Tuesday, February 28, 2012

Srebrne svirale - Dragutin Tadijanović

Srebrne svirale - Dragutin Tadijanović

Bilješke o piscu (verzija 1):
Dragutin Tadijanović rođen je 4. 11. 1905. godine u Rastušju pokraj Slavonskog Broda, kao sin zemljoradnika. Pučku školu polazio je u susjednom selu Podvinju, a gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu. Poslije mature 1925. godine, dolazi u Zagreb na studije. Upisao se najprije na šumarstvo, a zatim je prešao na filozofiju. Diplomirao je 1937. godine. Bio je niz godina urednik književnih izdanja u Nakladnom zavodu Hrvatske i u "Zori". Redovit je član HAZU. Pjesme počinje pisati u trinaestoj godini. Objavio je dvanaest knjiga pjesama (Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme itd.). Pjesme su mu prevedene na dvadeset stranih jezika i uvrštene u domaće i strane antologije lirike. Povremeno je prevodio poeziju s češkog, njemačkog i francuskog. Uredio je sabrana djela brojnih pisaca.

Bilješke o piscu (verzija 2):
Dragutin Tadijanović rođen je u Rastušju, kod Slavonskog Broda, 4. studenog 1905. u siromašnoj i brojnoj obitelji. Osnovnu je školu polazio u Podvinju, susjednom selu, pješačeći svakog dana po nekoliko kilometara. Te je rane đačke dane poremetio prvi svjetski rat koji je odmah odvukao oca na frontu. U tim godinama, kao desetogodišnji dječak, doživio je prvi susret s gradom. Gimnaziju je polazio u Slavonskom Brodu. Prve je četiri godine pješačio od Rastušja do Slavonskog Broda, svaki dan oko petnaest kilometara. Zatim je godinu dana stanovao u brodskom samostanu, a jednu godinu kod nekog građevinskog poduzetnika kao poučavatelj njegovih sinova i kćeri, pa opet jednu godinu pješačio svakoga dana iz Rastušja u Brod i natrag. Sveučilišni je studij započeo 1925. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu, a 1928. g. prešao je na Filozofski fakultet na kojemu je kasnije i diplomirao. U proljeće 1953. izabran je za izvanrednog, a 1965. za redovnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Tadijanović je počeo pisati pjesme vrlo rano: u trećem razredu gimnazije, u trinaestoj godini svog života, a sačuvao je samo one koje je napisao
potkraj 1920. i kasnije.

O njegovoj poeziji:
Poezija Dragutina Tadijanovića, živog klasika i prvaka hrvatskog pjesništva, javlja se iz dubokog punog doživljaja, i kada se pjesnik vraća u rano djetinjstvo i mladićke dan zarobljen bojama zavičajnih pejzaža i melodijom svoje Slavonije, i kada u stihovima, na svoj način, poetski ispisuje kronologiju svog života na putovima izvan zavičaja. Njegove su pjesme osebujna ugođaja, slobodna stiha, dojmljive u svojoj sažetosti.


Mjesečina
Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.

Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mliječnoj i smijehu.

Oh, kakve li smo krhke igračke
U krvničkima jakim rukama!

Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjesečina večeras grob tvoj poliva.
Mjesečina večeras meni šapuće
Da tebe nema, i nema, zauvijek.

O, dugo, dugo, još dugo poslije nas
Tuđe će oči gledati kao što gledasmo i mi:

Naže se sunčani dan,
Večernje sjenke oduljaše;
Mjesec se pomalja
Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.

Sadržajna analiza:
Ovo je misaona pjesma o ljubavi, prolaznosti i smrti. Pjesnik se sjeća lanjskog ljeta kad je promatrao isti mjesečev sjaj iznad hrastove šume, kao i danas. Tada je pored njega bila voljena žena, a sad je nema. Njen grob sada poliva mjesečina. Tada je bio sretan, a sad je tužan. Metaforom o krhkim igračkama u krvničkim jakim rukama pjesnik poručuje da smo žrtve sudbine. Sve je prolazno, tuđe će oči gledati mjesečinu kao što smo je mi gledali. Mjesec će se uvijek pojavljivati, izmjenjivat će se dan i noć, a nas neće biti.

U pjesmi su dva raspoloženja: lanjski zanos i smijeh, dvoje zaljubljenih na klupi i današnja tuga, samoća i mjesečinom obasjan grob.

Stilska analiza:
Pjesma obiluje vizualnim pjesničkim slikama: u tamnom sjaju mjesec rumen, izlazak punog mjeseca iza šume hrastove, u rasvjeti mliječnoj, mjesečina grob poliva, večernje sjenke oduljaše. Tišina je, samo mjesečina pjesniku šapuće. Ponavljanje riječi nema (nje) i dugo (još dugo poslije nas) govori o neminovnom kraju i smrti. Ugođaj pjesme je tužan i sumoran. Pjesma ima šest nejednako dugačkih strofa s nejednako dugačkim stihovima, bez rime. Ponavljanje prva dva stiha na kraju pjesme obrnutim redom govori o neumitnosti sudbine.


Hoću li ući u sobu gdje je sag?
Kad ispišemo punu pločicu računa,
Onda čitamo iz čitanke. Zatim
Gospodična pita. Tko ne zna ponoviti,
Ona ga uzme za kosu iznad uha i vuče,
Jer tamo najviše boli...
Nakon tog opere ruke,
I izmolimo naglas Očenaš.
U redovima idemo za njom,
Kraj općine, u dvorište njeno:
Kog više voli, taj se popinje
Na orah i trese, i poslije kupi;
A drugi čupaju travu izmeđ cigle,
Pred kućom, ili koprive kraj zida,
U dvorištu... Oh, što bih ja
Volio da me gospodična uvede,
Samo jedanput, u svoje sobe.
Kradomice, kroz prozor vidjeh:
Na zidu slike, puno slika...
A sat u staklu ne tuče neg pjeva...
A pod je šaren, pod zelenkast.
To je valjda na podu sag.
Izuo bih opanke, brzo,
I oprao noge, brzo,
Samo da sag ne uprljam.
Ali znam ja: ... Gospodična
Nikad neće mene uvesti
U lijepu sobu gdje je sag.

Sadržajna analiza:
Pjesma je napisana kao da ju je stvarno napisao dječak, tj. onako kako bi je on ispričao. Govori o učiteljici i razredu, pjesnikovu djetinjstvu, ali je to u stvari pjesma o siromaštvu i socijalnim razlikama. Za dječaka je učiteljica netko jako, jako velik i važan, netko do koga se ne može doći (u redovima idemo za njom). Ona ima svoje dvorište, voćke i kuću. Njena se soba može vidjeti samo kradomice kroz prozor. U sobi su slike, sat, pod šarenkast i zelen, a na njemu sag. Dječak bi silno želio ući samo jedanput u tu sobu sa sagom, a zna da neće ući nikada. Nikada ga učiteljica neće pozvati, iako bi on izuo opanke i oprao noge da ne uprlja sag. Dječak osjeća njezinu hladnoću. Ona pere ruke nakon potezanja za kosu. Djeca joj uređuju vrt. Ona među njima pravi razliku (onaj koga više voli se penje na orah i trese, a poslije i kupi).

U pjesmi su naglašene suprotnosti između siromašnog dječaka i gospodične učiteljice koja ima lijepu kuću s lijepim stvarima. Odnos između učiteljice i djece je strog i hladan, a dječak bi zapravo silno želio da ga učiteljica vidi i da mu se onako ljudski obrati.

Stilska analiza:
Pjesnikov je jezik jednostavan, osjećajno snažan i topao, bogat vizualnim pjesničkim slikama. Pjesnik se ne služi rimom. Pjesnik pjeva u prvom licu i time nam dočarava da je on to sve osobno proživio. Stihovi se redaju kao da nam dječak priča o svakodnevnim školskim događanjima.


Rano sunce u šumi
U zelene krošnje uleti
Proljetni vjetar,
Mlad.

Sunčeve tanke strelice
Probodoše lišće
I grančice
I stabla:
Čitava se šuma zanjiha,
Zasja.

Rosnati cvjetovi,
Bijeli,
I listovi,
I male ptice,
Pozdraviše sunce
Veliko.

A sjenke granatih stabala
Narisaše
Kao prsti
Raznolike
Likove
Po travi
Na kojoj se blista rosa kao suze.

Opis:
Ova pjesma u meni budi osjećaje slobode i prekrasnog života. Pjesma se sastoji od četiri pjesničke slike. U prvoj pjesničkoj slici motivi su: zelene krošnje i proljetni vjetar. Ta je pjesnička slika vizualna. Epitet je zelene krošnje, a personifikacija uleti proljetni vjetar. U drugoj pjesničkoj slici motivi su: tanke strelice i šuma. Personifikacija je: tanke strelice probodoše lišće. Ta je pjesnička slika također vizualna. U trećoj pjesničkoj slici motivi su: cvjetovi, listovi, male ptice i sunce. Epiteti su: rosnati i bijeli cvjetovi, a ima i inverzije: sunce veliko. U četvrtoj pjesničkoj slici motivi su: stabla, trava i rosa. Epitet je granatih stabala. U ovoj pjesničkoj slici ima i poredbe: “sjenke granatih stabala narisaše kao prsti” i “blista rosa kao suze”. Tema ove pjesme je Sunce koje se budi. Pjesnika je motivirala prekrasna slika Sunca koje se diže rano ujutro. Pjesma se sastoji od četiri kitice i 22 stiha. Stih je slobodan. Prva kitica je tercina, druga i treća kitica su šesterostih, a četvrta kitica je sedmerostih.

Sadržajna analiza:
Ovo je pejzažna pjesma u kojoj pjesnik jednostavno, ali duboko i snažno izriče svoju povezanost s rodnom Slavonijom i njenim šumama. Pjesma je puna proljetne vedrine. Život u šumi buja. Jutarnje sunce budi stabla, ptice i cvjetove. Nestašan vjetar poigrava se krošnjama i čitava se šuma njiše. Sjene grana ispisuju šare na rosnoj travi. Rađanje sunca u proljetno jutro obećanje je novog života.

Stilska analiza:
Vizualne pjesničke slike dočaravaju nam boje šume (zelene krošnje, bijeli rosnati cvjetovi, sjenke granatih stabala, likovi na travi, rosa kao suze). Zvučne slike oživljuju zvukove šume (vjetar u krošnjama, njihanje šume male ptice koje pozdravljaju sunce). Pjesma je pisana nevezanim stihom nejednake dužine. Ritam pjesme dočarava buđenje života u šumi, strujanje vjetra kroz grane i uzbuđenje šumskih bića zbog izlaska sunca.


Moje igračke
Tema ove pjesme je dječja igra. Pisac nam prikazuje čime se on zabavljao u djetinjstvu. Pjesmu gradi na događajima kojima želi pokazati kako se djeca bez računala i modernih igračaka mogu lijepo zabavljati. Prikazuje nam i jednu pjesmicu koju su on i njegovi prijatelji pjevali za razonodu:

"Kreni koru, pušći vodu
Tele sisa mliko
Po dolini, po gorini
Po sljepačkoj torbetini!”

Koristi se riječima nerazumljivim za današnju mladež koje su kolnica, ornice i škljoca. U ovoj pjesmi nema rime a ritam je veseo, brz, dječji kao zaigrana djeca. Opisuje svakodnevne događaje u obitelji:

“Oca nema kod kuće, to znam. A djed nakon ručka spava. Moja baka sad
pere suđe, I mene jako voli.”

Ima malo epiteta – “crvena škljoca”. Zbog ljepote stiha pisac vješto koristi inverziju “šibe vrbove”. Pjesma ima pet kitica i kao u većini njegovih pjesama stih je slobodan.


Nikad više
Ova ljubavna pjesma je vrlo kratka, ali iznimno osjećajna i simbolična. Sastoji se od dvije pjesničke slike. Prva pjesnička slika ima motiv: rujni cvjetovi. Epitet je “rujni cvjetovi”. U ovoj nam pjesničkoj slici govori o prekidu sa svojom djevojkom – “Uvenuše rujni cvjetovi tvoje i moje ljubavi.” U drugoj pjesničkoj slici nam govori o svojoj žalosti zbog tog prekida:

“Nikad više
Neću gledati
Tvoja dva oka
Duboka.”

Spretno se koristi inverzijom da bi dočarao atmosferu i ritam. Stih je slobodan.


Uspomene
- Lirska pjesma koja nam govori o ljubavi
- Metaforičkog je značenja
- Tema: Pjesnikovo sjećanje na svoju ljubav
- Metafore – “Jesenas sam ostavio
Sedam zrelih jabuka
Da uvenu na granama,
Neuzbrane.”
- Personifikacija – “... a kad bi večer raširila crna krila...”
- Pjesma je bogata epitetima – zrelih, neuzbrane, bijeli...
- Stih je slobodan, deveterac, tužna je ugođaja.
- Ritam je spor, polagan.


Pustoš
- Lirska pjesma
- Misaona (kontemplativna) pjesma.
- Tema: Usamljenost
- Pomalo turobna ugođaja.
- Preneseno značenje pjesnikove osamljenosti i tuge:
“Nigdje nikog nema:
Ni čovjeka, ni ptice.
... pusto mi je srce
i žalosno lice.”
- Metafora – “prolazim kroz tišinu”.
- Pjesma je sastavljena od tri kitice: dva dvostiha i kitice od jednog stiha.
- Slobodan stih bez rime.


Vraćanje u noć
- Sretna ugođaja
- Tema: Sjećanje na slike iz djetinjstva: povratak kosaca u predvečerje
- Kratka, ali snažna pjesma
- Pjesma je bogata epitetima – sivim, oštre, tamnim...
- Metafore - “noseći miris...; oštre im kose zaspale preko ramena...”
- Nostalgična je ugođaja, stih je slobodan, četverostih ili katrena, nema rime.


Kada prolaziš iznenada
- Lirska pjesma
- Tema: Ljubav jednoga mladog para (pjesnika i djevojke)
- Sastavljena je od tri pjesničke slike:
- U prvoj pjesničkoj slici pjesnik nam govori svoje osjećaje prema jednoj djevojci
- U drugoj pjesničkoj slici pjesnik susreće anđela koji korača i smiješi mu se (preneseno značenje)
- U trećoj pjesničkoj slici pjesnik opisuje anđela
- Pjesmu sam doživio kao neostvarivu ljubav
- Pjesma je bogata epitetima – iznenada, brzo, nestašno, veselo, sitno...
- Pjesma ima dva dvostiha i jednu katrenu

Dojam o djelu:
Mislim da se Tadijanović potrudio približiti elementarnom i izvornom lirskom izrazu, napustivši sve obveze u stihu: težište je stavio isključivo na pjesnički ritam u poetskom rasporedu riječi i građi rečenice. Po tome je najviše svoj, a istodobno i moderan pjesnik koji pronalazi nove, neotkrivene izražajne mogućnosti.

No comments:

Post a Comment

Post a Comment