Novela od Stanca - Marin
Držić
Bilješke o piscu (verzija 1):
Marin Držić (1508. – 1567.) rođen je u Dubrovniku, u pučanskoj obitelji. (U istoj obiteljskoj lozi rođen je oko pola stoljeća prije i pjesnik Džore Držić). Kad mu je bilo trideset godina, Vijeće umoljenih Dubrovačke Republike jednoglasno ga je izabralo za orguljaša stolne crkve Sv. Marije. Odlazi na studij u Sienu u Italiju gdje će se zadržati sedam godina. Biran je (1541.) za vicerektora Sveučilista u Sieni. Nakon povratka u Dubrovnik (1545.) susreo je austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim će putovati u Beč i Carigrad i ostati s njime oko dvije godine. Godine 1548. “Pomet družina” je izvela “prid Dvorom” njegovu komediju Pomet. Taj je tekst u međuvremenu zagubljen. Sljedeće godine (1549.) izvedena je Tirena, a u idućih deset godina i sva ostala djela. 1562. Držić je napustio Dubrovnik. Postao je i urotnik protiv oligarhijske dubrovačke vlasti, a mletački ga je biskup postavio za kapelana. U Veneciji je živio posljednjih pet godina života. Pokopan je u bazilici Svetih Ivana i Pavla. Njegova najznačajnija djela su: Pomet, Tirena, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Pjerin, Mande, Arkulin, Skup, Grižula, Hekuba.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Marin Držić, rođen je u Dubrovniku 1508., a pokopan je 1567. u Veneciji u bazilici Svetih Ivana i Pavla. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić (1461. – 1501). Od vremena Džore Držića obitelj se osiromašila, tako da se Marin Držić morao snalaziti raznim poslovima. Prozvan je Vidra, što govori da se poput te životinje znao izmicati svim, u njegovom životu brojnim neprilikama. Bio je dubrovački svećenik, orguljaš, pjesnik i komediograf. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku, a upućen je na školovanje u Sienu, gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju.
Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne, Mande, Arkulin, Tirena, Venera i Adon, Plakir, Grižula). On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima, a sve manje vilama i pastirima. Svojim dramama, zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika, čime si osigurava popularnost kod suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost.
Najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup i Tripče de Utolče, koje su se prikazivale u određenim prigodama, kao za svadbe i u doba poklada. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina (Pomet družina, Najranjasi, Garzarija, Družina od Bizara). Sudjelujući i sam u organiziranju predstava, postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. Godine 1548. njegove su se komedije Pomet i Pjerin te pastorala Džuho Krpeta tokom vremena izgubile. Napisao je i jednu tragediju, Hekuba.
U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku, ali je ona uvijek duhovita i vesela. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku, a to je Držiću vrlo dobro uspijevalo.
On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana, tj. u hrvatskoj kulturnoj sferi.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Mladi su se Dubrovčani (Vlaho, Miho i Dživo Pešica) sastali, kao skoro svake večeri, nakon što su im roditelji išli spavati. Govorili su o tome kako varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je opisao kako on vara svoje roditelje, njegov otac zatvori kuću a čim mu roditelji odu u krevet on se obuče i izađe kroz prozor svoje sobe. Miho je rekao da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije našao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi mu mogli učiniti neku novelu (šalu). Dživo je otišao kod Stanca i počeo je pričati. Stanac mu je rekao da je donio utržak te da ga nitko nije htio ugostiti pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Dživo mu je rekao da je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem Dživo je rekao Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je došao u grad. Dživo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao a mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Dživo su se pozdravili i Dživo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac vjeruje sve što mu se kaže. Nakon što je Dživo opisao što je ispričao Stancu oni su se obukli u vile i otišli ga malo zafrkavati. Jedna je vila pričala Stancu, zatvorila mu oči i zavezala ruke, dok su mu druga dvojica uzela sir, tele i grudu a novac su mu ostavili. Kad je Stanac otkrio prevaru počeo je vikati za njima ali je već bilo prekasno.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Uvod
Razgovor između Vlahe i Mihe. Vlaho i Miho na ulici u kasnim satima noći razgovaraju kako im je dosadno i o tome kako su uspjeli pobjeći iz kuća dok roditelji misle da oni spavaju.
Miho:
"Bogme imam smješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram,
fengam poći leći gori; a ja ti omjeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru
i, kad pođu svi spat, obučen se u pjastru;
čelatu na glavu, brokjer na bedru učas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam."
Zaplet
Dživov dolazak. Dolazi Dživo i govori Mihi i Vlahu, da se spreme vlahu (Stancu) šalu napravit.
Dživo:
"Nu hod'mo tja; vlahu ću njekomu novelu učinit."
Vrhunac
Dživo uvjerava Stanca da se pomladio. Dživo odlazi Stancu koji mu ispriča kako je došao u grad da proda jare i sira, ali ga nitko nije htio primiti da prespava. Dživo mu je govorio kako ga shvaća jer je i on nekad bio stari seljak, te se pomladio. Uvjerio ga je da se i on može pomladiti, te ispričao kako se to njemu desilo. Bilo je to na Ivandan, kad su mu se pokazale četiri vile te plesale sa njim i na kraju ga pomladile. Stanac se silno želio pomladiti, pošto ima mladu ženu.
Rasplet
Maskare. Mladići susreću maskare seljački obučene, koje su se spremale na svatove, te ih zamoliše da odglume vile. Oni pristanu i odlaze k Stancu. Vile su se počele poigravati sa Stancem prijeteći da će ga pretvoriti u pticu, buhu ili strašnog stvora.
Vila: Pođ'mo ga junaka u pticu stvoriti.
Stanac: Neću moć bisaka leteći nositi. Nemojte, molju vas!"
Kraj
Stanac ostaje nasamaren. Dok se maskari šale sa Stancem, Dživo, Vlaho i Miho preobučeni u maškare zavežu ga, obriju mu bradu, uzmu kozle i sir te mu ostave onoliko novca koliko je to bilo vrijedno. Kad se Stanac osvijesti počne vikati za njima i tražiti ih.
Stanac:
"Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga'?
Prem ti sam luđak bio! Nije ovo bez vraga!
Bijedan se pomladio. Ostrigoše bradu!
Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu?!
Kozle mi uhiti! Je li tko? Drži ga!
A, brate, čuješ ti? Poteci, stigni ga!"
Bilješke o djelu (verzija 1):
Novela od Stanca ("Šala sa Stancem") je kratka novela od jednog čina u nekoliko prizora i u dvanaesteričkim stihovima. Djelo je farsa (kratka komedija, dramska igra), prvi je put prikazana 1550 g. na svadbi Martolice Zamanjića. Djelo govori o mladim Dubrovčanima koji se žele zabaviti u karnevalskoj noći. Susreću se sa starim Stancem koji je došao u Dubrovnik da proda jare i nešto sitnica. Držić je ovu kratku komediju savršeno složio i u ovoj je komediji iskazao lakovjernost.
Bilješke o djelu (verzija 2):
Novela od Stanca u prijevodu znači šala koja je učinjena Stancu. To je farsa (kratka komedija, dramska igra) prvi put prikazana 1550 godine, na svadbi Martolice Zamanjića. U svojoj je sažetosti vjerojatno stilski najčistije i najsavršenije djelo Marina Držića. Ona vjerno reproducira slike gradskog života u kasnim noćnim satima. Nije na osobit način izražen zaplet i sva se radnja dešava u jednom činu, no takva joj kratkoća i odgovara. Držić se u Noveli od Stanca koristi opkoračenjem (prenošenje iz jednog stiha u drugi), kako bi grubi jezik smjestio u dvostruko rimovani dvanaesterac:
Vlaho: "A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca iz kuće izit smio?
Miho: Bogme smješna oca imam!"
Novela od Stanca započinje na tadašnje dubrovačkom govoru, kojim govore Vlaho, Miho i Dživo, dok dolaskom Stanca počinju govoriti štokavskim govorom. Držić prikazuje suprotnost između starosti i mladosti. Iako on tu farsu piše u 42. godini, stavlja se na stranu mladića. Koristi se vulgarnim humorom, no mladići se žele samo našaliti, pošto su bile poklade.
Držićeva komika:
“Svojim je dramama umio dati potpuno domaći izgled, uvodeći lica sa značajnim dubrovačkim govorom ili s različitim narječjima okolice, i unoseći u sve situacije mnogo lokalne boje. Njegova je komika često vulgarna, ali je uvijek duhovita i vesela. U njegovoj komediji nema moralne obaveznosti; glavna joj je svrha nasmijati publiku.”
(Mihovil Kombol, Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda, Zagreb, 1945.)
Komično u djelu:
U ovom djelu pronašla sam nekoliko komičnih prizora kao što je razgovor između Vlaha i Miha tj. kada je Miho govorio kako izlazi iz kuće dok njegovi roditelji misle da on spava.
Citat – Miho: (str. 24.)
"Bogme imam smješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram,
fengam poći leći gori; a ja ti omjeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru
i, kad pođu svi spat, obučen se u pjastru;
čelatu na glavu, brokjer na bedru učas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam."
Još je jedan prizor koji mi se sviđa a to je prizor kada Dživo govori Stancu kako je i on jednom došao u grad i kako je bio star a vile su ga pomladile. U tom se prizoru vidi lakovjernost ljudi.
Citat – Dživo: (str. 30-31.)
"Jednjojzi Perlica, drugojzi Kitica,
tretjojzi Pavica, a Propumanica
četvrtoj biješe ime; ma biješe Pavica
batesa nad svime, koja penga lica.
S sobom me na dvore te vile vodiše
i mene do zore slastima pojiše.
Svukoh se otada iz jak zmija,
otpade mi brada, idoše dlake tja;
a mlada kožica lašti se na meni
kakono plitica na kojoj pisma ni.
Ja ostah mlad! Što, mlad? Domaća mene već
ne poznavaše tad ni kt'jaše sa mnome leć;
veljaše: "Neću te! ti nijesi ki si bio!"
Ali 'oj kosti ćute!"
Analiza glavnog lika:
Stanac
Stari seljak iz istočne Hercegovine, koji je stigao u Dubrovnik s namjerom da proda jedno jare i nešto sira. No kad je stigao u grad nitko mu nije htio dati prenoćište. Pošto je on bio star, a kod kuće imao mladu ženu, povjerovao je u Dživinu priču kako se pomladio. Vjerovao je da će se i on pomladiti.
Analiza likova:
Stanac
Stanac je stari seljak koji dolazi u Dubrovnik iz istočne Hercegovine da bi prodao kozle, sir i grudicu te da nešto zaradi. On je bio jako naivan i vjerovao je da se Sedmi muž (Dživo) pomladio, pa je pomislio da se to može dogoditi i njemu.
Vlaho, Miho i Dživo Pešica
Mladi Dubrovčani koji se žele u karnevalskoj noći zabaviti. Dživo, najdomišljatiji među njima, preobučen u seljačku nošnju predstavlja se Stancu kao Sedmi muž, trgovac iz Gacka. On je opisao Stancu kako je i on bio star kad je došao u Dubrovnik i na svu sreću nije ga nitko primio u svoju kuću, te su ga vile pomladile.
Dojam o djelu:
Novela od Stanca je vrlo kratka komedija, što joj i paše. Nema suvišnog opisivanja i dosadnih dijaloga koji se često nalaze u zapletu komedija. Napisano je ono glavno, tadašnji istinski život i bit same komedije, sukob mladog i starog svijeta. Ritam same komedije je brz, pa se i sama komedija morala odvijati u jednom činu.
Zaključak:
Držićevo djelo nas uči kako ne smijemo vjerovati sve što nam netko kaže, pogotovo strana osoba, bez obzira na to koliko nam to pogodovalo. Naša naivnost nam na kraju može škoditi i dovesti nas u neprilike.
Bilješke o piscu (verzija 1):
Marin Držić (1508. – 1567.) rođen je u Dubrovniku, u pučanskoj obitelji. (U istoj obiteljskoj lozi rođen je oko pola stoljeća prije i pjesnik Džore Držić). Kad mu je bilo trideset godina, Vijeće umoljenih Dubrovačke Republike jednoglasno ga je izabralo za orguljaša stolne crkve Sv. Marije. Odlazi na studij u Sienu u Italiju gdje će se zadržati sedam godina. Biran je (1541.) za vicerektora Sveučilista u Sieni. Nakon povratka u Dubrovnik (1545.) susreo je austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim će putovati u Beč i Carigrad i ostati s njime oko dvije godine. Godine 1548. “Pomet družina” je izvela “prid Dvorom” njegovu komediju Pomet. Taj je tekst u međuvremenu zagubljen. Sljedeće godine (1549.) izvedena je Tirena, a u idućih deset godina i sva ostala djela. 1562. Držić je napustio Dubrovnik. Postao je i urotnik protiv oligarhijske dubrovačke vlasti, a mletački ga je biskup postavio za kapelana. U Veneciji je živio posljednjih pet godina života. Pokopan je u bazilici Svetih Ivana i Pavla. Njegova najznačajnija djela su: Pomet, Tirena, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Pjerin, Mande, Arkulin, Skup, Grižula, Hekuba.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Marin Držić, rođen je u Dubrovniku 1508., a pokopan je 1567. u Veneciji u bazilici Svetih Ivana i Pavla. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić (1461. – 1501). Od vremena Džore Držića obitelj se osiromašila, tako da se Marin Držić morao snalaziti raznim poslovima. Prozvan je Vidra, što govori da se poput te životinje znao izmicati svim, u njegovom životu brojnim neprilikama. Bio je dubrovački svećenik, orguljaš, pjesnik i komediograf. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku, a upućen je na školovanje u Sienu, gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju.
Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne, Mande, Arkulin, Tirena, Venera i Adon, Plakir, Grižula). On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima, a sve manje vilama i pastirima. Svojim dramama, zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika, čime si osigurava popularnost kod suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost.
Najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup i Tripče de Utolče, koje su se prikazivale u određenim prigodama, kao za svadbe i u doba poklada. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina (Pomet družina, Najranjasi, Garzarija, Družina od Bizara). Sudjelujući i sam u organiziranju predstava, postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. Godine 1548. njegove su se komedije Pomet i Pjerin te pastorala Džuho Krpeta tokom vremena izgubile. Napisao je i jednu tragediju, Hekuba.
U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku, ali je ona uvijek duhovita i vesela. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku, a to je Držiću vrlo dobro uspijevalo.
On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana, tj. u hrvatskoj kulturnoj sferi.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Mladi su se Dubrovčani (Vlaho, Miho i Dživo Pešica) sastali, kao skoro svake večeri, nakon što su im roditelji išli spavati. Govorili su o tome kako varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je opisao kako on vara svoje roditelje, njegov otac zatvori kuću a čim mu roditelji odu u krevet on se obuče i izađe kroz prozor svoje sobe. Miho je rekao da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije našao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi mu mogli učiniti neku novelu (šalu). Dživo je otišao kod Stanca i počeo je pričati. Stanac mu je rekao da je donio utržak te da ga nitko nije htio ugostiti pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Dživo mu je rekao da je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem Dživo je rekao Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je došao u grad. Dživo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao a mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Dživo su se pozdravili i Dživo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac vjeruje sve što mu se kaže. Nakon što je Dživo opisao što je ispričao Stancu oni su se obukli u vile i otišli ga malo zafrkavati. Jedna je vila pričala Stancu, zatvorila mu oči i zavezala ruke, dok su mu druga dvojica uzela sir, tele i grudu a novac su mu ostavili. Kad je Stanac otkrio prevaru počeo je vikati za njima ali je već bilo prekasno.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Uvod
Razgovor između Vlahe i Mihe. Vlaho i Miho na ulici u kasnim satima noći razgovaraju kako im je dosadno i o tome kako su uspjeli pobjeći iz kuća dok roditelji misle da oni spavaju.
Miho:
"Bogme imam smješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram,
fengam poći leći gori; a ja ti omjeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru
i, kad pođu svi spat, obučen se u pjastru;
čelatu na glavu, brokjer na bedru učas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam."
Zaplet
Dživov dolazak. Dolazi Dživo i govori Mihi i Vlahu, da se spreme vlahu (Stancu) šalu napravit.
Dživo:
"Nu hod'mo tja; vlahu ću njekomu novelu učinit."
Vrhunac
Dživo uvjerava Stanca da se pomladio. Dživo odlazi Stancu koji mu ispriča kako je došao u grad da proda jare i sira, ali ga nitko nije htio primiti da prespava. Dživo mu je govorio kako ga shvaća jer je i on nekad bio stari seljak, te se pomladio. Uvjerio ga je da se i on može pomladiti, te ispričao kako se to njemu desilo. Bilo je to na Ivandan, kad su mu se pokazale četiri vile te plesale sa njim i na kraju ga pomladile. Stanac se silno želio pomladiti, pošto ima mladu ženu.
Rasplet
Maskare. Mladići susreću maskare seljački obučene, koje su se spremale na svatove, te ih zamoliše da odglume vile. Oni pristanu i odlaze k Stancu. Vile su se počele poigravati sa Stancem prijeteći da će ga pretvoriti u pticu, buhu ili strašnog stvora.
Vila: Pođ'mo ga junaka u pticu stvoriti.
Stanac: Neću moć bisaka leteći nositi. Nemojte, molju vas!"
Kraj
Stanac ostaje nasamaren. Dok se maskari šale sa Stancem, Dživo, Vlaho i Miho preobučeni u maškare zavežu ga, obriju mu bradu, uzmu kozle i sir te mu ostave onoliko novca koliko je to bilo vrijedno. Kad se Stanac osvijesti počne vikati za njima i tražiti ih.
Stanac:
"Kozle mi! Bog te ubio! Je li tko? Pomaga'?
Prem ti sam luđak bio! Nije ovo bez vraga!
Bijedan se pomladio. Ostrigoše bradu!
Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu?!
Kozle mi uhiti! Je li tko? Drži ga!
A, brate, čuješ ti? Poteci, stigni ga!"
Bilješke o djelu (verzija 1):
Novela od Stanca ("Šala sa Stancem") je kratka novela od jednog čina u nekoliko prizora i u dvanaesteričkim stihovima. Djelo je farsa (kratka komedija, dramska igra), prvi je put prikazana 1550 g. na svadbi Martolice Zamanjića. Djelo govori o mladim Dubrovčanima koji se žele zabaviti u karnevalskoj noći. Susreću se sa starim Stancem koji je došao u Dubrovnik da proda jare i nešto sitnica. Držić je ovu kratku komediju savršeno složio i u ovoj je komediji iskazao lakovjernost.
Bilješke o djelu (verzija 2):
Novela od Stanca u prijevodu znači šala koja je učinjena Stancu. To je farsa (kratka komedija, dramska igra) prvi put prikazana 1550 godine, na svadbi Martolice Zamanjića. U svojoj je sažetosti vjerojatno stilski najčistije i najsavršenije djelo Marina Držića. Ona vjerno reproducira slike gradskog života u kasnim noćnim satima. Nije na osobit način izražen zaplet i sva se radnja dešava u jednom činu, no takva joj kratkoća i odgovara. Držić se u Noveli od Stanca koristi opkoračenjem (prenošenje iz jednog stiha u drugi), kako bi grubi jezik smjestio u dvostruko rimovani dvanaesterac:
Vlaho: "A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca iz kuće izit smio?
Miho: Bogme smješna oca imam!"
Novela od Stanca započinje na tadašnje dubrovačkom govoru, kojim govore Vlaho, Miho i Dživo, dok dolaskom Stanca počinju govoriti štokavskim govorom. Držić prikazuje suprotnost između starosti i mladosti. Iako on tu farsu piše u 42. godini, stavlja se na stranu mladića. Koristi se vulgarnim humorom, no mladići se žele samo našaliti, pošto su bile poklade.
Držićeva komika:
“Svojim je dramama umio dati potpuno domaći izgled, uvodeći lica sa značajnim dubrovačkim govorom ili s različitim narječjima okolice, i unoseći u sve situacije mnogo lokalne boje. Njegova je komika često vulgarna, ali je uvijek duhovita i vesela. U njegovoj komediji nema moralne obaveznosti; glavna joj je svrha nasmijati publiku.”
(Mihovil Kombol, Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda, Zagreb, 1945.)
Komično u djelu:
U ovom djelu pronašla sam nekoliko komičnih prizora kao što je razgovor između Vlaha i Miha tj. kada je Miho govorio kako izlazi iz kuće dok njegovi roditelji misle da on spava.
Citat – Miho: (str. 24.)
"Bogme imam smješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram,
fengam poći leći gori; a ja ti omjeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru
i, kad pođu svi spat, obučen se u pjastru;
čelatu na glavu, brokjer na bedru učas
stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam."
Još je jedan prizor koji mi se sviđa a to je prizor kada Dživo govori Stancu kako je i on jednom došao u grad i kako je bio star a vile su ga pomladile. U tom se prizoru vidi lakovjernost ljudi.
Citat – Dživo: (str. 30-31.)
"Jednjojzi Perlica, drugojzi Kitica,
tretjojzi Pavica, a Propumanica
četvrtoj biješe ime; ma biješe Pavica
batesa nad svime, koja penga lica.
S sobom me na dvore te vile vodiše
i mene do zore slastima pojiše.
Svukoh se otada iz jak zmija,
otpade mi brada, idoše dlake tja;
a mlada kožica lašti se na meni
kakono plitica na kojoj pisma ni.
Ja ostah mlad! Što, mlad? Domaća mene već
ne poznavaše tad ni kt'jaše sa mnome leć;
veljaše: "Neću te! ti nijesi ki si bio!"
Ali 'oj kosti ćute!"
Analiza glavnog lika:
Stanac
Stari seljak iz istočne Hercegovine, koji je stigao u Dubrovnik s namjerom da proda jedno jare i nešto sira. No kad je stigao u grad nitko mu nije htio dati prenoćište. Pošto je on bio star, a kod kuće imao mladu ženu, povjerovao je u Dživinu priču kako se pomladio. Vjerovao je da će se i on pomladiti.
Analiza likova:
Stanac
Stanac je stari seljak koji dolazi u Dubrovnik iz istočne Hercegovine da bi prodao kozle, sir i grudicu te da nešto zaradi. On je bio jako naivan i vjerovao je da se Sedmi muž (Dživo) pomladio, pa je pomislio da se to može dogoditi i njemu.
Vlaho, Miho i Dživo Pešica
Mladi Dubrovčani koji se žele u karnevalskoj noći zabaviti. Dživo, najdomišljatiji među njima, preobučen u seljačku nošnju predstavlja se Stancu kao Sedmi muž, trgovac iz Gacka. On je opisao Stancu kako je i on bio star kad je došao u Dubrovnik i na svu sreću nije ga nitko primio u svoju kuću, te su ga vile pomladile.
Dojam o djelu:
Novela od Stanca je vrlo kratka komedija, što joj i paše. Nema suvišnog opisivanja i dosadnih dijaloga koji se često nalaze u zapletu komedija. Napisano je ono glavno, tadašnji istinski život i bit same komedije, sukob mladog i starog svijeta. Ritam same komedije je brz, pa se i sama komedija morala odvijati u jednom činu.
Zaključak:
Držićevo djelo nas uči kako ne smijemo vjerovati sve što nam netko kaže, pogotovo strana osoba, bez obzira na to koliko nam to pogodovalo. Naša naivnost nam na kraju može škoditi i dovesti nas u neprilike.
No comments:
Post a Comment