Prosjak Luka - August Šenoa
Bilješke o piscu (verzija 1):
August Šenoa je rođen 1838. g. u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, daljnje školovanje nastavio je u Pečuhu, a pravne nauke završio je u Pragu. Godine 1868. izabran je za gradskog bilježnika. U isto vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu kao umjetnički direktor, a od 1870. g. kao dramaturg. Kazalište je napustio 1873. g. kad je imenovan gradskim senatorom. Od 1874. g. pa sve do smrti, 1881. g., uređivao je “Vijenac”. Šenoa je bio jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena. Znao je mnoge europske jezike pa je i mnogo prevodio. Poznate su njegove povjestice: “Kugina kuća” i “Propast Venecije”, romani: “Zlatarevo zlato”, “Čuvaj se senjske ruke”, “Seljačka buna” te pripovijesti: “Prosjak Luka”, “Branka”, “Barun Ivica”, “Mladi gospodin” i “Turopoljski top”.
Bilješke o piscu (verzija 2):
August Šenoa (1838. - 1881. god.) književnik. Po ocu češkog, po majci slovačkog podrijetla. Pravne studije je započeo u Zagrebu, a dovršio u Pragu. Gradski senator. U književnosti se javio mladenačkim stihovima iako nije bio pretežno lirska priroda. Baveći se poezijom, on i u stihovima pokazuje pravu stranu svog specifičnog talenta. Više narativna i kritička priroda nego emotivan lirik, Šenoa je s najviše uspjeha obrađivao povijesne motive, budeći interes širokih čitalačkih krugova za događaje iz hrvatske prošlosti. Šenoa je bio veoma vješt pisac feljtona, u kojima je davao žive slike iz suvremenog zagrebačkog života („Zagrebulje“, „Vječni žid“, itd). Velik dio svoje djelatnosti posvetio je kazalištu.
Njegova komedija „Ljubica“ govori o piščevu daru zapažanja. Šenoa se istakao i prevodilačkim radom, objavivši mnogo uspjelih prijevoda (Sheakespeare, Racine, itd).
Pravo područje Šenoina djelovanja bila je pripovjedačka proza s motivima iz suvremenog života i događajima iz hrvatske prošlosti. Volio je historijske sukobe, tragične događaje i obrate iz hrvatske prošlosti.
Šenoa je prije svega pjesnik novog hrvatskog društva koje se rađa, slikajući one događaje u kojima građanstvo igra odlučnu ulogu („Zlatarevo zlato“).
Šenoine pripovijesti („Barun Ivica“, „Ilijina oporuka“, „Vladimir“, „Prosjak Luka“) daju obilat pregled o razvitku hrvatskih socijalnih relacija u prvoj polovini prošloga stoljeća.
„Zlatarevo zlato“, „Seljačka buna“, „Diogenes“, „Kletva“ i „Čuvaj se senjske ruke“ romani su u kojima je Šenoa dao maha svim svojim glavnim karakteristikama: fantaziji i živoj narativnosti protkanoj postojanom vjerom u budućnost svoga naroda.
Šenoa je stvorio hrvatsku čitalačku publiku.
Mjesto radnje:
Jelenje.
Vrijeme radnje:
XIX. stoljeće.
Tema:
Život prosjaka Luke i njegova borba da postane običan čovjek.
Ideja:
Važnije je biti siromašan i sretan čovjek nego nečovječna varalica.
Kratki sadržaj:
Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su bili lijeni, nepošteni, voljeli s ići u krčmu, osim rijetkih ljudi koji su pošteno radili. Kroz to selo često je prolazio Luka. On je bio prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se mutnim poslovima. Luka se zaljubio u bogatu i poštenu Maru. Poželio je biti pošten. Mara je voljela drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi očevi bili u svađi. Luka je obećao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oženi Marom. Te je godine Marinog oca zadesila nesreća. Netko mu je ubio krave i spalio spremište za sijeno. Postali su veoma siromašni. Vidjevši njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepošten prema Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zaručili. Luka je skupio mnogo novca i želio ga je dati Martinu u zamjenu za Maru. Želio je živjeti kao običan čovjek. Saznavši da je Mara zaručena veoma se razočarao. Znao je da bi ga jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega učinila čovjeka. Kad su se Mara i Andro vjenčali i dobili dijete Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savjest. Kod njega je prevladao razum i otišao se ispovjediti. U krčmi je sreo Mikicu. On mu je nudio prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da želi samo novac, jer je takav i on bio. Luka je shvatio da je važnije biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica. Luka je otišao do rijeke Save i skočio u vodu gdje je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su ga zaboravili. Nakon godinu dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800 forinti i svećeniku je ostavio poruku za njih. Želio je da prime novac i da se svake godine pomole za njega.
Bilješke tijekom čitanja:
- Selo Jelenje u Zagrebu
- U gostionici prosjak Luka, Mikica i njihovi prijatelji piju
- Dogovor za posao
- Opis bijednog Lukinog života
- Luka prosi
- Luka i Mato razgovaraju
- Mato umire
- Luka kao prosjak vrlo bogat
- Nitko za to nije znao
- Luka želi Maru za ženu
- Dogovor s Mikicom
- Mara i Andro se prvi put sastaju
- Razgovor
- Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru za nevjestu
- Andro razgovara s ocem
- Andro i Mikica razgovaraju
- Mikica i ciganin
- Martin treba novac
- Izabiranje nove vlasti
- Martin se prisjeća pokojne žene
- Andro spašava oca
- Požar kod Martina
- Mato moli za oprost
- Luka prosi Maru
- Mikica smišlja plan
- Luka odlazi iz Jelenja
- Luka se baca u Savu.
Socijalni elementi:
- Siromaštvo
- Zapuštenost sela
- Glad
- Nezaposlenost
- Neukost običnih seljaka
- Privilegirani položaj gradske gospode u odnosu na seljake.
Analiza stila (Pjesničke slike):
Vizualne slike:
bijeli se vrbinje
nisko čupavo grmlje borovice
siva drnjevara pod čađavim, slamnim klobukom
jato divljih golubova
bosonogi pastiri pod mokrim grmljem
Akustične slike:
tiho teče Sava
voda bije o niske bregove
lišće dršće
zalaje koji pas
vrabac cvrkuće po smetištu
Epiteti:
bijela magla
klapaste uši
nabuhlo, papreno lice
bosonogi pastiri
nisko čupavo grmlje borovice
bijela platnena košuljka
crne sjajne kite
malen, odrpan čovjek
jajasta, srebrna dugmad
modre, zakrpane hlače
Onomatopeje:
zagrmi
zabubnja
zveketa
praskalo se
zatutnji
lišće dršće
Personifikacije:
mraz ga protrese
mraz se zabadao u njegove prste poput iglica
krv mu se ušge
Sava šapće pjesmicu
vrbinje se miješa kao klupko
voda se zajeda u zemlju
viri drvenjara
rasijano selo
Usporedbe:
selo rasijano kao jato divljih golubova
vrti se vrze, kao da ga tko bode
čovjeka uraziti kao šilom
lahak sam kao perce
riđa brada kao pošeta strn
obraz grišljiv, šut kao list na mali Bošiš
gledahu novce kao pseto
nebo se razvedrilo kao staklo
oči crne kao kupinice
Mudre izreke:
„Ne dolazi se zlim, već samo dobrim do dobra.“
„Smiješ li drobnu ružu kraj puta zgaziti, jer ti milo mirišeš?“
„Zašto da pati čedo sve one muke, koje je on pretrpio, da ga hladna srca
baci u ponor, jer je pokušao zlim postići dobro?“
„Važnije je biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica.“
Najdraži odlomak:
Nalazi se na 145. str., a opisuje radost i veselje u obitelji Pavleković i obitelji Lonearia. Sviđa mi se zato jer se u ovoj knjizi između toliko tuge našlo i malo radosti.
Analiza glavnog lika (verzija 1):
Luka
Vanjski izgled:
- Ni velik ni malen
- Žutih grižljivih obraza
- Riđe brade
- Čupave kose
- Odjeven u stare, prljave krpe
„Luka bijaše suh čovjek, ni velik, ni malen. Obraz mu je zahiren, kukavan,
grižljiv, žut, gospode, kao list na mali Božić, a po njem posijana rijetka,
riđa brada. Gleda ispod oka, kuči svoj vrat među ramena, pokazuje zube,
prođe kadšto preko lijevog uha ili preko čupave kratke kose. Požutjela
bijela čoha sa sto zakrpa počela se raspadati, kožna torbica bijaše masna,
klapasti šešir probušen, a košulja davno nije vidjela sapuna.
Bogalj, da mu pokloniš krajcer.“
Moralna karakterizacija:
Luku je teško okarakterizirati kao lošeg ili dobrog čovjeka. Da bi preživio u društvu u kojem je živio morao je biti prevarant, lažljivac i veliki lukavac. Vidjevši da novac znači puno i da ima glavnu ulogu, mislio je da će novcem kupiti ljubav, steći dom i obitelj.
Životni san prosjaka Luke:
Luka je želio postati čovjek kao i svaki drugi. Želio je imati svoj dom, sjediti kod tople peći, piti vino, jesti bijeli kruh, imati pored sebe ženu i nositi bijelu košulju kao i drugi ljudi, kao pošteni ljudi kako ih je on sam nazivao. U sebi je osjećao i nosio potrebu da stvori svoj dom i svoju obitelj, ali nažalost to nije uspio.
Osobno viđenje životnih prilika koje su odredile životni put Luke:
Luka je bio žrtva društva u kojem je živio. Kao siroče, koje je pripalo zloj babi koja ga je čuvala za novac, tukla i mučila glađu, kao dijete koje je kasnije završilo u gradskoj kući kao sluga i trčkaralo, a na kojega je društvo potpuno zaboravilo, Luka nije ni mogao postati drugo do običan prosjak. Toliko su gradska gospoda bila pokvarena da su svojim makinacijama i lažnim svjedočenjima radili sve kako bi upropastili život neukog i neobaviještenog seljaka. Društvo je u njemu ubilo svaku klicu ljudskoga.
Analiza glavnih likova (verzija 2):
Luka
Bio je siromašan čovjek. Rodio se kao zagrebačko dijete. Srednje je visine. Ljudi su mu dali prezime Nepoznanica. Od rođenja pa do svoje smrti živio je kao siroče. Jedino je imao jednu ženu, koju je nazivao bakom. Ona je bila zla prema njemu. Često ga je tukla i rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve riječi koje razumije iz ljudskih usta su kletve na njega. Bio je živ čovjek. Rekao je Mikici da će mu dati 100 forinti ako mu nađe ženu i to ne bilo koju nego Maru. Od trenutka kada ga je odbila povukao se i pola godine živio sam. Vrativši se u selo saznao je da Andro i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom između Andre i Mare i ako ubije to dijete, njih će se dvoje rastati. Međutim, to nije učinio. Luka je, po mišljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se čudili kad je on otišao na sud, jer obično šalje pisara. Uvijek se klonio varoške kuće. Za njega su govorili da je bogat seljak. Svatko mu je bio dužan. Starog Matu smatrao je ocem. Iako je imao nešto novca živio je kao prosjak jer nije želio život s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponašali "nehumano". Njima je bilo važno je li čovjek bogat ili siromašan. Sreća ga je cijelo vrijeme zaobilazila. Na kraju se ubio bacivši se u Savu.
Mara Lonearia
Bosonoga djevojka zasukanih rukava koju je Luka jako volio, ali ona to nije znala. Bila je veoma dobra, poštena i vrijedna djevojka. Njezino srce pripadalo je Andriji. Prodavala je mlijeko i povrće u gradu. Bila je oličenje ljepote i dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, čekala je svog izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija je bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato pomirili. Tada se vjenčala i rodila sina.
Mato
Prosjak kojeg je Luka gledao kao oca kojeg nikad nije imao. Nije želio život s ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj šumi, u rupi u koju se jedva uđe. Tri godine Luka je glumio slijepca, a Mato njegovog jadnog oca. Išli su po Međimurju, Slavoniji i Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kašalj. Luka je ostao vani, a Mato je otišao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno umro. Dok je imao ženu bio je pošten seljak, posjedovao je samo malu kolibicu, komadić zemlje i kravicu. Žena mu je bila lijepa. No, došao je neki gospodin i zaveo je. Kad je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao no to nije moglo vratiti njegovu ženu. On i Luka našli su se jedan u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.
Sporedni likovi:
Mara, Mato, Martin, Mikica.
Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se i sviđa i ne sviđa. Sviđa mi se zato jer pisac oslikava društvene slojeve svoga vremena i možemo vidjeti kako je to nekad bilo. Ne sviđa mi se zato jer ima više tuge nego radosti, završava tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova.
Bilješke o piscu (verzija 1):
August Šenoa je rođen 1838. g. u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, daljnje školovanje nastavio je u Pečuhu, a pravne nauke završio je u Pragu. Godine 1868. izabran je za gradskog bilježnika. U isto vrijeme radi u zagrebačkom kazalištu kao umjetnički direktor, a od 1870. g. kao dramaturg. Kazalište je napustio 1873. g. kad je imenovan gradskim senatorom. Od 1874. g. pa sve do smrti, 1881. g., uređivao je “Vijenac”. Šenoa je bio jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena. Znao je mnoge europske jezike pa je i mnogo prevodio. Poznate su njegove povjestice: “Kugina kuća” i “Propast Venecije”, romani: “Zlatarevo zlato”, “Čuvaj se senjske ruke”, “Seljačka buna” te pripovijesti: “Prosjak Luka”, “Branka”, “Barun Ivica”, “Mladi gospodin” i “Turopoljski top”.
Bilješke o piscu (verzija 2):
August Šenoa (1838. - 1881. god.) književnik. Po ocu češkog, po majci slovačkog podrijetla. Pravne studije je započeo u Zagrebu, a dovršio u Pragu. Gradski senator. U književnosti se javio mladenačkim stihovima iako nije bio pretežno lirska priroda. Baveći se poezijom, on i u stihovima pokazuje pravu stranu svog specifičnog talenta. Više narativna i kritička priroda nego emotivan lirik, Šenoa je s najviše uspjeha obrađivao povijesne motive, budeći interes širokih čitalačkih krugova za događaje iz hrvatske prošlosti. Šenoa je bio veoma vješt pisac feljtona, u kojima je davao žive slike iz suvremenog zagrebačkog života („Zagrebulje“, „Vječni žid“, itd). Velik dio svoje djelatnosti posvetio je kazalištu.
Njegova komedija „Ljubica“ govori o piščevu daru zapažanja. Šenoa se istakao i prevodilačkim radom, objavivši mnogo uspjelih prijevoda (Sheakespeare, Racine, itd).
Pravo područje Šenoina djelovanja bila je pripovjedačka proza s motivima iz suvremenog života i događajima iz hrvatske prošlosti. Volio je historijske sukobe, tragične događaje i obrate iz hrvatske prošlosti.
Šenoa je prije svega pjesnik novog hrvatskog društva koje se rađa, slikajući one događaje u kojima građanstvo igra odlučnu ulogu („Zlatarevo zlato“).
Šenoine pripovijesti („Barun Ivica“, „Ilijina oporuka“, „Vladimir“, „Prosjak Luka“) daju obilat pregled o razvitku hrvatskih socijalnih relacija u prvoj polovini prošloga stoljeća.
„Zlatarevo zlato“, „Seljačka buna“, „Diogenes“, „Kletva“ i „Čuvaj se senjske ruke“ romani su u kojima je Šenoa dao maha svim svojim glavnim karakteristikama: fantaziji i živoj narativnosti protkanoj postojanom vjerom u budućnost svoga naroda.
Šenoa je stvorio hrvatsku čitalačku publiku.
Mjesto radnje:
Jelenje.
Vrijeme radnje:
XIX. stoljeće.
Tema:
Život prosjaka Luke i njegova borba da postane običan čovjek.
Ideja:
Važnije je biti siromašan i sretan čovjek nego nečovječna varalica.
Kratki sadržaj:
Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su bili lijeni, nepošteni, voljeli s ići u krčmu, osim rijetkih ljudi koji su pošteno radili. Kroz to selo često je prolazio Luka. On je bio prosjak, a da bi stekao novac varao je i bavio se mutnim poslovima. Luka se zaljubio u bogatu i poštenu Maru. Poželio je biti pošten. Mara je voljela drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi očevi bili u svađi. Luka je obećao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oženi Marom. Te je godine Marinog oca zadesila nesreća. Netko mu je ubio krave i spalio spremište za sijeno. Postali su veoma siromašni. Vidjevši njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepošten prema Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se Mara i Andro zaručili. Luka je skupio mnogo novca i želio ga je dati Martinu u zamjenu za Maru. Želio je živjeti kao običan čovjek. Saznavši da je Mara zaručena veoma se razočarao. Znao je da bi ga jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega učinila čovjeka. Kad su se Mara i Andro vjenčali i dobili dijete Luka je bio zavidan. Htio se osvetiti, ali ga je pekla savjest. Kod njega je prevladao razum i otišao se ispovjediti. U krčmi je sreo Mikicu. On mu je nudio prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da želi samo novac, jer je takav i on bio. Luka je shvatio da je važnije biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica. Luka je otišao do rijeke Save i skočio u vodu gdje je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su ga zaboravili. Nakon godinu dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800 forinti i svećeniku je ostavio poruku za njih. Želio je da prime novac i da se svake godine pomole za njega.
Bilješke tijekom čitanja:
- Selo Jelenje u Zagrebu
- U gostionici prosjak Luka, Mikica i njihovi prijatelji piju
- Dogovor za posao
- Opis bijednog Lukinog života
- Luka prosi
- Luka i Mato razgovaraju
- Mato umire
- Luka kao prosjak vrlo bogat
- Nitko za to nije znao
- Luka želi Maru za ženu
- Dogovor s Mikicom
- Mara i Andro se prvi put sastaju
- Razgovor
- Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru za nevjestu
- Andro razgovara s ocem
- Andro i Mikica razgovaraju
- Mikica i ciganin
- Martin treba novac
- Izabiranje nove vlasti
- Martin se prisjeća pokojne žene
- Andro spašava oca
- Požar kod Martina
- Mato moli za oprost
- Luka prosi Maru
- Mikica smišlja plan
- Luka odlazi iz Jelenja
- Luka se baca u Savu.
Socijalni elementi:
- Siromaštvo
- Zapuštenost sela
- Glad
- Nezaposlenost
- Neukost običnih seljaka
- Privilegirani položaj gradske gospode u odnosu na seljake.
Analiza stila (Pjesničke slike):
Vizualne slike:
bijeli se vrbinje
nisko čupavo grmlje borovice
siva drnjevara pod čađavim, slamnim klobukom
jato divljih golubova
bosonogi pastiri pod mokrim grmljem
Akustične slike:
tiho teče Sava
voda bije o niske bregove
lišće dršće
zalaje koji pas
vrabac cvrkuće po smetištu
Epiteti:
bijela magla
klapaste uši
nabuhlo, papreno lice
bosonogi pastiri
nisko čupavo grmlje borovice
bijela platnena košuljka
crne sjajne kite
malen, odrpan čovjek
jajasta, srebrna dugmad
modre, zakrpane hlače
Onomatopeje:
zagrmi
zabubnja
zveketa
praskalo se
zatutnji
lišće dršće
Personifikacije:
mraz ga protrese
mraz se zabadao u njegove prste poput iglica
krv mu se ušge
Sava šapće pjesmicu
vrbinje se miješa kao klupko
voda se zajeda u zemlju
viri drvenjara
rasijano selo
Usporedbe:
selo rasijano kao jato divljih golubova
vrti se vrze, kao da ga tko bode
čovjeka uraziti kao šilom
lahak sam kao perce
riđa brada kao pošeta strn
obraz grišljiv, šut kao list na mali Bošiš
gledahu novce kao pseto
nebo se razvedrilo kao staklo
oči crne kao kupinice
Mudre izreke:
„Ne dolazi se zlim, već samo dobrim do dobra.“
„Smiješ li drobnu ružu kraj puta zgaziti, jer ti milo mirišeš?“
„Zašto da pati čedo sve one muke, koje je on pretrpio, da ga hladna srca
baci u ponor, jer je pokušao zlim postići dobro?“
„Važnije je biti siromašan i sretan čovjek, nego nečovječna varalica.“
Najdraži odlomak:
Nalazi se na 145. str., a opisuje radost i veselje u obitelji Pavleković i obitelji Lonearia. Sviđa mi se zato jer se u ovoj knjizi između toliko tuge našlo i malo radosti.
Analiza glavnog lika (verzija 1):
Luka
Vanjski izgled:
- Ni velik ni malen
- Žutih grižljivih obraza
- Riđe brade
- Čupave kose
- Odjeven u stare, prljave krpe
„Luka bijaše suh čovjek, ni velik, ni malen. Obraz mu je zahiren, kukavan,
grižljiv, žut, gospode, kao list na mali Božić, a po njem posijana rijetka,
riđa brada. Gleda ispod oka, kuči svoj vrat među ramena, pokazuje zube,
prođe kadšto preko lijevog uha ili preko čupave kratke kose. Požutjela
bijela čoha sa sto zakrpa počela se raspadati, kožna torbica bijaše masna,
klapasti šešir probušen, a košulja davno nije vidjela sapuna.
Bogalj, da mu pokloniš krajcer.“
Moralna karakterizacija:
Luku je teško okarakterizirati kao lošeg ili dobrog čovjeka. Da bi preživio u društvu u kojem je živio morao je biti prevarant, lažljivac i veliki lukavac. Vidjevši da novac znači puno i da ima glavnu ulogu, mislio je da će novcem kupiti ljubav, steći dom i obitelj.
Životni san prosjaka Luke:
Luka je želio postati čovjek kao i svaki drugi. Želio je imati svoj dom, sjediti kod tople peći, piti vino, jesti bijeli kruh, imati pored sebe ženu i nositi bijelu košulju kao i drugi ljudi, kao pošteni ljudi kako ih je on sam nazivao. U sebi je osjećao i nosio potrebu da stvori svoj dom i svoju obitelj, ali nažalost to nije uspio.
Osobno viđenje životnih prilika koje su odredile životni put Luke:
Luka je bio žrtva društva u kojem je živio. Kao siroče, koje je pripalo zloj babi koja ga je čuvala za novac, tukla i mučila glađu, kao dijete koje je kasnije završilo u gradskoj kući kao sluga i trčkaralo, a na kojega je društvo potpuno zaboravilo, Luka nije ni mogao postati drugo do običan prosjak. Toliko su gradska gospoda bila pokvarena da su svojim makinacijama i lažnim svjedočenjima radili sve kako bi upropastili život neukog i neobaviještenog seljaka. Društvo je u njemu ubilo svaku klicu ljudskoga.
Analiza glavnih likova (verzija 2):
Luka
Bio je siromašan čovjek. Rodio se kao zagrebačko dijete. Srednje je visine. Ljudi su mu dali prezime Nepoznanica. Od rođenja pa do svoje smrti živio je kao siroče. Jedino je imao jednu ženu, koju je nazivao bakom. Ona je bila zla prema njemu. Često ga je tukla i rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve riječi koje razumije iz ljudskih usta su kletve na njega. Bio je živ čovjek. Rekao je Mikici da će mu dati 100 forinti ako mu nađe ženu i to ne bilo koju nego Maru. Od trenutka kada ga je odbila povukao se i pola godine živio sam. Vrativši se u selo saznao je da Andro i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom između Andre i Mare i ako ubije to dijete, njih će se dvoje rastati. Međutim, to nije učinio. Luka je, po mišljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se čudili kad je on otišao na sud, jer obično šalje pisara. Uvijek se klonio varoške kuće. Za njega su govorili da je bogat seljak. Svatko mu je bio dužan. Starog Matu smatrao je ocem. Iako je imao nešto novca živio je kao prosjak jer nije želio život s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponašali "nehumano". Njima je bilo važno je li čovjek bogat ili siromašan. Sreća ga je cijelo vrijeme zaobilazila. Na kraju se ubio bacivši se u Savu.
Mara Lonearia
Bosonoga djevojka zasukanih rukava koju je Luka jako volio, ali ona to nije znala. Bila je veoma dobra, poštena i vrijedna djevojka. Njezino srce pripadalo je Andriji. Prodavala je mlijeko i povrće u gradu. Bila je oličenje ljepote i dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, čekala je svog izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija je bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato pomirili. Tada se vjenčala i rodila sina.
Mato
Prosjak kojeg je Luka gledao kao oca kojeg nikad nije imao. Nije želio život s ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj šumi, u rupi u koju se jedva uđe. Tri godine Luka je glumio slijepca, a Mato njegovog jadnog oca. Išli su po Međimurju, Slavoniji i Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kašalj. Luka je ostao vani, a Mato je otišao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno umro. Dok je imao ženu bio je pošten seljak, posjedovao je samo malu kolibicu, komadić zemlje i kravicu. Žena mu je bila lijepa. No, došao je neki gospodin i zaveo je. Kad je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao no to nije moglo vratiti njegovu ženu. On i Luka našli su se jedan u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.
Sporedni likovi:
Mara, Mato, Martin, Mikica.
Dojam o djelu:
Ovo djelo mi se i sviđa i ne sviđa. Sviđa mi se zato jer pisac oslikava društvene slojeve svoga vremena i možemo vidjeti kako je to nekad bilo. Ne sviđa mi se zato jer ima više tuge nego radosti, završava tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova.
No comments:
Post a Comment