Iz velegradskog podzemlja - Vjenceslav Novak
Bilješke o piscu (verzija 1):
Vjenceslav Novak rođen je 1859. god. u Senju. Gimnaziju je pohađao u Senju i Gospiću. U Učiteljsku školu je išao u u Zagrebu. Kasnije je nastavio muzičke studije u Pragu. Službovao je kao profesor muzike na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo slikati probleme društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađale mali svijet seljačke sirotinje, siromašnih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosjećanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Romani su mu: “Pod Nehajem”m “Posljednji Stipančić”, “Dva svijeta”, “Zapreke”, “Pavao segata” i “Tito Dorčić”. Važnije pripovijetke su mu: “Podgorske pripovijetke”, “U Glib”, “Majstor Adam”, “Iz velegradskog podzemlja” i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905. g. u Zagrebu.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Vjenceslav Novak se rodio 1859. godine u Senju. Novak je bio dijete činovničke obitelji. Pošto je u Zagrebu svršio Učiteljsku školu, učiteljevao je u rodnom gradu, zatim je u Pragu studirao muzički akademiju. Završivši akademiju postao je nastavnik Učiteljske škole u Zagrebu. Životni put Vjenceslava Novaka bio je težak. Imao je veliku porodicu, a materijalno stanje austrijskog činovnika bilo je vrlo skučeno. Osim toga Novak je bolovao od tuberkuloze. U jednom alpskom lječilištu našao se zajedno sa Josipom Kozarcem. Umro je 1905. godine.
Vjenceslav Novak ostavio je osam romana i velik broj pripovijedaka. U njima slika gotovo sve slojeve hrvatskog društva. Hrvatska je tada prolazila kroz doba svoga kapitalističkog razvitka. U najboljim romanima «Posljednji Stipančići» i «Pod Nehajem» opisuje prilike u svom rodnom gradu, propadanje plemićkih porodica i političko-društvena previranja koja je nosilo novo vrijeme. U nekim djelima Novak crta usku malograđansku sredinu i talentirane pojedince koji u njoj propadaju («Dva svijeta»). U romanima «Pavao Šegota» i «Tito Dorčić» Novak je prikazivao sudbine intelektualaca svoga kraja.
Vrlo su poznate njegove «Podgorske pripovijesti» u kojima je pružio uspjelu sliku jednoga siromašnog primorskog kraja koji ne može da prehrani svijet što se rodio na tom kamenjaru, bijenog žestokim vjetrovima s mora i s Velebita.
U pripovijetkama «Nezasitnost i bijeda» i «U glib» Novak je opisao bijedan život srednjoškolaca i studenata iz eksploatiranih slojeva svog vremena.
On je jedan od prvih hrvatskih pripovjedača koji je prikazivao bijedu i teške posljedice bijede hrvatskog radništva. Sadržaji njegovih djela i toplina kojom je pisao pokazuju da je Novak imao plemenito srce i umjesto da zaoštri borbenost svojih junaka, on je vjerovao da bi dobrota i milosrđe mogli riješiti teško socijalno stanje.
Književni rod:
Epika.
Književna vrsta:
Socijalna pripovijetka.
Vrsta djela:
Pripovijetka o velikom problemu siromaštva u društvu...
Mjesto radnje (verzija 1):
Grad Zagreb, pretežno njegov najsiromašniji dio u koji su se naseljavale pridošlice iz čitave Hrvatske.
Mjesto radnje (verzija 2):
Podrum jedne kuće, hladne i snijegom zatrpane ulice, te birtija u koju su Mika i Jankić često izlazili i trošili svoje zaslužbe…
Vrijeme radnje:
Zima 1905. godine.
Tema (verzija 1):
Težak život i bijeda pilara, koji rade teške fizičke poslove u svakodnevnoj borbi za golo preživljavanje.
Tema (verzija 2):
Bijeda i teške posljedice bijede hrvatskog radništva – pokušaj najbjednijih radnika u kapitalističkom društvu da svojoj, najčešće mnogobrojnoj obitelji, osiguraju minimum egzistencije. Život siromašnog radnika Mike i težak gubitak njegove voljene kćeri, kojega je on sam izazvao svojim pijanstvom.
Osnovna misao (verzija 1):
Neke loše navike mogu nam promijeniti život.
Osnovna misao (verzija 2):
Dobar i milosrdan čovjek može pomoći riješiti teško socijalno stanje siromašnom čovjeku. Bogatstvo nije mjerilo dobrote i sreće, već ljubav i milosrđe. Problemi neće nestati ako se tuga utapa u alkoholu, već se treba boriti za svoju obitelj.
Socijalni elementi u pripovijetki:
Siromaštvo, nezaposlenost, bolest, glad, jadni uvjeti stanovanja, borba za opstanak, sklonost piću u teškim socijalnim uvjetima...
Motivi:
Bijeda, siromaštvo, nezaposlenost, alkoholizam, nasilje u obitelji, zločin...
Kratki sadržaj:
U jednom mračnom podrumu živjela je siromašna obitelj. Otac, glava obitelji, zvao se Mika i bio je drvosječa. Uvijek kada je nešto zaradio, to je potrošio na alkohol u krčmi. Kući se vraćao pijan i uvijek se svađao sa ženom. Često je znao pretući jedno od svoje djece. Djeca su bila gladna, nisu imala što za jesti jer je otac trošio novac na piće. Žena je uvijek to gledala s velikom boli u srcu. Tako je Mika jedne večeri stigavši kući legao na krevet i svađao se sa ženom. Htio je tući dječake, ali su oni utekli. Jedino Evica nije uspjela uteći pa je nju pretukao. Ujutro kada se probudio vidio je žalosnu ženu. Plakala je i rekla mu da je prebio Evicu na mrtvo ime. Evica je krvarila i bila je pri kraju života. Otišao je do njezinog kreveta i kajao se nad njom. On nije bio svjestan da ju je pretukao. Mika je otišao na posao da nešto zaradi za Evicu. Nakon što je obavio posao uputio se kući, ali je ipak sjeo na klupu nedaleko od kuće. Razmišljao je o svome životu i svome lošem činu što ga je učinio. Žena ga je opazila i došla do njega, te mu priopćila da je Evica preminula. Mika se jako rastužio i kajao u sebi. Žena ga je tješila i govorila mu da je to Božja volja.
Bilješke tjekom čitanja:
- Mika sjedi na klupi
- Mika i Jankić rade kod jednog čovjeka
- Plaća im je pet kruna
- To su zapili
- Mika dolazi kući pijan
- Svađa se sa ženom
- Mika ih želi tući
- Ulovio je Elicu i htio ju tući, ali ju je iz njegovih ruku spasila njegova žena
- Drugo jutro se probudio i saznao je Elica pala po stepenicama
- Mika je tužan otišao van
- Nakon nekoliko sati žena ga je pošla tražiti
- Kada ga je našla rekla mu je da je Elica preminula
Fabularni tijek:
1. Mika sjedi na Iličkom trgu
2. Prisjeća se kako se napio s Jankićem
3. Otišao je kući i svađao se sa ženom
4. Na smrt je istukao malu Evicu
5. Ujutro mu je žena sve ispričala
6. On odlazi na posao
7. Poslije hoda ulicama i sreće svoga sina
8. Rekao mu je da je bio doktor
9. Žena ga traži i govori mu je da je umrla Evica
10. Oni odlaze kući
Kompozicija djela:
Uvod – Upoznavanje glavnog lika Mike koji je vrlo siromašan i malo zarađuje – tako malo da jedva može prehraniti obitelj...
Zaplet – Nakon noći pijančenja Mika se vraća kući i, dok ga žena verbalno napada, on dohvati Evicu i pretuče ju na mrtvo ime...
Vrhunac – Iduće jutro se budi i saznaje da mu je kćer u teškom stanju. Kaje se iz sveg srca, no, prekasno je kad sazna da je Evica preminula...
Završetak – Lucija oprašta Miki za smrt svoje kćeri i oni pokušavaju nastaviti živjeti dalje...
Jezik i stil:
Pisac Vjenceslav Novak je ovo djelo napisao tako realistično da nema onoga koji ovo djelo ne bi shvatio, bez obzira na nepoznate riječi koje se povremeno nađu u tekstu. On je to napisao bez mnogo opisa, tako da u djelu u većini prevladava radnja i pripovijedanje, dok i dijaloga isto ima puno. Likovi u djelu govore lokalno, što znači da se pisac koristio lokalizmom. Međutim, pisac nije baš upotrebljavao personifikacije jer je to, kao što sam gore naveo, realistično djelo. Tu i tamo našla bi se po koja: „Dok bi sunce još obilno zalijevalo svojim svjetlom tornjeve crkvi, kupole na gradskim palačama i, polako zalazeći, milo se smješkalo poigravajući svojim zlatnim tracima po prozorima malih kućica na
otvorenom tlu, dotle je dolje vladao mrak, trajni mrak i vlaga.“ Samo u toj rečenici ima pregršt epiteta koje pisac u cijelom djelu nije izostavljao: „toplo obiteljsko gnijezdo“, „ugodno društvance“, „mali, okrugli šešir“, „toploj blagovolji“… Ali zato, u djelu se ne može naći onomatopeje s kojima bi pisac mogao dočarati sve „šušnjeve“ u prirodi. Ova pripovijetka je stvarno bogata mnogim mudrim savjetima koje su ostali davali Miki: „…Kad im je taj gospodin isplatio zaslužbu, stao ih je poučavati kako ne bi bilo pametno da sad pođu u gostionicu, nego da kupe za obitelj večeru, a ostatak spreme kao štednju. Jer, Bog zna hoće li se opet sutra ili prekosutra naći zaslužbe.“ Novak je ovo djelo
podijelio u tri djela koji su označeni rimskim brojkama: prvi je do djela kada je Mika otišao od Evičinog kreveta ka Iličkom trgu, drugi do kada je Mika predao zaslužbu sinu da ga odnese majci, a treći do kraja.
Stilska sredstva:
Epiteti:
Guste, nakvašenoj, bijele, snježne, neugodna, reskom, toplo, ugodno, studenoj, mršavom.
Onomatopeje:
«Tiho se spuštaju guste pahuljica snijega.»
Usporedbe:
«Ležao je sred blata kao mrtvo tijelo.»
«A radnik je na klupi sjedio kao uklesan.»
«Gdjekada trgnu mu se ramena kao od uzdaha koji hoće da provali iz prsiju.»
«I Mika i Jankić osjećali su kao da je ovako lijepo svemu svijetu kao što je sad njima…»
Opis pejzaža:
U uvodnom djelu pisac opisuje hladan i tmuran ugođaj zimskog pejzaža kako bi nas uveo i predočio nam sliku siromašnog dijela Zagreba.
Citat:
“Tiho se spuštaju guste pahuljice snijega. Istom su četiri sata poslije
podne, a zimske sjene hvataju se već zemlje i pokrivaju sve jače po
trotoaru i nakvašenoj cesti bijele snježne krpe. Neugodna je ulica svojim
blatom i svojom reskom vlagom.”
Pouka:
Ma kako teška bila borba za preživljavanje čovjek mora smoći snage da se odupre porocima kao što su alkohol, a u današnje vrijeme i droga. Samo jaki i čvrsti mogu smoći snage i znanja da sebi i svojoj obitelji osiguraju bolji život i izbjegnu srljanje u nasilje i zločin.
Najljepši ulomak:
“Cijelo poslijepodne hvatala je u vrućici neprestano ručicama svuda oko
šupljina kao da će nešto otrgnuti... a onda se smirila i najednom ugasila
kao svijećica... Doduše, liječnik je odmah rekao da neće biti dobro jer je
iznutra ozlijeđena... Božja volja! – izdahnula je i pozvala opet Miku da
pođe kući.“
Ideja:
Ideja ove kratke, ali poučne pripovijetke bi bila da ljudi (većinom muškarci) spas, savjet i pomoć ne traže u piću jer ih ono samo nakratko zadovolji, a kada se vrate kući pijani svašta se događa. Nažalost, kada se idući dan otrijezne prekasno je da se poprave štetne posljedice. Često stradavaju njihovi najmiliji. Smrt Evice je očit primjer da se alkohol, što je više moguće, izbaci iz svoga života. I to ne samo alkohol, nego bilo kakva droga od koje postajemo ovisni, a šteti nam.
Što je neobično u pripovijedanju ove pripovijetke?
Ova pripovijetka je tako realistično napisana da u njoj nisam našao nešto što bi bilo toliko neobično da ja to ne bi razumio. Možda sam dosada rijetko čitao takve pripovijetke u kojima se, kroz razmišljanja glavnog lika, opisuju događaji iz njegove prošlosti. I još bi samo rekao to da je stil i način izražavanja tako stvaran (i drugačiji od ostalih do sada pročitanih) da sam čitajući mogao vidjeti i doživjeti svaki dio te priče.
Socijalni položaj Mikine obitelji:
Mikina obitelj spada u najniži sloj gradske sirotinje. Oni žive u podrumu neke kuće, nemaju nikakve veze s onim svijetom vani, gdje sunce obasjava prozore stanova imućnijih građana. Mikinoj obitelji je dosta tog siromaštva i želi pobjeći, no nema pravog izlaza.
Citat: (str. 147)
"Zar smo mi okuženi ako smo siromašni? - srdio se nato. Odnio vrag i
siromaštvo! Svi govore i uče da siromaštvo nije sramota, a bježe od tebe
kad si siromašan, da ti je oko srca i gore nego da si sramotan..."
Psihološka karakterizacija Mike:
O Mikinom se izgledu malo govori. Znamo da je bijedo obučen u iskrpano odijelo, iscrpljen, mršavog lika. On je kao karakter vrlo dobar čovjek, ali ga siromaštvo i bijeda tjeraju da očajava i da sažalijeva sebe, svoj život i život svoje obitelji. U duši on je brižan otac i nije tako loš suprug, ali ga alkohol dovede u takvo stanje da je ugrozio, pa čak i oduzeo život svojoj najdražoj jedinoj kćeri, koju je tako volio da bi čak i svoj život dao da njoj dade još jednu priliku, ali ovako će mu uvijek u srcu ustati jedna praznina s uspomenom na malu Evicu.
Što je uzrok Mikine nesreće?
Mika je zapravo jedan jadnik kojeg ne treba doživjeti po onome što je učinio svojoj kćeri jer to nije bio on, to nije bio odraz njegove ličnosti. On je jedan primjer dobrog čovjeka, ali punog gorčine i jada kojeg alkohol može za kratko vrijeme utješiti, ali će biti i uzrok najveće tragedije njegovog života.
Analiza glavnog lika:
Siromašan Zagrebčanin Mika je prosječan radnik niže klase. Svojom mizernom plaćom jedva je uspijevao nahraniti svoju višečlanu obitelj. Za Miku su postojale samo dvije stvari na ovome svijetu; njegova mala kćer Evica i piće. Evica mu je bila kao hram u koji je svaki put ponovno dolazio po razlog da nastavi svoj jadni život. Piće mu je služilo da zaboravi muke i jade ovdašnjeg postojanja. Možda bi i piće pomoglo da se nakon iscrpljujućeg radnog dana Mika imao kamo vratiti, ali tako ne bijaše. Svake večeri Mika sav izbezumljen i pijan, jedva se dovukao do svog tamnog i vlažnog skrovišta u velegradskom podzemlju. A niti tamo ne bijaše pošteđen bijede i neimaštine. Naime tu malenu sobicu Mika je bio prisiljen dijeliti sa gotovo njemu nepoznatim ljudima, tj. svojom obitelji. Tako svake večeri, umoran i ošamućen od silnog alkohola, Mika se iskaljivao na svojim bližnjima. Nije mario za posljedice. Bio je zaslijepljen crnom magijom pića. Sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu… na malu Evicu. Tek je njezina tragična smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov čovjek. Sada više nema razloga da nastavi tragediju što se zvala njegovim životom. Osjećao je gorčinu koja ga je povlačila sve dublje u ponor. Kajao se, neopisivo se kajao. Osjećao je bol kako mu pritišće prsa ne da mu da diše, kao što niti on ne davaše disati Evici. Tek na spomen svoje žene Mika se sjeti da ne postoji mala Evica, već da ima još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im svejedno.
“Sa tužnom uspomenom i osjećajem krivnje teškim korakom ko olovo, krene kući.”
Glavni likovi:
Mika, Jankić, Lucija, Evica.
Sporedni likovi:
Dvoje sinova, gospodin kod kojeg su sjekli drva, pijani Slovak, trojica radnika na skladištu drva, Kočevar, grubi trgovac, doktor, prolaznici.
Analiza likova (verzija 1):
Mika
Dobar, od troje svoje djece najviše voli Evicu, povodljiv, voli piti, kada popije izgubi osjećaj za obitelj, boji se žene, praznovjeran, u pojedinim trenucima ponosan, kada je pijan tada je surov i prost.
Lucija
Mikina žena, dobra majka, brižna, voli svoju djecu, voli supruga, tješi ga u najtežim trenucima.
Evica
Mikina kći, petogodišnja djevojčica slabašnog zdravlja, obožava svog oca, veoma pametna.
Jankić
Mikin prijatelj, neodgovoran prema obitelji, svoje nezadovoljstvo i neimaštinu utapa u alkoholu.
Analiza likova (verzija 2):
Mika
Psihološke osobine: Mika je prosječan radnik niže klase. Imao je vrlo nisku plaću kojom je jedva mogao nahraniti obitelj. On je na svijetu najviše volio dvije stvari: svoju malu kćer Evicu i alkohol. Evica mu je bila jedini razlog zbog kojega je uopće živio i kojoj se svake večeri vraćao. S pićem je pokušavao zaboraviti svoj mizeran život. On se tako, nakon noći pijančenja, vraćao u taj mali podrum i puštao piću da govori umjesto njega. Bio je zaslijepljen pićem koje je njime upravljalo. Tukao je sinove i ženu, sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu - na malu Evicu. Tek je njezina tragična smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov čovjek. Tek uz pomoć svoje žene Mika se sjeti da ne postoji samo mala Evica, već da ima još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im svejedno.
Fizičke osobine: „Usprkos snijegu i studenoj vlazi sjedi neki čovjek nepomično na klupi na Iličkom trgu. Crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom, na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da čovjek pripada radničkom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela naslagao mu se snijeg, ali on ne mari.“
Lucija
Lucija je bila Mikina žena. Bila je dobra i osjećajna. Voljela je svoju djecu i muža. Znala je da je volio Evicu više od svega i da kada se vrati navečer pijan to nije on, i oprostila mu je ono što je učinio svojoj kćerki. Također je znala da je on vrlo brižan otac, ali da se boji osjećati pokorno i poslušno. Tješila je Miku koliko god je mogla i njen glas je bio pun ljubavi i razumijevanja. Ljubav između njih dvoje i cijele obitelji pomogla im je da krenu dalje živjeti usprkos toj nesreći.
Evica
Evica je bila mala slabašna djevojčica. Usprkos tome svi su je voljeli. Bila je pametna i dobra. Uvijek bi znala da će, kad je tata pijan, dobiti slatkiše ili tako nešto. Pošto je bila slabašna i imala probleme jednostavno nije mogla preživjeti očeve batine. I na kraju je, ni kriva ni dužna, u jadu i bijedi, izgubila svoj život.
Analiza likova (verzija 3):
Mika
Radnik, pilar drva, siromašan, sklon je piću, voli svoju obitelj, ali to ne pokazuje, ubio je vlastitu kćerku Evicu koju je volio najviše na svijetu.
«…crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom,
na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da čovjek pripada radničkom
staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela slagao mu se snijeg,
ali on ne mari.»
Jankić
Sličan Miki, ima brojnu obitelj, slabu zaradu, svađe sa ženom i sklonost alkoholu, nezadovoljan svojim socijalnim i financijskim stanjem.
«A što on miješa sebe s nama! Ja sam danas u podne bio u njegovoj
kuhinji, a s ognjišta se puši i širi svakojaki miris. Njegova je gospođa
došla u kuhinju i dala kuharici bocu vina da je stavi u mlaku vodu jer da
je vino hladno… A ja i ti smo, Mika, od jutros raspilili, rascijepali i
poslagali hvat cjepanica, a založili smo u podne svako komad suhog kruha.
Pa što on govori…»
Lucija
Mikina žena, puno je propatila u životu.
Evica
Pametna mala djevojčica koju njen otac Mika voli najviše na svijetu, ali jedne večeri kad je bio pijan uhvatio ju je i istukao na smrt.
«Moja mezimica – nasmiješio se čisto ponesen svojim roditeljskim
čuvstvom… - Da ti, Jankiću, samo čuješ to dijete! Nisi toga doživio, jer ti
ne bi svojim ušima vjerovao što sve ona zna! A istom joj je pet godina…
Tepče!…»
Dojam o djelu (verzija 1):
Pripovijetka u meni ostavlja tužan dojam. Sve izgleda nekako mračno u toj zimi i mračnom podrumu. Otac uvijek pije, a žena i djeca ostaju sama i gladna. Kući se vraća pijan i jedva da je ostavio koji novčić za obitelj. Na kraju otac pretuče Evicu i ona premine.
Dojam o djelu (verzija 2):
Ovo mi se djelo dojmilo. Prije nisam ni pomišljao na takve tragedije, no ovo djelo mi je pomoglo da shvatim da su one sve češće i češće u životu ljudi koji pomoć traže u alkoholu. Mislim da svatko tko ovo djelo pročita ne može ostati ravnodušan. Mikina obitelj spada u najsiromašniji sloj društva kojemu se takve tragedije najčešće i događaju. Pisac je izvrsno pokazao tugu i sažalijevanje koje Mika osjeća prema svojoj kćerki. No ta njegova pogreška je bila nemoguća za ispraviti.
Kritike i dojmovi:
Početkom dvadesetog stoljeća, kad je Vjenceslav Novak napisao ovaj kratki roman, problemi kao što su alkoholizam i razne bolesti bili su svakodnevica života siromašnog čovjeka. Danas na kraju dvadesetog stoljeća ti problemi postali su dio svačijeg života. Neimaština je ostala problemom siromašnih, dok se alkoholizam savršeno uklopio u suvremeni svijet, jedina je razlika u imenu. Umjesto vina došla je droga a koleru i bjesnoću zamijenila je sida. Razvitak nije donio čudo kojim smo trebali vratiti izgubljenu nevinost i blaženi raj, već nam je otvorio vrata u novi pakao svakidašnje borbe za opstanak. Mnogi, misleći da će uspjeti pobjeći, zapravo uzimanjem droge i drugih opijuma još dublje posrću u ponor bez dna. Krađa, ubojstava i drugi kriminal su posljedica. Oni misle kako čine “pravu stvar” i da tako mora biti, da je to budućnost svijeta. Smatraju se veoma pametnima, no to je samo kratkotrajni osjećaj koji prodaje droga, i još ga skupo prodaje.
Bilješke o piscu (verzija 1):
Vjenceslav Novak rođen je 1859. god. u Senju. Gimnaziju je pohađao u Senju i Gospiću. U Učiteljsku školu je išao u u Zagrebu. Kasnije je nastavio muzičke studije u Pragu. Službovao je kao profesor muzike na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo slikati probleme društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađale mali svijet seljačke sirotinje, siromašnih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosjećanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Romani su mu: “Pod Nehajem”m “Posljednji Stipančić”, “Dva svijeta”, “Zapreke”, “Pavao segata” i “Tito Dorčić”. Važnije pripovijetke su mu: “Podgorske pripovijetke”, “U Glib”, “Majstor Adam”, “Iz velegradskog podzemlja” i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905. g. u Zagrebu.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Vjenceslav Novak se rodio 1859. godine u Senju. Novak je bio dijete činovničke obitelji. Pošto je u Zagrebu svršio Učiteljsku školu, učiteljevao je u rodnom gradu, zatim je u Pragu studirao muzički akademiju. Završivši akademiju postao je nastavnik Učiteljske škole u Zagrebu. Životni put Vjenceslava Novaka bio je težak. Imao je veliku porodicu, a materijalno stanje austrijskog činovnika bilo je vrlo skučeno. Osim toga Novak je bolovao od tuberkuloze. U jednom alpskom lječilištu našao se zajedno sa Josipom Kozarcem. Umro je 1905. godine.
Vjenceslav Novak ostavio je osam romana i velik broj pripovijedaka. U njima slika gotovo sve slojeve hrvatskog društva. Hrvatska je tada prolazila kroz doba svoga kapitalističkog razvitka. U najboljim romanima «Posljednji Stipančići» i «Pod Nehajem» opisuje prilike u svom rodnom gradu, propadanje plemićkih porodica i političko-društvena previranja koja je nosilo novo vrijeme. U nekim djelima Novak crta usku malograđansku sredinu i talentirane pojedince koji u njoj propadaju («Dva svijeta»). U romanima «Pavao Šegota» i «Tito Dorčić» Novak je prikazivao sudbine intelektualaca svoga kraja.
Vrlo su poznate njegove «Podgorske pripovijesti» u kojima je pružio uspjelu sliku jednoga siromašnog primorskog kraja koji ne može da prehrani svijet što se rodio na tom kamenjaru, bijenog žestokim vjetrovima s mora i s Velebita.
U pripovijetkama «Nezasitnost i bijeda» i «U glib» Novak je opisao bijedan život srednjoškolaca i studenata iz eksploatiranih slojeva svog vremena.
On je jedan od prvih hrvatskih pripovjedača koji je prikazivao bijedu i teške posljedice bijede hrvatskog radništva. Sadržaji njegovih djela i toplina kojom je pisao pokazuju da je Novak imao plemenito srce i umjesto da zaoštri borbenost svojih junaka, on je vjerovao da bi dobrota i milosrđe mogli riješiti teško socijalno stanje.
Književni rod:
Epika.
Književna vrsta:
Socijalna pripovijetka.
Vrsta djela:
Pripovijetka o velikom problemu siromaštva u društvu...
Mjesto radnje (verzija 1):
Grad Zagreb, pretežno njegov najsiromašniji dio u koji su se naseljavale pridošlice iz čitave Hrvatske.
Mjesto radnje (verzija 2):
Podrum jedne kuće, hladne i snijegom zatrpane ulice, te birtija u koju su Mika i Jankić često izlazili i trošili svoje zaslužbe…
Vrijeme radnje:
Zima 1905. godine.
Tema (verzija 1):
Težak život i bijeda pilara, koji rade teške fizičke poslove u svakodnevnoj borbi za golo preživljavanje.
Tema (verzija 2):
Bijeda i teške posljedice bijede hrvatskog radništva – pokušaj najbjednijih radnika u kapitalističkom društvu da svojoj, najčešće mnogobrojnoj obitelji, osiguraju minimum egzistencije. Život siromašnog radnika Mike i težak gubitak njegove voljene kćeri, kojega je on sam izazvao svojim pijanstvom.
Osnovna misao (verzija 1):
Neke loše navike mogu nam promijeniti život.
Osnovna misao (verzija 2):
Dobar i milosrdan čovjek može pomoći riješiti teško socijalno stanje siromašnom čovjeku. Bogatstvo nije mjerilo dobrote i sreće, već ljubav i milosrđe. Problemi neće nestati ako se tuga utapa u alkoholu, već se treba boriti za svoju obitelj.
Socijalni elementi u pripovijetki:
Siromaštvo, nezaposlenost, bolest, glad, jadni uvjeti stanovanja, borba za opstanak, sklonost piću u teškim socijalnim uvjetima...
Motivi:
Bijeda, siromaštvo, nezaposlenost, alkoholizam, nasilje u obitelji, zločin...
Kratki sadržaj:
U jednom mračnom podrumu živjela je siromašna obitelj. Otac, glava obitelji, zvao se Mika i bio je drvosječa. Uvijek kada je nešto zaradio, to je potrošio na alkohol u krčmi. Kući se vraćao pijan i uvijek se svađao sa ženom. Često je znao pretući jedno od svoje djece. Djeca su bila gladna, nisu imala što za jesti jer je otac trošio novac na piće. Žena je uvijek to gledala s velikom boli u srcu. Tako je Mika jedne večeri stigavši kući legao na krevet i svađao se sa ženom. Htio je tući dječake, ali su oni utekli. Jedino Evica nije uspjela uteći pa je nju pretukao. Ujutro kada se probudio vidio je žalosnu ženu. Plakala je i rekla mu da je prebio Evicu na mrtvo ime. Evica je krvarila i bila je pri kraju života. Otišao je do njezinog kreveta i kajao se nad njom. On nije bio svjestan da ju je pretukao. Mika je otišao na posao da nešto zaradi za Evicu. Nakon što je obavio posao uputio se kući, ali je ipak sjeo na klupu nedaleko od kuće. Razmišljao je o svome životu i svome lošem činu što ga je učinio. Žena ga je opazila i došla do njega, te mu priopćila da je Evica preminula. Mika se jako rastužio i kajao u sebi. Žena ga je tješila i govorila mu da je to Božja volja.
Bilješke tjekom čitanja:
- Mika sjedi na klupi
- Mika i Jankić rade kod jednog čovjeka
- Plaća im je pet kruna
- To su zapili
- Mika dolazi kući pijan
- Svađa se sa ženom
- Mika ih želi tući
- Ulovio je Elicu i htio ju tući, ali ju je iz njegovih ruku spasila njegova žena
- Drugo jutro se probudio i saznao je Elica pala po stepenicama
- Mika je tužan otišao van
- Nakon nekoliko sati žena ga je pošla tražiti
- Kada ga je našla rekla mu je da je Elica preminula
Fabularni tijek:
1. Mika sjedi na Iličkom trgu
2. Prisjeća se kako se napio s Jankićem
3. Otišao je kući i svađao se sa ženom
4. Na smrt je istukao malu Evicu
5. Ujutro mu je žena sve ispričala
6. On odlazi na posao
7. Poslije hoda ulicama i sreće svoga sina
8. Rekao mu je da je bio doktor
9. Žena ga traži i govori mu je da je umrla Evica
10. Oni odlaze kući
Kompozicija djela:
Uvod – Upoznavanje glavnog lika Mike koji je vrlo siromašan i malo zarađuje – tako malo da jedva može prehraniti obitelj...
Zaplet – Nakon noći pijančenja Mika se vraća kući i, dok ga žena verbalno napada, on dohvati Evicu i pretuče ju na mrtvo ime...
Vrhunac – Iduće jutro se budi i saznaje da mu je kćer u teškom stanju. Kaje se iz sveg srca, no, prekasno je kad sazna da je Evica preminula...
Završetak – Lucija oprašta Miki za smrt svoje kćeri i oni pokušavaju nastaviti živjeti dalje...
Jezik i stil:
Pisac Vjenceslav Novak je ovo djelo napisao tako realistično da nema onoga koji ovo djelo ne bi shvatio, bez obzira na nepoznate riječi koje se povremeno nađu u tekstu. On je to napisao bez mnogo opisa, tako da u djelu u većini prevladava radnja i pripovijedanje, dok i dijaloga isto ima puno. Likovi u djelu govore lokalno, što znači da se pisac koristio lokalizmom. Međutim, pisac nije baš upotrebljavao personifikacije jer je to, kao što sam gore naveo, realistično djelo. Tu i tamo našla bi se po koja: „Dok bi sunce još obilno zalijevalo svojim svjetlom tornjeve crkvi, kupole na gradskim palačama i, polako zalazeći, milo se smješkalo poigravajući svojim zlatnim tracima po prozorima malih kućica na
otvorenom tlu, dotle je dolje vladao mrak, trajni mrak i vlaga.“ Samo u toj rečenici ima pregršt epiteta koje pisac u cijelom djelu nije izostavljao: „toplo obiteljsko gnijezdo“, „ugodno društvance“, „mali, okrugli šešir“, „toploj blagovolji“… Ali zato, u djelu se ne može naći onomatopeje s kojima bi pisac mogao dočarati sve „šušnjeve“ u prirodi. Ova pripovijetka je stvarno bogata mnogim mudrim savjetima koje su ostali davali Miki: „…Kad im je taj gospodin isplatio zaslužbu, stao ih je poučavati kako ne bi bilo pametno da sad pođu u gostionicu, nego da kupe za obitelj večeru, a ostatak spreme kao štednju. Jer, Bog zna hoće li se opet sutra ili prekosutra naći zaslužbe.“ Novak je ovo djelo
podijelio u tri djela koji su označeni rimskim brojkama: prvi je do djela kada je Mika otišao od Evičinog kreveta ka Iličkom trgu, drugi do kada je Mika predao zaslužbu sinu da ga odnese majci, a treći do kraja.
Stilska sredstva:
Epiteti:
Guste, nakvašenoj, bijele, snježne, neugodna, reskom, toplo, ugodno, studenoj, mršavom.
Onomatopeje:
«Tiho se spuštaju guste pahuljica snijega.»
Usporedbe:
«Ležao je sred blata kao mrtvo tijelo.»
«A radnik je na klupi sjedio kao uklesan.»
«Gdjekada trgnu mu se ramena kao od uzdaha koji hoće da provali iz prsiju.»
«I Mika i Jankić osjećali su kao da je ovako lijepo svemu svijetu kao što je sad njima…»
Opis pejzaža:
U uvodnom djelu pisac opisuje hladan i tmuran ugođaj zimskog pejzaža kako bi nas uveo i predočio nam sliku siromašnog dijela Zagreba.
Citat:
“Tiho se spuštaju guste pahuljice snijega. Istom su četiri sata poslije
podne, a zimske sjene hvataju se već zemlje i pokrivaju sve jače po
trotoaru i nakvašenoj cesti bijele snježne krpe. Neugodna je ulica svojim
blatom i svojom reskom vlagom.”
Pouka:
Ma kako teška bila borba za preživljavanje čovjek mora smoći snage da se odupre porocima kao što su alkohol, a u današnje vrijeme i droga. Samo jaki i čvrsti mogu smoći snage i znanja da sebi i svojoj obitelji osiguraju bolji život i izbjegnu srljanje u nasilje i zločin.
Najljepši ulomak:
“Cijelo poslijepodne hvatala je u vrućici neprestano ručicama svuda oko
šupljina kao da će nešto otrgnuti... a onda se smirila i najednom ugasila
kao svijećica... Doduše, liječnik je odmah rekao da neće biti dobro jer je
iznutra ozlijeđena... Božja volja! – izdahnula je i pozvala opet Miku da
pođe kući.“
Ideja:
Ideja ove kratke, ali poučne pripovijetke bi bila da ljudi (većinom muškarci) spas, savjet i pomoć ne traže u piću jer ih ono samo nakratko zadovolji, a kada se vrate kući pijani svašta se događa. Nažalost, kada se idući dan otrijezne prekasno je da se poprave štetne posljedice. Često stradavaju njihovi najmiliji. Smrt Evice je očit primjer da se alkohol, što je više moguće, izbaci iz svoga života. I to ne samo alkohol, nego bilo kakva droga od koje postajemo ovisni, a šteti nam.
Što je neobično u pripovijedanju ove pripovijetke?
Ova pripovijetka je tako realistično napisana da u njoj nisam našao nešto što bi bilo toliko neobično da ja to ne bi razumio. Možda sam dosada rijetko čitao takve pripovijetke u kojima se, kroz razmišljanja glavnog lika, opisuju događaji iz njegove prošlosti. I još bi samo rekao to da je stil i način izražavanja tako stvaran (i drugačiji od ostalih do sada pročitanih) da sam čitajući mogao vidjeti i doživjeti svaki dio te priče.
Socijalni položaj Mikine obitelji:
Mikina obitelj spada u najniži sloj gradske sirotinje. Oni žive u podrumu neke kuće, nemaju nikakve veze s onim svijetom vani, gdje sunce obasjava prozore stanova imućnijih građana. Mikinoj obitelji je dosta tog siromaštva i želi pobjeći, no nema pravog izlaza.
Citat: (str. 147)
"Zar smo mi okuženi ako smo siromašni? - srdio se nato. Odnio vrag i
siromaštvo! Svi govore i uče da siromaštvo nije sramota, a bježe od tebe
kad si siromašan, da ti je oko srca i gore nego da si sramotan..."
Psihološka karakterizacija Mike:
O Mikinom se izgledu malo govori. Znamo da je bijedo obučen u iskrpano odijelo, iscrpljen, mršavog lika. On je kao karakter vrlo dobar čovjek, ali ga siromaštvo i bijeda tjeraju da očajava i da sažalijeva sebe, svoj život i život svoje obitelji. U duši on je brižan otac i nije tako loš suprug, ali ga alkohol dovede u takvo stanje da je ugrozio, pa čak i oduzeo život svojoj najdražoj jedinoj kćeri, koju je tako volio da bi čak i svoj život dao da njoj dade još jednu priliku, ali ovako će mu uvijek u srcu ustati jedna praznina s uspomenom na malu Evicu.
Što je uzrok Mikine nesreće?
Mika je zapravo jedan jadnik kojeg ne treba doživjeti po onome što je učinio svojoj kćeri jer to nije bio on, to nije bio odraz njegove ličnosti. On je jedan primjer dobrog čovjeka, ali punog gorčine i jada kojeg alkohol može za kratko vrijeme utješiti, ali će biti i uzrok najveće tragedije njegovog života.
Analiza glavnog lika:
Siromašan Zagrebčanin Mika je prosječan radnik niže klase. Svojom mizernom plaćom jedva je uspijevao nahraniti svoju višečlanu obitelj. Za Miku su postojale samo dvije stvari na ovome svijetu; njegova mala kćer Evica i piće. Evica mu je bila kao hram u koji je svaki put ponovno dolazio po razlog da nastavi svoj jadni život. Piće mu je služilo da zaboravi muke i jade ovdašnjeg postojanja. Možda bi i piće pomoglo da se nakon iscrpljujućeg radnog dana Mika imao kamo vratiti, ali tako ne bijaše. Svake večeri Mika sav izbezumljen i pijan, jedva se dovukao do svog tamnog i vlažnog skrovišta u velegradskom podzemlju. A niti tamo ne bijaše pošteđen bijede i neimaštine. Naime tu malenu sobicu Mika je bio prisiljen dijeliti sa gotovo njemu nepoznatim ljudima, tj. svojom obitelji. Tako svake večeri, umoran i ošamućen od silnog alkohola, Mika se iskaljivao na svojim bližnjima. Nije mario za posljedice. Bio je zaslijepljen crnom magijom pića. Sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu… na malu Evicu. Tek je njezina tragična smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov čovjek. Sada više nema razloga da nastavi tragediju što se zvala njegovim životom. Osjećao je gorčinu koja ga je povlačila sve dublje u ponor. Kajao se, neopisivo se kajao. Osjećao je bol kako mu pritišće prsa ne da mu da diše, kao što niti on ne davaše disati Evici. Tek na spomen svoje žene Mika se sjeti da ne postoji mala Evica, već da ima još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im svejedno.
“Sa tužnom uspomenom i osjećajem krivnje teškim korakom ko olovo, krene kući.”
Glavni likovi:
Mika, Jankić, Lucija, Evica.
Sporedni likovi:
Dvoje sinova, gospodin kod kojeg su sjekli drva, pijani Slovak, trojica radnika na skladištu drva, Kočevar, grubi trgovac, doktor, prolaznici.
Analiza likova (verzija 1):
Mika
Dobar, od troje svoje djece najviše voli Evicu, povodljiv, voli piti, kada popije izgubi osjećaj za obitelj, boji se žene, praznovjeran, u pojedinim trenucima ponosan, kada je pijan tada je surov i prost.
Lucija
Mikina žena, dobra majka, brižna, voli svoju djecu, voli supruga, tješi ga u najtežim trenucima.
Evica
Mikina kći, petogodišnja djevojčica slabašnog zdravlja, obožava svog oca, veoma pametna.
Jankić
Mikin prijatelj, neodgovoran prema obitelji, svoje nezadovoljstvo i neimaštinu utapa u alkoholu.
Analiza likova (verzija 2):
Mika
Psihološke osobine: Mika je prosječan radnik niže klase. Imao je vrlo nisku plaću kojom je jedva mogao nahraniti obitelj. On je na svijetu najviše volio dvije stvari: svoju malu kćer Evicu i alkohol. Evica mu je bila jedini razlog zbog kojega je uopće živio i kojoj se svake večeri vraćao. S pićem je pokušavao zaboraviti svoj mizeran život. On se tako, nakon noći pijančenja, vraćao u taj mali podrum i puštao piću da govori umjesto njega. Bio je zaslijepljen pićem koje je njime upravljalo. Tukao je sinove i ženu, sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu - na malu Evicu. Tek je njezina tragična smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov čovjek. Tek uz pomoć svoje žene Mika se sjeti da ne postoji samo mala Evica, već da ima još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im svejedno.
Fizičke osobine: „Usprkos snijegu i studenoj vlazi sjedi neki čovjek nepomično na klupi na Iličkom trgu. Crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom, na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da čovjek pripada radničkom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela naslagao mu se snijeg, ali on ne mari.“
Lucija
Lucija je bila Mikina žena. Bila je dobra i osjećajna. Voljela je svoju djecu i muža. Znala je da je volio Evicu više od svega i da kada se vrati navečer pijan to nije on, i oprostila mu je ono što je učinio svojoj kćerki. Također je znala da je on vrlo brižan otac, ali da se boji osjećati pokorno i poslušno. Tješila je Miku koliko god je mogla i njen glas je bio pun ljubavi i razumijevanja. Ljubav između njih dvoje i cijele obitelji pomogla im je da krenu dalje živjeti usprkos toj nesreći.
Evica
Evica je bila mala slabašna djevojčica. Usprkos tome svi su je voljeli. Bila je pametna i dobra. Uvijek bi znala da će, kad je tata pijan, dobiti slatkiše ili tako nešto. Pošto je bila slabašna i imala probleme jednostavno nije mogla preživjeti očeve batine. I na kraju je, ni kriva ni dužna, u jadu i bijedi, izgubila svoj život.
Analiza likova (verzija 3):
Mika
Radnik, pilar drva, siromašan, sklon je piću, voli svoju obitelj, ali to ne pokazuje, ubio je vlastitu kćerku Evicu koju je volio najviše na svijetu.
«…crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom,
na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da čovjek pripada radničkom
staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela slagao mu se snijeg,
ali on ne mari.»
Jankić
Sličan Miki, ima brojnu obitelj, slabu zaradu, svađe sa ženom i sklonost alkoholu, nezadovoljan svojim socijalnim i financijskim stanjem.
«A što on miješa sebe s nama! Ja sam danas u podne bio u njegovoj
kuhinji, a s ognjišta se puši i širi svakojaki miris. Njegova je gospođa
došla u kuhinju i dala kuharici bocu vina da je stavi u mlaku vodu jer da
je vino hladno… A ja i ti smo, Mika, od jutros raspilili, rascijepali i
poslagali hvat cjepanica, a založili smo u podne svako komad suhog kruha.
Pa što on govori…»
Lucija
Mikina žena, puno je propatila u životu.
Evica
Pametna mala djevojčica koju njen otac Mika voli najviše na svijetu, ali jedne večeri kad je bio pijan uhvatio ju je i istukao na smrt.
«Moja mezimica – nasmiješio se čisto ponesen svojim roditeljskim
čuvstvom… - Da ti, Jankiću, samo čuješ to dijete! Nisi toga doživio, jer ti
ne bi svojim ušima vjerovao što sve ona zna! A istom joj je pet godina…
Tepče!…»
Dojam o djelu (verzija 1):
Pripovijetka u meni ostavlja tužan dojam. Sve izgleda nekako mračno u toj zimi i mračnom podrumu. Otac uvijek pije, a žena i djeca ostaju sama i gladna. Kući se vraća pijan i jedva da je ostavio koji novčić za obitelj. Na kraju otac pretuče Evicu i ona premine.
Dojam o djelu (verzija 2):
Ovo mi se djelo dojmilo. Prije nisam ni pomišljao na takve tragedije, no ovo djelo mi je pomoglo da shvatim da su one sve češće i češće u životu ljudi koji pomoć traže u alkoholu. Mislim da svatko tko ovo djelo pročita ne može ostati ravnodušan. Mikina obitelj spada u najsiromašniji sloj društva kojemu se takve tragedije najčešće i događaju. Pisac je izvrsno pokazao tugu i sažalijevanje koje Mika osjeća prema svojoj kćerki. No ta njegova pogreška je bila nemoguća za ispraviti.
Kritike i dojmovi:
Početkom dvadesetog stoljeća, kad je Vjenceslav Novak napisao ovaj kratki roman, problemi kao što su alkoholizam i razne bolesti bili su svakodnevica života siromašnog čovjeka. Danas na kraju dvadesetog stoljeća ti problemi postali su dio svačijeg života. Neimaština je ostala problemom siromašnih, dok se alkoholizam savršeno uklopio u suvremeni svijet, jedina je razlika u imenu. Umjesto vina došla je droga a koleru i bjesnoću zamijenila je sida. Razvitak nije donio čudo kojim smo trebali vratiti izgubljenu nevinost i blaženi raj, već nam je otvorio vrata u novi pakao svakidašnje borbe za opstanak. Mnogi, misleći da će uspjeti pobjeći, zapravo uzimanjem droge i drugih opijuma još dublje posrću u ponor bez dna. Krađa, ubojstava i drugi kriminal su posljedica. Oni misle kako čine “pravu stvar” i da tako mora biti, da je to budućnost svijeta. Smatraju se veoma pametnima, no to je samo kratkotrajni osjećaj koji prodaje droga, i još ga skupo prodaje.
h
ReplyDeleteDajte mi opis Mike i Lucije u citatima
ReplyDelete