Ribanje i ribarsko prigovaranje - Petar Hektorović
Bilješke o piscu (verzija 1):
Petar Hektorović (1487. – 1572.), rođen je u Starigradu. Otac mu se zvao Marin te je bio na čelu plemstva, kad su odbijali zahtjeve puka. Kada su Turci udarili na Hvar, najviše je stradao Starigrad, a Petar se jedva spasio preplovivši u Italiju na ribarskom čamcu. Da sačuva sebe i građane, kada bi se napad ponovio, sagradio je Tvrdalj, utvrdu blizu svoje palače pomoću čega su se spasili on i svi oni koji su se u nju sakrili. Umro je 1572. godine kada su Turci ponovo udarili. Njegovo najpoznatije djelo je “Ribanje i ribarsko prigovaranje”.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Pripadao je hrvatskom uskom krugu hrvatskih pisaca XVI. stoljeća. Rodio se 1487. godine u starom gradu na Hvaru, u istaknutoj plemićkoj obitelji. Školovao se u Splitu, gdje je stekao prvo humanističko obrazovanje, znanje latinskog jezika i filozofije. Nasljednik bogata očeva imanja na Hvaru i Visu, Petar je proživio kugu na Hvaru, a 1539. godine i provalu turaka na otok, pred kojima je bježao u Italiju. Vratio se nakon godinu dana i našao sve u neredu. Hektorović je doživio dugu starost i umro u Starom gradu 1572. godine.
Tema:
Trodnevni lov.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Prvi dan
Nikola i Pasko otkrivaju nam veliku radost opisujući svoj Tvrdalj, načine ribanja, ribe i ribarski pribor, jela i vrijeme objeda, večere i počinka, razgovor i pjevanje za vrijeme veslanja i odmora i ostale dijelove puta. Obišavši cijelo mjesto i dočekavši večeru i počinak s kojim završava prvi dan.
Drugi dan
Već na početku drugog dana plovidba je ispunjena bugaranjem, najprije Paskovim pa Nikolinim, pa zajedničkim u dva glasa. Drugi dan završava s pjevanjem i pripijevanjem pitanja i odgovora, čime se nesumnjivo opterećuje pjev.
Treći dan
Početkom trećeg dana u epizodi s galijom koju će sresti na svom putu, opet u središtu pažnje bili Tvrdanj i to u punoj ljepoti, sa svojim zidovima, kamenim stupovima, lozom, čempresima, i drugim ljepotama što ga krase.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Prvi dan
Hektorović piše prijatelju Brtučeviću da je odlučio provesti tri dana na moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa sobom su uzeli i sav ribarski pribor. Na početku nisu puno lovili, a pred kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zubaca. Tada su se uputili prema obali da bi skuhali ručak. Pošto im je u leđa puhao vjetar, nisu morali veslati te su na putu pričali narodne pitalice. Na obali su skuhali ručak te su pogostili i druge kmetove. Dva su ribara ispjevali Hektoroviću jednu narodnu počasnicu. Na kraju su kmetovi upitali Hektorovića kako nastaju rijeke te im je on to objasnio.
Drugi dan
Dok su drugo jutro brodarili Pasko je zapjevao narodnu pjesmu “Kraljević Marko i brat mu Andrijaš“, a za njim Nikola pjesmu “Kada mi se Radoslave...”, koje je Hektorović zapisao. Nakon daljnjeg ribarenja i veslanja, nakon ručka zapjevali su kmetovi u dva glasa “I kliče divojka”. Predvečer su otišli do Nečujma gdje je neko vrijeme živio Marulić. Hektorović je hvalio starog pjesnika i grad Split. Navečer su se još zabavljali narodnim pitalicama.
Treći dan
Poslije šetnje Nečujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili su ribolov. Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba. Na moru su susreli nekog Hektorovićevog znanca s društvom. U razgovoru su spomenuli Hektorovićevu kulu Tvrdalj. Nakon što su se rastali, ribari nastave veslati te pričaju stare priče koje Hektorović zapisuje. Predvečer su ušli u jednu uvalu u kojoj su nakon večere nastavili pjevati i pričati priče. Hektorović je sjedeći uz obalu razmišljao kako postoji mnogo siromašnih ljudi, ali koji u sebi imaju veliko bogatstvo uma. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kući te zaželi da još doživi takve dane.
Likovi:
Nikola, Pasko.
Analiza djela:
Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovića, tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine. “Ribanje i ribarsko prigovaranje” je epski spjev kojeg je Petar Hektorović posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlastelinu J. Brtučeviću. Ovo djelo spada u putopis tj. to je trodnevni izlet morem. Put je vrlo vjerno prikazan realističkim postupkom.
“... Koga istezaše, zubaca veloga.
Nikad jih brojaše: drugi, treti, peti, ...“
Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje doživljaj ljepote. U djelu je prisutna “humanistička nota“ tj. odnos pjesnika patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u staležima več uči od ribara, te se divi njihovom znanju). Razgovor među njima je iskren, te cijeni poštenje i bistroću ribara (naziva ih braćom).
U djelu su zapisane i dvije bugaščice:
1. “O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu” što je ujedno i prva zapisana narodna pjesma.
“... Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,
Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala,
Lipo plinke dilila i lipo se razdilila,
I razdiliv se opet se sazivala.
Već mi nigda zarobiše tri junačke dobre konje dva siromaha,
Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila ...“
2. “O Radovanu Siverincu”
“... Kada mi se Radoslave vojevoda odiljaše
Od svojega grada divnoga Siverina,
Često mi se Radoslav na Siverin obziraše
Tere to mi ovako belu gradu besijaše:
Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine, moj divni grade ...“
U “Ribanje i ribarsko prigovaranje” zapisane su i lirske pjesme i balade ”I kloče djevojka”, “Majka mu je lipo ime dala”, te čitav niz narodnih mudrosti, pitalica, poslovica... Ugledavši grad Split pjesnik se sjeti velikog Marka Marulića te mu je spjevao stihove u njegovu slavu.
Bilješke o piscu (verzija 1):
Petar Hektorović (1487. – 1572.), rođen je u Starigradu. Otac mu se zvao Marin te je bio na čelu plemstva, kad su odbijali zahtjeve puka. Kada su Turci udarili na Hvar, najviše je stradao Starigrad, a Petar se jedva spasio preplovivši u Italiju na ribarskom čamcu. Da sačuva sebe i građane, kada bi se napad ponovio, sagradio je Tvrdalj, utvrdu blizu svoje palače pomoću čega su se spasili on i svi oni koji su se u nju sakrili. Umro je 1572. godine kada su Turci ponovo udarili. Njegovo najpoznatije djelo je “Ribanje i ribarsko prigovaranje”.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Pripadao je hrvatskom uskom krugu hrvatskih pisaca XVI. stoljeća. Rodio se 1487. godine u starom gradu na Hvaru, u istaknutoj plemićkoj obitelji. Školovao se u Splitu, gdje je stekao prvo humanističko obrazovanje, znanje latinskog jezika i filozofije. Nasljednik bogata očeva imanja na Hvaru i Visu, Petar je proživio kugu na Hvaru, a 1539. godine i provalu turaka na otok, pred kojima je bježao u Italiju. Vratio se nakon godinu dana i našao sve u neredu. Hektorović je doživio dugu starost i umro u Starom gradu 1572. godine.
Tema:
Trodnevni lov.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Prvi dan
Nikola i Pasko otkrivaju nam veliku radost opisujući svoj Tvrdalj, načine ribanja, ribe i ribarski pribor, jela i vrijeme objeda, večere i počinka, razgovor i pjevanje za vrijeme veslanja i odmora i ostale dijelove puta. Obišavši cijelo mjesto i dočekavši večeru i počinak s kojim završava prvi dan.
Drugi dan
Već na početku drugog dana plovidba je ispunjena bugaranjem, najprije Paskovim pa Nikolinim, pa zajedničkim u dva glasa. Drugi dan završava s pjevanjem i pripijevanjem pitanja i odgovora, čime se nesumnjivo opterećuje pjev.
Treći dan
Početkom trećeg dana u epizodi s galijom koju će sresti na svom putu, opet u središtu pažnje bili Tvrdanj i to u punoj ljepoti, sa svojim zidovima, kamenim stupovima, lozom, čempresima, i drugim ljepotama što ga krase.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Prvi dan
Hektorović piše prijatelju Brtučeviću da je odlučio provesti tri dana na moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa sobom su uzeli i sav ribarski pribor. Na početku nisu puno lovili, a pred kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zubaca. Tada su se uputili prema obali da bi skuhali ručak. Pošto im je u leđa puhao vjetar, nisu morali veslati te su na putu pričali narodne pitalice. Na obali su skuhali ručak te su pogostili i druge kmetove. Dva su ribara ispjevali Hektoroviću jednu narodnu počasnicu. Na kraju su kmetovi upitali Hektorovića kako nastaju rijeke te im je on to objasnio.
Drugi dan
Dok su drugo jutro brodarili Pasko je zapjevao narodnu pjesmu “Kraljević Marko i brat mu Andrijaš“, a za njim Nikola pjesmu “Kada mi se Radoslave...”, koje je Hektorović zapisao. Nakon daljnjeg ribarenja i veslanja, nakon ručka zapjevali su kmetovi u dva glasa “I kliče divojka”. Predvečer su otišli do Nečujma gdje je neko vrijeme živio Marulić. Hektorović je hvalio starog pjesnika i grad Split. Navečer su se još zabavljali narodnim pitalicama.
Treći dan
Poslije šetnje Nečujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili su ribolov. Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba. Na moru su susreli nekog Hektorovićevog znanca s društvom. U razgovoru su spomenuli Hektorovićevu kulu Tvrdalj. Nakon što su se rastali, ribari nastave veslati te pričaju stare priče koje Hektorović zapisuje. Predvečer su ušli u jednu uvalu u kojoj su nakon večere nastavili pjevati i pričati priče. Hektorović je sjedeći uz obalu razmišljao kako postoji mnogo siromašnih ljudi, ali koji u sebi imaju veliko bogatstvo uma. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kući te zaželi da još doživi takve dane.
Likovi:
Nikola, Pasko.
Analiza djela:
Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovića, tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine. “Ribanje i ribarsko prigovaranje” je epski spjev kojeg je Petar Hektorović posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlastelinu J. Brtučeviću. Ovo djelo spada u putopis tj. to je trodnevni izlet morem. Put je vrlo vjerno prikazan realističkim postupkom.
“... Koga istezaše, zubaca veloga.
Nikad jih brojaše: drugi, treti, peti, ...“
Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje doživljaj ljepote. U djelu je prisutna “humanistička nota“ tj. odnos pjesnika patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u staležima več uči od ribara, te se divi njihovom znanju). Razgovor među njima je iskren, te cijeni poštenje i bistroću ribara (naziva ih braćom).
U djelu su zapisane i dvije bugaščice:
1. “O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu” što je ujedno i prva zapisana narodna pjesma.
“... Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,
Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala,
Lipo plinke dilila i lipo se razdilila,
I razdiliv se opet se sazivala.
Već mi nigda zarobiše tri junačke dobre konje dva siromaha,
Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila ...“
2. “O Radovanu Siverincu”
“... Kada mi se Radoslave vojevoda odiljaše
Od svojega grada divnoga Siverina,
Često mi se Radoslav na Siverin obziraše
Tere to mi ovako belu gradu besijaše:
Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine, moj divni grade ...“
U “Ribanje i ribarsko prigovaranje” zapisane su i lirske pjesme i balade ”I kloče djevojka”, “Majka mu je lipo ime dala”, te čitav niz narodnih mudrosti, pitalica, poslovica... Ugledavši grad Split pjesnik se sjeti velikog Marka Marulića te mu je spjevao stihove u njegovu slavu.
No comments:
Post a Comment