sumrak, morala je nositi sprijeda i
straga veliku žutu zvijezdu, to je značilo da je ona židov…” (str. 74.)

“… Edita Goldberger ulazi u njihovu kuću, ona je židovka, nju treba
izbjegavati, mora se čuvati čistoća rase, zar ne shvaćaš, na svijetu
moraju živjeti samo visoki, lijepi i plavi ljudi, svijet mora biti divno
uređen, a mi ćemo u njemu uživati, neki robovi će ga obrađivati kao u
starom vijeku, a poslije ni to neće biti potrebno, jednostavno bacit ćemo
suvišne ljude u smeće.” (str. 76.)

“… samo se sirota Edita Goldberger bojala i nije htjela doći, kakve su to
ludosti, ona je mamina prijateljica i nikakav Hitler se ne može u to
miješati.” (str. 78.)

“… o tome kako je nestala Edita Goldberger. Ona je dolazila mami u
posjete, nosila je žutu traku i židovsku zvijezdu, dolazila je uvijek u
sumrak, nikada po danu, a Tajana je jednom vidjela kako ljudi za njom
pljuju i kunu.” (str. 88.)

Jezik? Zašto germanizam?
Jezik koji se koristi je svakodnevni, uglavnom u žargonu. Iako se radnja odvija u Zagrebu, ljudi u svakodnevnom govoru koriste i neke izraze iz njemačkog jezika.

Citat:
“… Tvojoj mamici je uvijek išlo kak po žnorici, a meni nije niš štimalo
i samo su me nacukavali sim i tam. I pokojni tata je bil šuft, samo je
grosmama bila dobra, a i ona je bila preveč škrta, no to ti je tak,
drago moje dete, moraš se šmajhlati…” (str. 103.)

Na ovom tlu, gdje se radnja priče odvija, uvijek je bio prisutan utjecaj Austrije i Njemačke, pa se to odrazilo i na jezik stanovnika ovog dijela Hrvatske.

Dojam o djelu (verzija 1):
Ovo je vrlo osjećajno ispričana priča o jednom djetinjstvu i teškoj svakodnevici u predratnom i ratnom razdoblju. Autorica je uspješno prenijela radnju i djetinjstvo jedne djevojčice koja raste i sazrijeva u jednom preteškom vremenu. Također su vjerno preneseni Tajanini pogledi na život i njeni stavovi prema problemima s kojima se susreće. Time nam je priča postala bliža srcu i sigurno neće biti zaboravljena.

Dojam o djelu (verzija 2):
Ova knjiga mi je ponudila sliku djetinjstva na koju nismo navikli. Tajana je nesretna, usamljena, otuđena, uplašena i neshvaćena. Ono najvažnije što nam u životu treba, ljubav i nježnost roditelja, njoj je uskraćeno. Žao mi je svakog djeteta koje nema sretno djetinjstvo i pitam se da li takvo dijete jednog dana može pronaći toplinu u svom srcu i naći načina da tu toplinu da svima oko sebe, kad postane odrasla osoba.

No comments:

Post a Comment