Sadako hoće živjeti - Karl Bruckner
Bilješke o piscu:
Austrijski pisac Karl Bruckner rođen je 9. siječnja 1906. godine u Beču. Iako se pripremao za trgovački zanat, radio je i kao tehničar, prodavač novina, čuvar garaža. Otkriva slikarsku nadarenost, piše i svoju prvu pjesmu, odlazi u Brazil, ali u domovinu se vraća 1938. godine, kad je unovačen u njemačku vojsku. Nakon rata objavljuje crtice za novine, a poslije tri romana za odrasle, piše i svoju prvu knjigu za mladež, „Dijamant Tobije Ambergera“, o sudbini austrijskih iseljenika u Brazilu. Pozornost čitatelja zaokupio je romanom o nogometu, a potom knjigom „Pablo, Indijanac“ postiže i opća priznanja i pohvale. Više je puta nagrađivan nagradama kao najbolji pisac za mladež, a s 93 prijevoda svojih djela na 22 jezika postiže svjetsku slavu. Najpoznatije djelo Karla Brucknera, roman Sadako hoće živjeti, prvi je put objavljen 1961. godine.
Vrsta djela:
Povijesni roman.
Mjesto radnje:
Hirošima - obala rijeke Ote, gradilište Micubiši, vojarna, trgovačka četvrt, kuća Sasakija, kuća gospođe Kumakihi, stari dvorac, željeznički kolodvori, Koi i Hirošima, park Hijiyama, ured za živežne namirnice, vijećnica, lučka četvrt, daščara, obitelji Sasaki, crna burza, Šibutina radnja, bolnica, zračna baza na otoku Tinian.
Vrijeme radnje:
1945. – 1947. i 1955. Godina.
Tema:
Nuklearni udar na Hirošimu i posljedice koje je on izazvao.
Pouka:
Među ljudima različitih nacija treba graditi prijateljstvo, suradnju i dobre odnose kako bi svi zajedno mogli živjeti u slozi i ljubavi, čuvajući ovu našu prelijepu Zemlju za generacije koje dolaze.
Osnovna misao:
Nikad više se ne smije dogoditi Hirošima.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Godine 1945. još traje rat između Japana i SAD-a. Amerikanci snimaju Hirošimu. Stanovnici Hirošime se zbog toga ne zabrinjavaju jer ni ne slute što im se sprema. Šigeo i njegova sestra Sadako traže način da prežive i ubiju vrijeme. Događaju im se razne zgode i nezgode, sve dok im se dana 6. kolovoza 1945. život nije preokrenuo. Toga dana je na Hirošimu bačena atomska bomba. Od tada oni i njihovi roditelji žive u teškim uvjetima. Polako se život normalizira sve do 1955. godine, kad će se osjetiti sva podmuklost djelovanja atomske bombe. Te godine je Sadako nakon jedne štafetne biciklističke utrke oboljela od gama zračenja. Ne znajući da je smrtno bolesna želi napraviti tisuću ždralova od papira vjerujući da će tako ozdraviti. Kad je napravila devetsto devedesetog ždrala život joj se ugasio. Njoj u spomen japanski učenici podigli su spomenik.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Sredina je srpnja 1945. godine. Hirošima je pust grad. Muškarci su na frontu, a nesposobni za vojsku i žene rade u tvornicama za potrebe vojske, nemoćni starci i djeca lutaju ulicama tražeći komadiće hrane. Četverogodišnja Sadako luta ulicama zajedno s bratom Šigeom, dok im majka radi u brodogradilištu Micubiši. Otac, prijeratni brijač, već je dugo u vojsci i nitko ne zna gdje se nalazi. Japan je pred porazom i sva su dopisivanja sa vojnicima zabranjena. Za razliku od drugih japanskih gradova koji se svakodnevno bombardiraju, Hirošimu samo nadlijeću izviđački avioni i na njih se više nitko ne osvrće. U isto vrijeme u američkoj bazi na Tinianu odvijaju se pripreme za ubrzani završetak rata bez invazije na Japan. U najvećoj tajnosti vrše se pripreme za prvu uporabu atomske bombe. Cilj je Hirošima. Tog kobnog jutra Šigeo je stao u red za hranu. S njim je bila i njegova sestrica Sadako. Red je bio dugačak i dječak je znao da mala sestrica ne može dugo stajati u redu, pa odluči poći kući. Vratiti će se kasnije sam i donijeti će kući toliko potrebne namirnice. U tom trenutku nije ni slutio kakav ga pakao čeka samo dvadesetak minuta kasnije. I dok je hodao ulicama prema kući, "Enola Gay" se sa smrtonosnim teretom približavala Hirošimi. Sadako je bila umorna od hodanja i Šigeo odluči zastati u parku kako bi se djevojčica odmorila. Sadako je legla pod vrbu i odmah zaspi, a Šigeo skoči u obližnje jezerce. I tada se dogodi užas kakav ljudski rod još nije vidio. U nekoliko sekundi izbrisan je čitav jedan grad, poginulo je preko 80 000 ljudi. Rat je završen. Cilj je ostvaren, užasne su posljedice ostale kao vječna opomena ljudskom rodu. Nekim čudom obitelj Sasaki čitava je na okupu. Na mjestu gdje je bila njihova kuća otac kojeg su otpustili iz vojske sklepao je mali kućerak. Bez puno materijala skromna kućica pružala je tek minimalnu zaštitu od kiše i hladnoće. Djeca po cijele dane skupljaju metalne predmete po ulicama, a otac nastoji nešto zaraditi da može kupiti daske za novu kuću. Zahvaljujući brončanom zmaju kojeg je Sadako pronašla otac namjerava kupiti brijački alat i započeti svoj stari zanat. Iako biva pokraden nije pokleknuo. Upoznaje predratnog proizvođača zmajeva i oni zajedno započinju posao. Krenulo je dobro i otac uspijeva sagraditi pristojnu kuću. Deset je godina prošlo od završetka rata. Sadako pada u nesvijest poslije biciklističke utrke u kojoj je učestvovala. Obolila je od posljedica radijacije i započinje svoju posljednju bitku, bitku za život. Izrađuje papirnate ždralove i vjeruje u ozdravljenje ako ih izradi tisuću. Iznemogla i iscrpljena bolešću sklopila je svoje umorne oči posljednji put. Iznad njenog kreveta ostalo je visjeti 990 zlatnih ždralova. U spomen na nju u Vrtu mira u Hirošimi stoji spomenik s njenim likom izliven iz bronce, a njene ruke uzdignute prema nebu drže zlatnog ždrala.
Kompozicija djela:
Uvod
Upoznajemo se sa glavnim likom ove pripovijetke, djevojčicom Sadako, i saznajemo kako se između Japana i SAD-a vodi rat.
Zaplet
Američki piloti i ostali dio vojske na otoku mora otići u svoje kolibe i prozore pokriti sa crnim zavjesama. Na aerodrom slijeće zrakoplov sa atomskom bombom.
Vrhunac
Američki četveromotorac B-52 polijeće noseći atomsku bombu. Dolazeći nad japanski grad Hirošimu ispušta bombu. Bomba eksplodira na 400 m nadmorske visine.
Rasplet
Djevojčica Sadako umire. U vrtu mira u Hirošimi stoji njen spomenik.
Bilješke tijekom čitanja:
- U početku romana upoznajemo djevojčicu Sadako, njezinog brata Šigea te Kenjija Nišioku, starca kojemu je mornarica oduzela čamac.
- U srpnju 1945. godine u Japanu vlada glad i stroga ratna štednja.
- Ljudi dobivaju jesti u malim količinama.
- Šigeo i Sadako su dobivali jesti u većim količinama jer im je otac radio u vojsci.
- Kad je atomska bomba pala na Hirošimu, Šigeo je ronio u jezeru, a Sadako je bila na obali te ju je vjetar što ga je prouzročila atomska bomba bacio na tlo, ali je ona nekim čudom preživjela.
- Kada su u bolnici Sadako posjetili roditelji i brat, brat joj je rekao da mora raditi ždralove i da će, kada napravi tisućitog ždrala ozdraviti.
- Na žalost tako nije bilo.
- Sadako je uspjela načiniti čak 990 ždralova i falilo ih je još samo deset, međutim Bog je odredio njezinu sudbinu - smrt.
- Nije joj dozvolio da načini još samo deset ždralova.
Najljepši ulomak:
«Moj sine Kunijoši, hrabri junače! Obavijestio si me da je tvoja krv drugi
put potekla za čast naše domovine. Ja, tvoj brat, tvoja majka i tvoje
dvije sestre jučer smo hodočastili u hram Nišoji. Dao sam svećeniku da
izreče mnoge molbe za tvoje ozdravljenje Budi, našem rasvjetitelju
Svijeta. I mi smo na koljenima molili za tebe. Tvoj se otac klanja pred
tobom, ponosan na sina Kunijošija. »
Ovaj ulomak mi se svidio jer otac daje poticaj svome sinu da se i dalje bori za domovinu. Sin je oca obavijestio da mu je krv drugi put potekla u čast domovine. Otac potiče svoga sina, dajući svećeniku da izrekne mnoge molbe za njegovo ozdravljenje.
Hirošima za vrijeme pada bombe:
“I ta vatrena kugla obasjala je zrakama od nekoliko milijuna stupnjeva
vrućine grad Hirošimu. U toj sekundi izgorjelo je 86 100 ljudi. U toj
sekundi je 7200 ljudi pretrpjelo teške ozljede. U toj sekundi je 6 820 kuća
bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog prostora ti su se
djelići prašine uzvitlali nekoliko kilometara u visinu. U toj jednoj sekundi
srušilo se osim toga 3 750 zgrada, a ruševine su počele gorjeti.
U toj sekundi bombardirali su smrtonosne neutronske i gama – zrake
eksplozivno mjesto u krugu od jednog i pol kilometra.
U toj jednoj sekundi je slika i prilika božja izvršila prvi pokušaj da uz
pomoć nauke uništi samu sebe. Pokušaj je uspio.”
To mi je najtužniji odlomak jer se u njemu opisuje koliko ljudi je poginulo i koliko ih je ozljeđeno.
Analiza stila:
Jezik romana je književni iako se u romanu spominju neka čudna imena kao što su npr. Kenji Nišioka. Roman nije podijeljen na poglavlja te se je malo teže snaći. Roman sadrži 192 stranice.
Analiza likova (verzija 1):
Sadako
Mala četverogodišnja djevojčica koja je doživjela strahotu i užas nuklearnog udara na Hirošimu 06. 08. 1945. godine. Nekim je čudom preživjela i u poratnim godinama velikog siromaštva podnosi, skupa sa svojom obitelji, veliku glad, neimaštinu i beznađe. Uporna je, poštena, hrabra i odana obitelji. Iako malena, sa starijim bratom satima skuplja metalne predmete iz gradskih ruševina. Desetak godina od pada atomske bombe Sadako počinje osjećati posljedice radijacije. Započinje svoju posljednju bitku, bitku za život. Veliko htijenje i upornost budili su njoj nadu u ozdravljenje, u život koji je toliko voljela. Opaka je bolest ipak na kraju pobijedila, ali Sadako će vječno živjeti u nama koji smo pročitali ovu knjigu, živjet će kao opomena čovječanstvu da nikad više ne ponovi istu grešku.
Šigeo
Stariji brat svoje male sestrice Sadako. Dobar je, pametan, osjećajan i odan dječak. Pošten je i odgojen u skladu sa starim japanskim tradicijama. Puno vremena posvećuje čuvanju svoje sestrice. Odan je obitelji i ne može se pomiriti sa činjenicom da Sadako mora umrijeti. Pomaže joj u izradi zlatnih ždralova bodreći nju a i sebe u njenim najtežim trenucima.
Wiliam Sharp
"… mladić kovrčave kose, promatrač, vodio je brigu o aparatima za
snimanje ugrađenim u dno zrakoplova. Unatoč svojoj mladosti on je još
prije rata bio poznat kao specijalist za izradu optičkih stakala."
Imao je mnogo novca koji je brzo potrošio:
"U tvornici u Pittsburgu, gdje je bio zaposlen, zarađivao je mnogo dolara,
ali novac mu se među rukama uvijek raspinjao. Volio je oklade,
a strastveno je rado igrao poker i mrzio svako nasilje."
Analiza likova (verzija 2):
Sadako
Četverogodišnja djevojčica, znatiželjna, puna strahopoštovanja, nestrpljiva:
“Šigeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u dječjem
nemiru tapkala nogama na mjestu. Okružena tolikim nepoznatim ljudima
osjećala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i noge
i – kad bi pogledala prema gore – glave velikih ljudi.
Postalo je nepodnošljivo vruće, glad ju je morila, pa i žeđa, ali od straha
pred starijim ljudima nije se usudila potužiti na to.”
Jedna od tisuće nevinih žrtava oboljela od gama – zračenja bila je i Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala je ranjiva:
“Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno.
Jecala je. Ali živjela.”
Željela je živjeti kao što i pluća žele disati:
“Sadako Sasaki htjela je dovršiti devet stotina devedesetog ždrala od
papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu želju.
Još jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema straha
pred njim. Tu dušu mora uzeti k sebi sasvim nježno, da bi je vratila
stvoritelju.”
Šigeo:
Dobar, pametan i osjećajan dječak koji je toliko volio svoju sestricu Sadako da se nije želio suočiti s činjenicom da je ona zaražena:
“Zašto nije mene ubilo?”
“Postavljaš glupa pitanja, Sadako! Imala si tada upravo veliku sreću.
Bila si sa mnom u parku Hijiyama. Ionako umalo da te nisu ubile otrgnute
grane. Ležala si među samim otkinutim komadima drva. Pritisak zraka te
odbacio.”
“I opržilo me.”
“Ne, bila si samo izgrebena.”
“O ne, osjetila sam nešto vruće, Šigeo. Puhnulo je u meni.”
“To nije moguće. Nisi mogla ništa osjetiti jer si spavala pod jednim
drvetom. Sjećam se točno – ja sam bio u vodi, s ti si ležala na obali.”
Bio je to desetogodišnji dječak koji se brine i ima strpljenja sa sestricom Sadako. U najtežim situacijama znao joj je odvući misli od nečega što bi tražila a što joj on nije bio u mogućnosti ispuniti.
Dojam o djelu (verzija 1):
Tužna pripovijetka koja nam govori o strahotama rata, o stradanjima malih ljudi koje nitko ništa nije pitao kad se udaralo u bubnjeve rata. Stradanja milijuna ljudi prouzročili su bezočni političari, ratni huškači, koji su svu tu strahotu kasnije promatrali iz sigurnosti svojih domova, a nerijetko su se pritom i enormno obogatili.
Dojam o djelu (verzija 2):
Djelo govori o strašnim posljedicama bacanja atomske bombe na japanski grad Hirošimu. Ono me ispunilo me tugom, ali i pobudilo osjećaj odgovornosti prema ljudskom rodu. Djelo je u meni probudilo svijest da se uvijek moram boriti protiv rata, naročito upotrebe atomske bombe, koja je najstrašnije oružje što ga je čovjek ikada izumio. Ja mislim da se Hirošima više nikad ne smije dogoditi.
Bilješke o piscu:
Austrijski pisac Karl Bruckner rođen je 9. siječnja 1906. godine u Beču. Iako se pripremao za trgovački zanat, radio je i kao tehničar, prodavač novina, čuvar garaža. Otkriva slikarsku nadarenost, piše i svoju prvu pjesmu, odlazi u Brazil, ali u domovinu se vraća 1938. godine, kad je unovačen u njemačku vojsku. Nakon rata objavljuje crtice za novine, a poslije tri romana za odrasle, piše i svoju prvu knjigu za mladež, „Dijamant Tobije Ambergera“, o sudbini austrijskih iseljenika u Brazilu. Pozornost čitatelja zaokupio je romanom o nogometu, a potom knjigom „Pablo, Indijanac“ postiže i opća priznanja i pohvale. Više je puta nagrađivan nagradama kao najbolji pisac za mladež, a s 93 prijevoda svojih djela na 22 jezika postiže svjetsku slavu. Najpoznatije djelo Karla Brucknera, roman Sadako hoće živjeti, prvi je put objavljen 1961. godine.
Vrsta djela:
Povijesni roman.
Mjesto radnje:
Hirošima - obala rijeke Ote, gradilište Micubiši, vojarna, trgovačka četvrt, kuća Sasakija, kuća gospođe Kumakihi, stari dvorac, željeznički kolodvori, Koi i Hirošima, park Hijiyama, ured za živežne namirnice, vijećnica, lučka četvrt, daščara, obitelji Sasaki, crna burza, Šibutina radnja, bolnica, zračna baza na otoku Tinian.
Vrijeme radnje:
1945. – 1947. i 1955. Godina.
Tema:
Nuklearni udar na Hirošimu i posljedice koje je on izazvao.
Pouka:
Među ljudima različitih nacija treba graditi prijateljstvo, suradnju i dobre odnose kako bi svi zajedno mogli živjeti u slozi i ljubavi, čuvajući ovu našu prelijepu Zemlju za generacije koje dolaze.
Osnovna misao:
Nikad više se ne smije dogoditi Hirošima.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Godine 1945. još traje rat između Japana i SAD-a. Amerikanci snimaju Hirošimu. Stanovnici Hirošime se zbog toga ne zabrinjavaju jer ni ne slute što im se sprema. Šigeo i njegova sestra Sadako traže način da prežive i ubiju vrijeme. Događaju im se razne zgode i nezgode, sve dok im se dana 6. kolovoza 1945. život nije preokrenuo. Toga dana je na Hirošimu bačena atomska bomba. Od tada oni i njihovi roditelji žive u teškim uvjetima. Polako se život normalizira sve do 1955. godine, kad će se osjetiti sva podmuklost djelovanja atomske bombe. Te godine je Sadako nakon jedne štafetne biciklističke utrke oboljela od gama zračenja. Ne znajući da je smrtno bolesna želi napraviti tisuću ždralova od papira vjerujući da će tako ozdraviti. Kad je napravila devetsto devedesetog ždrala život joj se ugasio. Njoj u spomen japanski učenici podigli su spomenik.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Sredina je srpnja 1945. godine. Hirošima je pust grad. Muškarci su na frontu, a nesposobni za vojsku i žene rade u tvornicama za potrebe vojske, nemoćni starci i djeca lutaju ulicama tražeći komadiće hrane. Četverogodišnja Sadako luta ulicama zajedno s bratom Šigeom, dok im majka radi u brodogradilištu Micubiši. Otac, prijeratni brijač, već je dugo u vojsci i nitko ne zna gdje se nalazi. Japan je pred porazom i sva su dopisivanja sa vojnicima zabranjena. Za razliku od drugih japanskih gradova koji se svakodnevno bombardiraju, Hirošimu samo nadlijeću izviđački avioni i na njih se više nitko ne osvrće. U isto vrijeme u američkoj bazi na Tinianu odvijaju se pripreme za ubrzani završetak rata bez invazije na Japan. U najvećoj tajnosti vrše se pripreme za prvu uporabu atomske bombe. Cilj je Hirošima. Tog kobnog jutra Šigeo je stao u red za hranu. S njim je bila i njegova sestrica Sadako. Red je bio dugačak i dječak je znao da mala sestrica ne može dugo stajati u redu, pa odluči poći kući. Vratiti će se kasnije sam i donijeti će kući toliko potrebne namirnice. U tom trenutku nije ni slutio kakav ga pakao čeka samo dvadesetak minuta kasnije. I dok je hodao ulicama prema kući, "Enola Gay" se sa smrtonosnim teretom približavala Hirošimi. Sadako je bila umorna od hodanja i Šigeo odluči zastati u parku kako bi se djevojčica odmorila. Sadako je legla pod vrbu i odmah zaspi, a Šigeo skoči u obližnje jezerce. I tada se dogodi užas kakav ljudski rod još nije vidio. U nekoliko sekundi izbrisan je čitav jedan grad, poginulo je preko 80 000 ljudi. Rat je završen. Cilj je ostvaren, užasne su posljedice ostale kao vječna opomena ljudskom rodu. Nekim čudom obitelj Sasaki čitava je na okupu. Na mjestu gdje je bila njihova kuća otac kojeg su otpustili iz vojske sklepao je mali kućerak. Bez puno materijala skromna kućica pružala je tek minimalnu zaštitu od kiše i hladnoće. Djeca po cijele dane skupljaju metalne predmete po ulicama, a otac nastoji nešto zaraditi da može kupiti daske za novu kuću. Zahvaljujući brončanom zmaju kojeg je Sadako pronašla otac namjerava kupiti brijački alat i započeti svoj stari zanat. Iako biva pokraden nije pokleknuo. Upoznaje predratnog proizvođača zmajeva i oni zajedno započinju posao. Krenulo je dobro i otac uspijeva sagraditi pristojnu kuću. Deset je godina prošlo od završetka rata. Sadako pada u nesvijest poslije biciklističke utrke u kojoj je učestvovala. Obolila je od posljedica radijacije i započinje svoju posljednju bitku, bitku za život. Izrađuje papirnate ždralove i vjeruje u ozdravljenje ako ih izradi tisuću. Iznemogla i iscrpljena bolešću sklopila je svoje umorne oči posljednji put. Iznad njenog kreveta ostalo je visjeti 990 zlatnih ždralova. U spomen na nju u Vrtu mira u Hirošimi stoji spomenik s njenim likom izliven iz bronce, a njene ruke uzdignute prema nebu drže zlatnog ždrala.
Kompozicija djela:
Uvod
Upoznajemo se sa glavnim likom ove pripovijetke, djevojčicom Sadako, i saznajemo kako se između Japana i SAD-a vodi rat.
Zaplet
Američki piloti i ostali dio vojske na otoku mora otići u svoje kolibe i prozore pokriti sa crnim zavjesama. Na aerodrom slijeće zrakoplov sa atomskom bombom.
Vrhunac
Američki četveromotorac B-52 polijeće noseći atomsku bombu. Dolazeći nad japanski grad Hirošimu ispušta bombu. Bomba eksplodira na 400 m nadmorske visine.
Rasplet
Djevojčica Sadako umire. U vrtu mira u Hirošimi stoji njen spomenik.
Bilješke tijekom čitanja:
- U početku romana upoznajemo djevojčicu Sadako, njezinog brata Šigea te Kenjija Nišioku, starca kojemu je mornarica oduzela čamac.
- U srpnju 1945. godine u Japanu vlada glad i stroga ratna štednja.
- Ljudi dobivaju jesti u malim količinama.
- Šigeo i Sadako su dobivali jesti u većim količinama jer im je otac radio u vojsci.
- Kad je atomska bomba pala na Hirošimu, Šigeo je ronio u jezeru, a Sadako je bila na obali te ju je vjetar što ga je prouzročila atomska bomba bacio na tlo, ali je ona nekim čudom preživjela.
- Kada su u bolnici Sadako posjetili roditelji i brat, brat joj je rekao da mora raditi ždralove i da će, kada napravi tisućitog ždrala ozdraviti.
- Na žalost tako nije bilo.
- Sadako je uspjela načiniti čak 990 ždralova i falilo ih je još samo deset, međutim Bog je odredio njezinu sudbinu - smrt.
- Nije joj dozvolio da načini još samo deset ždralova.
Najljepši ulomak:
«Moj sine Kunijoši, hrabri junače! Obavijestio si me da je tvoja krv drugi
put potekla za čast naše domovine. Ja, tvoj brat, tvoja majka i tvoje
dvije sestre jučer smo hodočastili u hram Nišoji. Dao sam svećeniku da
izreče mnoge molbe za tvoje ozdravljenje Budi, našem rasvjetitelju
Svijeta. I mi smo na koljenima molili za tebe. Tvoj se otac klanja pred
tobom, ponosan na sina Kunijošija. »
Ovaj ulomak mi se svidio jer otac daje poticaj svome sinu da se i dalje bori za domovinu. Sin je oca obavijestio da mu je krv drugi put potekla u čast domovine. Otac potiče svoga sina, dajući svećeniku da izrekne mnoge molbe za njegovo ozdravljenje.
Hirošima za vrijeme pada bombe:
“I ta vatrena kugla obasjala je zrakama od nekoliko milijuna stupnjeva
vrućine grad Hirošimu. U toj sekundi izgorjelo je 86 100 ljudi. U toj
sekundi je 7200 ljudi pretrpjelo teške ozljede. U toj sekundi je 6 820 kuća
bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog prostora ti su se
djelići prašine uzvitlali nekoliko kilometara u visinu. U toj jednoj sekundi
srušilo se osim toga 3 750 zgrada, a ruševine su počele gorjeti.
U toj sekundi bombardirali su smrtonosne neutronske i gama – zrake
eksplozivno mjesto u krugu od jednog i pol kilometra.
U toj jednoj sekundi je slika i prilika božja izvršila prvi pokušaj da uz
pomoć nauke uništi samu sebe. Pokušaj je uspio.”
To mi je najtužniji odlomak jer se u njemu opisuje koliko ljudi je poginulo i koliko ih je ozljeđeno.
Analiza stila:
Jezik romana je književni iako se u romanu spominju neka čudna imena kao što su npr. Kenji Nišioka. Roman nije podijeljen na poglavlja te se je malo teže snaći. Roman sadrži 192 stranice.
Analiza likova (verzija 1):
Sadako
Mala četverogodišnja djevojčica koja je doživjela strahotu i užas nuklearnog udara na Hirošimu 06. 08. 1945. godine. Nekim je čudom preživjela i u poratnim godinama velikog siromaštva podnosi, skupa sa svojom obitelji, veliku glad, neimaštinu i beznađe. Uporna je, poštena, hrabra i odana obitelji. Iako malena, sa starijim bratom satima skuplja metalne predmete iz gradskih ruševina. Desetak godina od pada atomske bombe Sadako počinje osjećati posljedice radijacije. Započinje svoju posljednju bitku, bitku za život. Veliko htijenje i upornost budili su njoj nadu u ozdravljenje, u život koji je toliko voljela. Opaka je bolest ipak na kraju pobijedila, ali Sadako će vječno živjeti u nama koji smo pročitali ovu knjigu, živjet će kao opomena čovječanstvu da nikad više ne ponovi istu grešku.
Šigeo
Stariji brat svoje male sestrice Sadako. Dobar je, pametan, osjećajan i odan dječak. Pošten je i odgojen u skladu sa starim japanskim tradicijama. Puno vremena posvećuje čuvanju svoje sestrice. Odan je obitelji i ne može se pomiriti sa činjenicom da Sadako mora umrijeti. Pomaže joj u izradi zlatnih ždralova bodreći nju a i sebe u njenim najtežim trenucima.
Wiliam Sharp
"… mladić kovrčave kose, promatrač, vodio je brigu o aparatima za
snimanje ugrađenim u dno zrakoplova. Unatoč svojoj mladosti on je još
prije rata bio poznat kao specijalist za izradu optičkih stakala."
Imao je mnogo novca koji je brzo potrošio:
"U tvornici u Pittsburgu, gdje je bio zaposlen, zarađivao je mnogo dolara,
ali novac mu se među rukama uvijek raspinjao. Volio je oklade,
a strastveno je rado igrao poker i mrzio svako nasilje."
Analiza likova (verzija 2):
Sadako
Četverogodišnja djevojčica, znatiželjna, puna strahopoštovanja, nestrpljiva:
“Šigeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u dječjem
nemiru tapkala nogama na mjestu. Okružena tolikim nepoznatim ljudima
osjećala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i noge
i – kad bi pogledala prema gore – glave velikih ljudi.
Postalo je nepodnošljivo vruće, glad ju je morila, pa i žeđa, ali od straha
pred starijim ljudima nije se usudila potužiti na to.”
Jedna od tisuće nevinih žrtava oboljela od gama – zračenja bila je i Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala je ranjiva:
“Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno.
Jecala je. Ali živjela.”
Željela je živjeti kao što i pluća žele disati:
“Sadako Sasaki htjela je dovršiti devet stotina devedesetog ždrala od
papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu želju.
Još jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema straha
pred njim. Tu dušu mora uzeti k sebi sasvim nježno, da bi je vratila
stvoritelju.”
Šigeo:
Dobar, pametan i osjećajan dječak koji je toliko volio svoju sestricu Sadako da se nije želio suočiti s činjenicom da je ona zaražena:
“Zašto nije mene ubilo?”
“Postavljaš glupa pitanja, Sadako! Imala si tada upravo veliku sreću.
Bila si sa mnom u parku Hijiyama. Ionako umalo da te nisu ubile otrgnute
grane. Ležala si među samim otkinutim komadima drva. Pritisak zraka te
odbacio.”
“I opržilo me.”
“Ne, bila si samo izgrebena.”
“O ne, osjetila sam nešto vruće, Šigeo. Puhnulo je u meni.”
“To nije moguće. Nisi mogla ništa osjetiti jer si spavala pod jednim
drvetom. Sjećam se točno – ja sam bio u vodi, s ti si ležala na obali.”
Bio je to desetogodišnji dječak koji se brine i ima strpljenja sa sestricom Sadako. U najtežim situacijama znao joj je odvući misli od nečega što bi tražila a što joj on nije bio u mogućnosti ispuniti.
Dojam o djelu (verzija 1):
Tužna pripovijetka koja nam govori o strahotama rata, o stradanjima malih ljudi koje nitko ništa nije pitao kad se udaralo u bubnjeve rata. Stradanja milijuna ljudi prouzročili su bezočni političari, ratni huškači, koji su svu tu strahotu kasnije promatrali iz sigurnosti svojih domova, a nerijetko su se pritom i enormno obogatili.
Dojam o djelu (verzija 2):
Djelo govori o strašnim posljedicama bacanja atomske bombe na japanski grad Hirošimu. Ono me ispunilo me tugom, ali i pobudilo osjećaj odgovornosti prema ljudskom rodu. Djelo je u meni probudilo svijest da se uvijek moram boriti protiv rata, naročito upotrebe atomske bombe, koja je najstrašnije oružje što ga je čovjek ikada izumio. Ja mislim da se Hirošima više nikad ne smije dogoditi.
No comments:
Post a Comment