Razbojnici - Friedrich Schiller
Bilješke o piscu:
Friedrich Schiller rođen je 1759. godine. Značajan je njemački dramski pisac i pjesnik, teoretičar umjetnosti, prevodilac, izdavač i urednik časopisa. Iako je u mladosti htio postati svećenikom pošao je u vojnu akademiju u Stuttgartu, gdje je studirao pravne znanosti, a kasnije prešao na medicinu i svršio kao vojni liječnik. Svojim prvim djelom, dramom “Razbojnici” (1782.), postigao je nezapamćen uspjeh. Drama je uspješna umjetnička transpozicija Schillerova svjetonazora po kojem je svijet poprište neprestane borbe suprotnosti: dobra i zla, strasti i dužnosti, visokih ideala i društvenih ograničenosti. Unatoč slavi i velikom uspjehu, Schilleru, tada vojnom liječniku u Stuttgartu, vitenberški vojvoda zabranjuje daljnji književni rad pa Schiller bježi preko granice u Mannheim, gdje nastavlja sa dramskim radom. Iduća Schillerova djela - historijske drame “Fiescova zavjera u Genovi” (1783.) i “Don Carlos” (1787.) te drama sa suvremenom tematikom “Spletka i ljubav” (1784.), otkrivaju ga kao oštrog protivnika feudalnog apsolutizma i društvene pokvarenosti te kao promicatelja romantičkih koncepcija o snažnoj i nesputanoj ličnosti koja stremi slobodi. Oko 1790. Schiller se nakon burne mladosti smiruje dobivši mjesto izvanrednog profesora povijesti na sveučilištu u Jeni. Njegovo zanimanje usmjereno je prema filozofskoj estetici i književnoj teoriji o čemu piše niz studija, eseja, kritika i rasprava, među kojima se izdvaja rasprava “O naivnom i sentimentalnom pjesništvu”. Potkraj života seli na Goetheov poziv u Weimar, gdje nastavlja svoj dramski rad. Schiller se uspjehom ogledao i u poeziji. I dok je svoje suvremenike oduševljavao svojom lirskom poezijom, a koja za današnjeg čitatelja ima i previše retorike i patosa, dotle Schillerove balade i filozofske pjesme zvuče živo i danas. Friedrich Schiller umro je 1895. godine.
Vrsta djela:
Drama.
Problematika koja se obrađuje u djelu:
Djelo iznosi problematiku dobra i zla, nastojanje pojedinca da promijeni svijet. Karl ga nastoji promijeniti razbojništvom što je pogrešan način kojim se radi još veće zlo.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Maximilian von Moor ima dva sina, Franza i Karla. Karl je na školovanju u udaljenom gradu Leipzigu, a brat Franz živi sa svojim bolesnim ocem u dvorcu Moorovih. Jednog dana dolazi pismo od Karla kojeg njegov brat Franz krivotvori čitajući ocu samo one najblaže pojedinosti kako mu ne bi pogoršao zdravlje. To pismo je njegovog oca povrijedilo i on mu sav žalostan i ljutit odgovara da ga se odriče i da ga više ne smatra svojim sinom. Karl dobiva pismo i pročitavši ga razbjesni se i pristaje biti vođa razbojniče družine. Nakon što je Franz pridobio oca, želi i ljubav Karlove zaručnice Amalie kojoj se upucava. Franz nagovara Hermana, koji je nezakoniti sin nekog plemića, da proglasi Karlovu smrt što on i čini. Karl sa svojim razbojnicima pustoši i razara uokolo, ali videći zlo koje rade počinje ih grditi i strašiti za neke postupke. Nakon nekog vremena Karl prerušen dolazi u dvorac Moorovih i ispituje Amaliu o svim događajima dok ga nije bilo. Franz sakriva svoga oca pod zemlju i nastoji preuzeti vlast nad dvorcem i Amalinim životom. Karl sa još jednim svojim razbojnikom pronalazi svog oca koji mu ispriča sve laži koje mu je Franz rekao te se Karl odluči osvetiti svome bratu. Franz se objesi, a Karl ubija svoju zaručnicu Amaliu. Karl tada žali za svime što je učinio i odlazi se predati pravdi.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Uviđajući superiornost svog brata u svakom pogledu, Franz Moor nastoji na nepošten način izboriti mjesto koje u očevu srcu, a i u oporuci zauzima Karl. Zbog sasvim neznatnih mladenačkih grijeha, ali pod dojmom teških kleveta kojima Karlovu ništavost dokazuje Franz, stari i bolesni Moor odluči razbaštiniti voljenog Karla. Karl je, iako mladački neobuzdan i sklon pustolovinama, u duši pošten i pravedan pa se zato revoltiran očevom odlukom zaista uputi na stranputicu. Postaje vođa razbojničke družine vođen ogorčenjem i žarkom željom za osvetom nepravednim i nemilosrdnim ljudima. Franz, iako je postao nasljednik grofovskog imanja svoga oca, nema dovoljno strpljenja da sačeka starčevu smrt. Pokušava ga dokrajčiti lažnom viješću da je Karl mrtav. Spletka, međutim, biva loše izvedena i Franz je prisiljen nasilno zatvoriti bolesnog oca, a kako želi baš sve što pripada Karlu, nastoji zadobiti i Karlovu zaručnicu Amaliju. Kao vođa razbojničke družine Karl čini ili je odgovoran za mnoga zlodjela. On se zaista gnuša svojih djela, ali je žeđ za osvetom sve potisnula. Ipak, čežnja za domom natjera ga da se prerušen uputi na očev dvor. Tamo razotkriva sve Franzove spletke, a kad oca oslobodi zatočeništva, odluči se osvetiti zlom bratu. Franz u silnom strahu od pravedne kazne izvrši samoubojstvo pa razbojnici koje je po njega poslao Karl dovode samo Amaliju. Karl razapet između težnje za mirnim životom spoznaje o počinjenim zločinima koji se ne daju izbrisati. Amalija spoznaje da joj bez Karla život ne bi značio ništa, pa radije pristaje umrijeti od njegove ruke nego živjeti bez njega. Izvršivši tu, za njega najtežu kaznu, Karl se predaje vlastima, postajući tako moralni pobjednik nad svim zlima koja su bila suprotstavljena.
Analiza likova (verzija 1):
Karl Moor
On je borac protiv ljudskoga zla i licemjerja koji i sam čini zlo, pa svjestan svoga čina sam odlučuje okončati postojanje tog zla, čak i u sebi samome. Oličenje je romantičkog junaka: buntovan je, preosjetljiv, ekstremnih reakcija i osjećaja, nije spreman čini kompromise sa svijetom prosječnosti i nedosljednosti kojim je okružen. Spletka njegova brata ne uspijeva uništiti do kraja vjeru u ljudsku humanost, svojim činom dokazuje da je u stanju razoriti i vlastiti život da bi dokazao valjanost svojih ideja. Na kraju, kažnjava samoga sebe i najveći je dokaz duboke čovječnosti.
Franz Moor
Kontrastan lik svome bratu Karlu, sudbina ga je postavila u sjeni blistavog Karla. Bolna spoznaja o manjoj vrijednosti u Karlovu prisustvu Franza je navela na ogorčenu reakciju osvete onome koji zaista nije kriv, i uz to mu je brat.
Analiza likova (verzija 2):
Karl Moor
Iako je on bio razbojnik, ipak se borio za pravdu i dobro. Nije podnosio nepravdu koja mu je nanesena i nije bio kao ostali razbojnici koji u sebi nisu imali nimalo osjećajnosti i razuma. Samo su nesretne okolnosti utjecale na to da postane razbojnik, jer on nije spadao među njih. Na kraju se kaje zbog svega.
Citati:
„Kakva sam luda bio kada sam mislio da ću nedjelima uljepšati svijet.“
„Slušajte, vi zluradi izvršioci mojih barbarskih naloga! Ja ovog časa
prestajem biti vaš vođa.“
Franz Moor
Za razliku od svog brata Karla on je bio okrutan i ponašao se kao pobješnjela zvijer. Nije imao milosti i nikakvih osjećaja prema nikome. Bio je slika samog vraga koji bi učinio sve da se domogne svog cilja.
Citat:
„... sve ću iskorijeniti oko sebe, sve što me sprečava da budem gospodar.“
Bilješke o piscu:
Friedrich Schiller rođen je 1759. godine. Značajan je njemački dramski pisac i pjesnik, teoretičar umjetnosti, prevodilac, izdavač i urednik časopisa. Iako je u mladosti htio postati svećenikom pošao je u vojnu akademiju u Stuttgartu, gdje je studirao pravne znanosti, a kasnije prešao na medicinu i svršio kao vojni liječnik. Svojim prvim djelom, dramom “Razbojnici” (1782.), postigao je nezapamćen uspjeh. Drama je uspješna umjetnička transpozicija Schillerova svjetonazora po kojem je svijet poprište neprestane borbe suprotnosti: dobra i zla, strasti i dužnosti, visokih ideala i društvenih ograničenosti. Unatoč slavi i velikom uspjehu, Schilleru, tada vojnom liječniku u Stuttgartu, vitenberški vojvoda zabranjuje daljnji književni rad pa Schiller bježi preko granice u Mannheim, gdje nastavlja sa dramskim radom. Iduća Schillerova djela - historijske drame “Fiescova zavjera u Genovi” (1783.) i “Don Carlos” (1787.) te drama sa suvremenom tematikom “Spletka i ljubav” (1784.), otkrivaju ga kao oštrog protivnika feudalnog apsolutizma i društvene pokvarenosti te kao promicatelja romantičkih koncepcija o snažnoj i nesputanoj ličnosti koja stremi slobodi. Oko 1790. Schiller se nakon burne mladosti smiruje dobivši mjesto izvanrednog profesora povijesti na sveučilištu u Jeni. Njegovo zanimanje usmjereno je prema filozofskoj estetici i književnoj teoriji o čemu piše niz studija, eseja, kritika i rasprava, među kojima se izdvaja rasprava “O naivnom i sentimentalnom pjesništvu”. Potkraj života seli na Goetheov poziv u Weimar, gdje nastavlja svoj dramski rad. Schiller se uspjehom ogledao i u poeziji. I dok je svoje suvremenike oduševljavao svojom lirskom poezijom, a koja za današnjeg čitatelja ima i previše retorike i patosa, dotle Schillerove balade i filozofske pjesme zvuče živo i danas. Friedrich Schiller umro je 1895. godine.
Vrsta djela:
Drama.
Problematika koja se obrađuje u djelu:
Djelo iznosi problematiku dobra i zla, nastojanje pojedinca da promijeni svijet. Karl ga nastoji promijeniti razbojništvom što je pogrešan način kojim se radi još veće zlo.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Maximilian von Moor ima dva sina, Franza i Karla. Karl je na školovanju u udaljenom gradu Leipzigu, a brat Franz živi sa svojim bolesnim ocem u dvorcu Moorovih. Jednog dana dolazi pismo od Karla kojeg njegov brat Franz krivotvori čitajući ocu samo one najblaže pojedinosti kako mu ne bi pogoršao zdravlje. To pismo je njegovog oca povrijedilo i on mu sav žalostan i ljutit odgovara da ga se odriče i da ga više ne smatra svojim sinom. Karl dobiva pismo i pročitavši ga razbjesni se i pristaje biti vođa razbojniče družine. Nakon što je Franz pridobio oca, želi i ljubav Karlove zaručnice Amalie kojoj se upucava. Franz nagovara Hermana, koji je nezakoniti sin nekog plemića, da proglasi Karlovu smrt što on i čini. Karl sa svojim razbojnicima pustoši i razara uokolo, ali videći zlo koje rade počinje ih grditi i strašiti za neke postupke. Nakon nekog vremena Karl prerušen dolazi u dvorac Moorovih i ispituje Amaliu o svim događajima dok ga nije bilo. Franz sakriva svoga oca pod zemlju i nastoji preuzeti vlast nad dvorcem i Amalinim životom. Karl sa još jednim svojim razbojnikom pronalazi svog oca koji mu ispriča sve laži koje mu je Franz rekao te se Karl odluči osvetiti svome bratu. Franz se objesi, a Karl ubija svoju zaručnicu Amaliu. Karl tada žali za svime što je učinio i odlazi se predati pravdi.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Uviđajući superiornost svog brata u svakom pogledu, Franz Moor nastoji na nepošten način izboriti mjesto koje u očevu srcu, a i u oporuci zauzima Karl. Zbog sasvim neznatnih mladenačkih grijeha, ali pod dojmom teških kleveta kojima Karlovu ništavost dokazuje Franz, stari i bolesni Moor odluči razbaštiniti voljenog Karla. Karl je, iako mladački neobuzdan i sklon pustolovinama, u duši pošten i pravedan pa se zato revoltiran očevom odlukom zaista uputi na stranputicu. Postaje vođa razbojničke družine vođen ogorčenjem i žarkom željom za osvetom nepravednim i nemilosrdnim ljudima. Franz, iako je postao nasljednik grofovskog imanja svoga oca, nema dovoljno strpljenja da sačeka starčevu smrt. Pokušava ga dokrajčiti lažnom viješću da je Karl mrtav. Spletka, međutim, biva loše izvedena i Franz je prisiljen nasilno zatvoriti bolesnog oca, a kako želi baš sve što pripada Karlu, nastoji zadobiti i Karlovu zaručnicu Amaliju. Kao vođa razbojničke družine Karl čini ili je odgovoran za mnoga zlodjela. On se zaista gnuša svojih djela, ali je žeđ za osvetom sve potisnula. Ipak, čežnja za domom natjera ga da se prerušen uputi na očev dvor. Tamo razotkriva sve Franzove spletke, a kad oca oslobodi zatočeništva, odluči se osvetiti zlom bratu. Franz u silnom strahu od pravedne kazne izvrši samoubojstvo pa razbojnici koje je po njega poslao Karl dovode samo Amaliju. Karl razapet između težnje za mirnim životom spoznaje o počinjenim zločinima koji se ne daju izbrisati. Amalija spoznaje da joj bez Karla život ne bi značio ništa, pa radije pristaje umrijeti od njegove ruke nego živjeti bez njega. Izvršivši tu, za njega najtežu kaznu, Karl se predaje vlastima, postajući tako moralni pobjednik nad svim zlima koja su bila suprotstavljena.
Analiza likova (verzija 1):
Karl Moor
On je borac protiv ljudskoga zla i licemjerja koji i sam čini zlo, pa svjestan svoga čina sam odlučuje okončati postojanje tog zla, čak i u sebi samome. Oličenje je romantičkog junaka: buntovan je, preosjetljiv, ekstremnih reakcija i osjećaja, nije spreman čini kompromise sa svijetom prosječnosti i nedosljednosti kojim je okružen. Spletka njegova brata ne uspijeva uništiti do kraja vjeru u ljudsku humanost, svojim činom dokazuje da je u stanju razoriti i vlastiti život da bi dokazao valjanost svojih ideja. Na kraju, kažnjava samoga sebe i najveći je dokaz duboke čovječnosti.
Franz Moor
Kontrastan lik svome bratu Karlu, sudbina ga je postavila u sjeni blistavog Karla. Bolna spoznaja o manjoj vrijednosti u Karlovu prisustvu Franza je navela na ogorčenu reakciju osvete onome koji zaista nije kriv, i uz to mu je brat.
Analiza likova (verzija 2):
Karl Moor
Iako je on bio razbojnik, ipak se borio za pravdu i dobro. Nije podnosio nepravdu koja mu je nanesena i nije bio kao ostali razbojnici koji u sebi nisu imali nimalo osjećajnosti i razuma. Samo su nesretne okolnosti utjecale na to da postane razbojnik, jer on nije spadao među njih. Na kraju se kaje zbog svega.
Citati:
„Kakva sam luda bio kada sam mislio da ću nedjelima uljepšati svijet.“
„Slušajte, vi zluradi izvršioci mojih barbarskih naloga! Ja ovog časa
prestajem biti vaš vođa.“
Franz Moor
Za razliku od svog brata Karla on je bio okrutan i ponašao se kao pobješnjela zvijer. Nije imao milosti i nikakvih osjećaja prema nikome. Bio je slika samog vraga koji bi učinio sve da se domogne svog cilja.
Citat:
„... sve ću iskorijeniti oko sebe, sve što me sprečava da budem gospodar.“
No comments:
Post a Comment