Legenda o Ali-paši - Enver Čolaković
Bilješke o piscu:
Enver Čolaković (1913 Budimpešta - 1976 Zagreb) je studirao matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a povijest u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: hrvatskom i madjarskom. U periodici do 1945. objavio je više pripovijedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1944), prošao je "križni put" od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da bilo što objavljuje osim prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevoditelj djela Ervina Sinka s madjarskog. Tek četvrt stoljeća kasnije izašlo je drugo izdanje njegova romana (1970), koji i jezikom i strukturom ulazi u red najbolje hrvatske proze iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu pet romana, više pripovijedaka i pjesama.
Vrsta djela:
Roman.
Mjesto radnje:
Sarajevo.
Vrijeme radnje:
Osmanska vladavina u BiH.
Tema:
Tadašnji život hamala, pasa i begova u Sarajevu.
Likovi:
Glavni likovi:
Alija leptir, Almasa, Mula-hasan dedo, Jesua, Irfan-Efendija, Ali-Efendija.
Sporedni likovi:
Arifaga, Mehaga, Omeraga, Rifat, fra Anto, Zehra-hanuma, Safija, Ahmo.
Pozitivci:
Alija leptir, Almasa, Mula-hasan dedo, Irfan-Efendija, Ali-Efendija, Arifaga,
Mehaga, Omeraga, Rifat, fra Anto, Zehra-hanuma, Safija, Ahmo.
Negativci:
Jesua.
Kratki sadržaj:
Knjiga «Legenda o Ali-Paši» Envera Čolakovića govori nam mnogo toga o životu i ljubavi, borbi, sudbini. Pisac nam na jedan veoma lijep način dočarava život siromaha - hamala, begova, pasa. Kako roman govori o životima, sa sobom nosi veoma mnogo poruka, koje uočimo čitajući roman. Pisac čitaoca uspijeva odvesti u prošlost, u vrijeme Turaka, pa čitajući sebi možemo stvoriti mnogo prelijepih slika iz tog doba. Naime, sam roman govori o Aliji leptiru, poznatom sarajevskom hamalu, koji posebnim trudom i radom postaje paša. Mnogo mi se sviđa to što Alijina borba završava uspjehom, čime pisac govori da svaku borbu koju započnemo trebamo i završiti, jer će nam se na kraju odužit. Pisac također naglašava da Alija ništa ne bi uspio bez srca, ljubavi i poštenja, koje je pridavao svima. Naime, Alija se odriče i svoje ljubavi, kako bi pomogao drugima.
Recenzija:
O "Legendi o Ali-paši" postoje mnogobrojni prikazi i recenzije. Jedan od recenzenata D. Djurić ne krije svoje ushićenje: S užitkom se čita ovaj osebujni roman Envera Čolakovića. Pred svojim očima kao da vidimo kako žive oni stari ljupki dijelovi Seher-Sarajeva. Vidimo uske i bučne prolaze carsije, pune života i rada. Na sve ove gledali smo mi do sada često s vanjske strane. Tako smo i shvaćali ovaj život. Usto, bilo je to još i atrakcija za strance i - ništa više. A sada nam majstorsko pero Čolakovićeva otkriva drugu, pravu stranu ovoga carsijskog života. Otkriva nam dušu onih starih, šutljivih ljudi koji gotovo nepomično sjede pod starim niskim svodovima carsijskih zgrada i zgradica, neumorno kuckajući. "
"Čolakovic je dao svome Mula-Hasan dedi neke crte", piše Petar Grgec, "kojih nema ni u kojeg škrtca u svjetskoj književnosti... Ni jedna knjiga kao Čolakovićev roman ne daje tako intimnu i cjelovitu sliku carsije, mahale i njezinih žitelja, sliku tihog kućnog života, morala i ljubavi, suosjećanja i patnje, uzleta duše i padova tijela, patnje i nadanja. Dr Julije Benesic ne razlikuje se u svojim mišljenjima od mnogih koji su zavoljeli ovo nesvakidašnje djelo prožeto izuzetnom toplinom: Legenda o Ali-paši izvrsna je knjiga, visoko poetična priča o ljubavi Alijinoj i o njegovu samaritanstvu prema škrtcu koji je genijalno prikazan..."
Stilska sredstva:
- Epiteti: hladni dan, sretna majka, nov rad, stari čovjek, lijep grad, umorni pas, crne brčine, bolji svijet
- Personifikacije: čaršija je, dakle, živjela tiho; brige su bile svedene na prepričavanja; crkve su pozivale na jutarnju molitvu; gradske kapije se otvaraju.
- Metafore: blage i glupe oči; manjih prodaja; mirnim Sarajevom; čudni vilajet; krupni glas.
- Onomatopeje: zvonjivom dozivale; melodiozno pjevali; pozdravljaju se tihim glasom; glas mu se zaori; reče; zapita se.
- Usporedbe: našao je na cepenku kao i uvijek hamala Aliju; kapi padaju brzo kao da se nadmeću; noge dršću kao lišće žalosne vrbe.
Bilješke o piscu:
Enver Čolaković (1913 Budimpešta - 1976 Zagreb) je studirao matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a povijest u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: hrvatskom i madjarskom. U periodici do 1945. objavio je više pripovijedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1944), prošao je "križni put" od Bleiburga do Zagreba, poslije proganjan i onemogućavan da bilo što objavljuje osim prijevoda, a zna se da je bio anonimni prevoditelj djela Ervina Sinka s madjarskog. Tek četvrt stoljeća kasnije izašlo je drugo izdanje njegova romana (1970), koji i jezikom i strukturom ulazi u red najbolje hrvatske proze iz Bosne i o Bosni. Ostavio je u rukopisu pet romana, više pripovijedaka i pjesama.
Vrsta djela:
Roman.
Mjesto radnje:
Sarajevo.
Vrijeme radnje:
Osmanska vladavina u BiH.
Tema:
Tadašnji život hamala, pasa i begova u Sarajevu.
Likovi:
Glavni likovi:
Alija leptir, Almasa, Mula-hasan dedo, Jesua, Irfan-Efendija, Ali-Efendija.
Sporedni likovi:
Arifaga, Mehaga, Omeraga, Rifat, fra Anto, Zehra-hanuma, Safija, Ahmo.
Pozitivci:
Alija leptir, Almasa, Mula-hasan dedo, Irfan-Efendija, Ali-Efendija, Arifaga,
Mehaga, Omeraga, Rifat, fra Anto, Zehra-hanuma, Safija, Ahmo.
Negativci:
Jesua.
Kratki sadržaj:
Knjiga «Legenda o Ali-Paši» Envera Čolakovića govori nam mnogo toga o životu i ljubavi, borbi, sudbini. Pisac nam na jedan veoma lijep način dočarava život siromaha - hamala, begova, pasa. Kako roman govori o životima, sa sobom nosi veoma mnogo poruka, koje uočimo čitajući roman. Pisac čitaoca uspijeva odvesti u prošlost, u vrijeme Turaka, pa čitajući sebi možemo stvoriti mnogo prelijepih slika iz tog doba. Naime, sam roman govori o Aliji leptiru, poznatom sarajevskom hamalu, koji posebnim trudom i radom postaje paša. Mnogo mi se sviđa to što Alijina borba završava uspjehom, čime pisac govori da svaku borbu koju započnemo trebamo i završiti, jer će nam se na kraju odužit. Pisac također naglašava da Alija ništa ne bi uspio bez srca, ljubavi i poštenja, koje je pridavao svima. Naime, Alija se odriče i svoje ljubavi, kako bi pomogao drugima.
Recenzija:
O "Legendi o Ali-paši" postoje mnogobrojni prikazi i recenzije. Jedan od recenzenata D. Djurić ne krije svoje ushićenje: S užitkom se čita ovaj osebujni roman Envera Čolakovića. Pred svojim očima kao da vidimo kako žive oni stari ljupki dijelovi Seher-Sarajeva. Vidimo uske i bučne prolaze carsije, pune života i rada. Na sve ove gledali smo mi do sada često s vanjske strane. Tako smo i shvaćali ovaj život. Usto, bilo je to još i atrakcija za strance i - ništa više. A sada nam majstorsko pero Čolakovićeva otkriva drugu, pravu stranu ovoga carsijskog života. Otkriva nam dušu onih starih, šutljivih ljudi koji gotovo nepomično sjede pod starim niskim svodovima carsijskih zgrada i zgradica, neumorno kuckajući. "
"Čolakovic je dao svome Mula-Hasan dedi neke crte", piše Petar Grgec, "kojih nema ni u kojeg škrtca u svjetskoj književnosti... Ni jedna knjiga kao Čolakovićev roman ne daje tako intimnu i cjelovitu sliku carsije, mahale i njezinih žitelja, sliku tihog kućnog života, morala i ljubavi, suosjećanja i patnje, uzleta duše i padova tijela, patnje i nadanja. Dr Julije Benesic ne razlikuje se u svojim mišljenjima od mnogih koji su zavoljeli ovo nesvakidašnje djelo prožeto izuzetnom toplinom: Legenda o Ali-paši izvrsna je knjiga, visoko poetična priča o ljubavi Alijinoj i o njegovu samaritanstvu prema škrtcu koji je genijalno prikazan..."
Stilska sredstva:
- Epiteti: hladni dan, sretna majka, nov rad, stari čovjek, lijep grad, umorni pas, crne brčine, bolji svijet
- Personifikacije: čaršija je, dakle, živjela tiho; brige su bile svedene na prepričavanja; crkve su pozivale na jutarnju molitvu; gradske kapije se otvaraju.
- Metafore: blage i glupe oči; manjih prodaja; mirnim Sarajevom; čudni vilajet; krupni glas.
- Onomatopeje: zvonjivom dozivale; melodiozno pjevali; pozdravljaju se tihim glasom; glas mu se zaori; reče; zapita se.
- Usporedbe: našao je na cepenku kao i uvijek hamala Aliju; kapi padaju brzo kao da se nadmeću; noge dršću kao lišće žalosne vrbe.
No comments:
Post a Comment