Tuesday, February 28, 2012

Sretni kraljević - Oscar Wilde


Sretni kraljević - Oscar Wilde

Bilješke o piscu:
Oscar Wilde rođen je 1854. godine u Dublinu, a školovanje je završio u Oxfordu. Bio je glavni predstavnik engleskog larpurlartizma (umjetnost radi umjetnosti). Najpoznatija su mu djela: alegorične bajke "Sretni kraljević" i "Mladi kralj", roman "Slika Doriana Graya" i drame "Saloma" (na francuskom jeziku) i "Idealan suprug". U najranijem razdoblju života pisao je poeziju, kojoj se vraća pred kraj života. Po izlazu iz zatvora napisao je svoju najbolju pjesmu "Baladu o tamnici u Readingu", uz "Sliku Doriana Graya", njegovo najbolje djelo. Oscar Wilde iznenada je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu.

Vrsta djela:
Bajka, alegorijska priča – priča koja ima preneseno značenje.

Mjesto radnje:
Ulica (trg).

Vrijeme radnje:
Jesen, zima.

Tema:
Bajka o ljubavi, požrtvovnosti i osjećajnosti prema ljudskoj bijedi i siromaštvu, kao i o bezobzirnosti ljudi prema drugima i njihovim patnjama.

Pouka:
Treba biti obziran prema drugima, primjećivati tuđu nesreću i pomagati ljudima čineći dobra djela.

Kratki sadržaj (verzija 1):
Na visokom stupu u gradu stajao je kip Sretnog kraljevića. Tijelo mu je bilo prekriveno listićima suhog zlata, oči su mu bila dva plava safira, a na dršci njegova mača stajao je veliki crveni rubin. Svi su mu se divili. Mali lastavić doletje jedne noći do grada i odluči se odmoriti od naporna leta između nogu kraljevića. Kraljević ispriča lastaviću svoju životnu priču, priču o sreći i obilju, ali i svoju tugu otkako je kao kip spoznao svu bijedu i siromaštvo građana. Kraljević zamoli lastavića da mu pomogne u njegovoj nakani da pomogne siromašne. Iako je bilo već prilično hladno lastavić odluči ostati i pomoći. Najprije je skinuo rubin sa mača, a potom jedan pa drugi safir i kraljević je oslijepio. Kraljević za to nije mario. Bio je sretan što je pomogao onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Vidjevši ga tako slijepa lastavić odluči ostati uz kraljevića. Letio je po cijelom gradu i pričao kraljeviću o siromaštvu građana. Tada ga kraljević zamoli da skine sa njega listić po listić zlata i odnese ih sirotinji. Pao je prvi snijeg i lastavić osjeti da će umrijeti. Poljubi kraljevića i lastavić pade mrtav. Sutradan gradonačelnik naredi da se kip kraljevića skine sa stupa i istali u talionici u novi kip. Olovno srce kraljevića nije se rastalilo i baciše ga na smetlište. Palo je tik do mrtvog lastavića pa Bog reče anđelu da će ptica zauvijek pjevati u njegovom Rajskom vrtu, a kraljević će ga zauvijek slaviti.

Kratki sadržaj (verzija 2):
Visoko nad gradom bio je kip Sretnog kraljevića. Sav je bio pozlaćen tankim listićima zlata. Na dršci od mača imao je crveni rubin, a oči su mu bili dva sjajna safira. Jedne noći preko grada je letio mali lastavić. Njegovi su prijatelji odletjeli u Egipat još prije šest tjedana. On nije odletio jer se bio zaljubio u jednu trsku. Tako je jednu noć legao spavati ispod sretnog kraljevića. Tada je osjetio da mu kapnula kap na njegovo tijelo. Prvi put se nije obazirao, ali već drugi put je. Mislio je već odletjeti negdje gdje ne pada kiša, ali je pogledao u nebo i nije vidio ni jedan jedini oblačić. Kada je kap treći put pala na njega poletio je u zrak i vidio da to kip plače. Sjeo je na rame sretnog kraljevića i pitao ga zašto plače. Kraljević mu je odgovori da je tužan zato što je sada kip, a prije se igrao sa svojima prijateljima u dvorcu u kojem za tugu nisu ni čuli. Prijatelji su ga nazvali Sretni kraljević. Kraljević je zamolio lastavića da iz njegovog mača izvadi rubin i da ga odnese bolesnom djetetu kojem mama nema novaca za lijek. Lastavić se malo protivio a zatim je izvadio rubin iz njegova mača i odnio ga je majci na stol. Majka je bila sretna da može svome sinu kupiti lijek.

Drugi dan se lastavić želi oprostiti od kraljevića jer mora ići u Egipat. Kraljević ga je zamolio da ostane još jednu noć s njim. Lastavić je ostao. Zatim mu je kraljević rekao da mu izvadi jedno oko i odnese ga čovjeku koji je morao ovu noć napisati dramu za svog gospodara. Lastavić se protivio, ali je ipak izvadio oko koje je bilo od safira i odletio prema tom čovjeku, kojeg je to razveselilo.

Treći dan je lastavić kraljevića pitao želi li što iz Egipta. Kraljević je samo još želio da mu izvadi i ono drugo oko i odnese ga djevojčici koja prodaje šibice, koja je pala i smočila sve šibice. Lastavić je rekao da mu ne može iskljuvati i drugo oko, ali je napokon pristao i odnio ga djevojčici. Četvrti dan je lastavić odlučio da će ostati s kraljevićem. Kraljević ga je zamolio da odleti po gradu i kaže mu što vidi. Lastavić je odletio po cijelom gradu i vratio se sretnom kraljeviću. Rekao mu je da je vidio puno male djece koja se smrzavaju na zimi. Kraljević je rekao da lastvić izvadi listiće zlata sa njegova tijela i dade svim siromašnima na ulici i u gradu. Drugu jutro vijećnici su se odlučili da skinu kip sretnog kraljevića. To je kraj Sretnog kraljevića.

Najljepši odlomak:
“I lastavić poljubi sretnog kraljevića u usne i padne mrtav do njegovih nogu. Tog trenutka unutar kipa se začuo nekakav čudnovat prasak, kao da se nešto slomilo. Ustvari, kraljevićevo olovno srce slomilo se na pola. Zacijelo zbog strahovite jeke studeni.“

O djelu:
Pisano je vrlo neobično, a govori nam o prijateljstvu sretnoga kraljevića i lastavića. Upoznaju se kada se lastavić, sklanjajući se od kiše, sakrije kod kraljevića. Tada počinje njihovo prijateljstvo i dobra djela koja su učinili za ljude kojima je to bilo potrebno. Pozitivnom djelovanju kraljevića i lastavića suprotstavlja se okrutan i tužan kraj (lastavić ugiba, a sretni kraljević je odvezen u talionicu). Jedan je od najdojmljivijih trenutaka onaj kada u peći izgori sve osim kraljevićeva srca.

Glavni likovi:
Sretni kraljević, Lastavić.

Sporedni likovi:
Bolesni dječak, Tužan čovjek, Djevojčica sa šibicama.

Analiza likova (verzija 1):
Sretni kraljević
Kip koji stoji na visokom stupu. Svi mu se dive i uživaju u njegovoj ljepoti, no kraljević je vrlo nesretan. Za života kraljević je bio gotovo potpuno odvojen od svijeta izvan dvora, i cijeli je život proživio u sreći i blagostanju. Nakon smrti njegov su kip postavili tako da kraljević sada može vidjeti svu bijedu i siromaštvo grada. Kraljević nije bez osjećaja za druge i želi vidjeti patnju i siromaštvo građana. Njegova najsnažnija osobina je požrtvovnost i ljubav prema prijateljima.

Lastavić
Mala ptica koja je upoznavši kraljevića odlučila ostati uz njega i činiti dobra djela. Krase ga požrtvovnost, ljubav i odanost prijatelju te izuzetna hrabrost i odlučnost u pomaganju siromašnima i uz najveću žrtvu.

Analiza likova (verzija 2):
Sretni kraljević
Sav je bio pozlaćen tankim listićima suhoga zlata, oči su mu bile dva sjajna safira, a veliki crveni rubin sjao je na dršku njegova mača. Svi su mu se divili i mnogi su govorili da je lijep; on je i u duši bio lijep, ali i vrlo ravnodušan. Kada je kraljević upoznao malog lastavića stekao je pravog prijatelja i počeo izvršavati svoja velika dobra djela. Na kraju priče sretni kraljević ostao je posve gol jer je sve svoje dragulje i sve svoje zlatne pločice darovao najsiromašnijima.

Lastavić
Na početku priče zaljubio se u prelijepu trsku. Upoznao ju je u rano proljeće kad je letio nad rijekom loveći jednog žutog leptira, i bio sav očaran njezinim vitkim stasom i prevelikom ljepotom. Ali nije sve bilo tako divno već pomalo i žalosno, jer trska nije mogla putovati s lastavićem. Morao ju je ostaviti i zaželio joj je svu sreću s nekim drugim. Na svome putu prema Egiptu sklanja se od kiše ispod kipa sretnog kraljevića s kojim se odmah sprijateljuje. Zajedno počinju činiti dobra djela. Naime, lastavić je sve ono zlato i dragulje nosio na svojim malim krilima onim ljudima kojima je to bilo najpotrebnije. Na kraju priče lastavić ugiba od hladnoće, a sretni kraljević gubi sve ono što je imao. No svoj život nastavljaju u božjem vrtu; lastavić pjevaše, a sretni kraljević u zlatnome gradu zauvijek će se slaviti.

Dojam o djelu:
Priča mi se svidjela zato što je poučna i što nas upućuje da činimo što više dobrih djela. Glavni su mi likovi osobito dragi, ponajprije zato što su pošteni, plemeniti i što su napravili mnogo dobrih djela onima kojima je to najviše bilo potrebno. Pročitavši priču bio sam vrlo tužan. Mislim da je pisac posebnu pozornost posvetio kraljevićevu neuništivu i plemenitu srcu, simbolu koji ni vatra nije mogla uništiti. Dirljiva pripovijest koja nas uči da je ljepota i dobrota u davanju.

No comments:

Post a Comment