Duga - Dinko Šimunović
Bilješke o piscu (verzija 1):
Dinko Šimunović rođen je 1873. godine u Kninu, u učiteljskoj obitelji. Djetinjstvo je proveo po mjestima Dalmatinske zagore (Koljani, Kijevo), gdje mu je otac službovao. Učiteljsku školu završio je u Arbanasima (kod Zadra), a službovao je, kao i njegov otac, po selima Dalmatinske zagore. Život i rad, među siromašnim, ali ponosnim ljudima toga kraja, odrazio se u njegovom književnom stvaranju. 1909. godine odlazi u Split, gdje je kao profesor radio do mirovine. 1929. godine preselio se u Zagreb gdje je i umro 03. kolovoza 1933. godine. Njegovo najplodnije stvaralačko razdoblje je između 1905. i 1914. godine. Napisao je zbirke pripovijedaka: Mrkodol, Sa Krke i Cetine, te romane Đerdan, Tuđinac, i Porodica Vinčić, te dvije autobiografske proze: Mladi dani i Mladost. Njegove se pripovijetke (Mrkodol, Alkar, Rudica, Muljika, Duga, Kukavica, Pojila, U planinama, Đemo, Sirota) ubrajaju u klasična djela hrvatske književnosti.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Šimunović, Dinko - pripovjedač i romanopisac (Knin, 1. IX. 1873. - Zagreb, 13. VIII. 1933.). Prvi njegov roman je Tuđinac (1911.), a značajan mu je i autobiografski roman Mladi dani (1919.). Ipak, u njegovom su opusu najvrednije pripovijetke, kojih je napisao oko sedamdesetak, a objavljene su u zbirci Mrkodol, zatim Đerdan (1914.), Sa Krke i sa Cetine (1930.), Posmrtne novele (1936.), te u časopisima. Šimunović je pisac koji je obnovio stil realističke književne baštine, uz uzore poput Gjalskog, Dostojevskog, Tolstoja, Turgenjeva. Iako je stvarao u epohi moderne, te ga se najčešće smatra za modernističkog pisca, modernost kao da ga je mimoišla.
Vrsta djela:
Pripovijetka.
Mjesto radnje:
Mjesto Čardaci (na strmim obroncima), dolina rijeke Glibuše te polje zvano Lug.
Vrijeme radnje:
Vrijeme radnje je kasno ljeto: "toga je ljeta sunce neobično dugo i žarko sipalo sjaj na Čardake i Lug." rana jesen: "ljudi ne pamte tako obilne i rodne jeseni."
Tema:
Tragična smrt djevojčice Srne kojoj roditelji ne dozvoljavaju da se igra, trči i pjeva, a što je ona jako željela. Njezina želja da bude dječak i da sve radi što zaželi odveli su je u smrt.
Ideja:
Djeca moraju imati svoje djetinjstvo, svoju slobodu i ne smiju biti robovi roditeljskih zabluda. Roditelji bi trebali dozvoliti djeci da se igraju i uživaju u svojoj mladosti i razigranosti, a ne im sve zabranjivati i slušati što će drugi reći i zamjeriti.
Motivi:
Zabrane, prolazak ispod duge, želja, smrt, oluja kao znak smrti...
Kompozicija djela:
Uvod: Srna stalno mora biti u kući.
Zaplet: U vinogradu je Srna čula da se djevojčica pretvori u dječaka kad prođe ispod duge.
Vrhunac: Nakon što se pojavi duga, Srna odluči proći ispod nje, ali se utopi u močvari.
Rasplet: Srnini roditelji sele u tvrđavu i tuguju.
Završetak: Roditelji se bacaju sa litice.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Srna je živjela u doba kad djevojčice nisu smjele mnogo toga... Jednog je dana išla s roditeljima u vinograd kupiti grožđe. Tamo je srela Savu i Klaru. Sava je pričala kako ju je zbog njezinog veza snašla nesreća. Srna je od njih čula da se djevojčica kad prođe ispod duge promijeni u dječaka. Tada se na nebu pojavila duga i Srna je htjela proći ispod nje. Tako je išla i došla do močvare. Mislila je da ju može prijeći, ali nije mogla i utopila se. Nakon toga su se njeni roditelji preselili u napuštenu tvrđavu i tugovali. Jedne noći su se bacili s visoke litice.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Mjestašce Čardaci smjestilo se na obroncima brda ispod zapuštene stare tvrđave. U dolini je tekla rijeka Glibuša oko koje su bile prekrasne livade i polja. Tamo je živjela mala obitelj Serdar, mama Emilija, tata Janko i njihova desetogodišnja djevojčica Brunhilda. Djevojčica je bila lijepa, vitka i visoka, voljela je skakati i trčati, pa su je ljudi nazvali Srna jer je zbog svoje živahnosti i gipkog tijela podsjećala na srnu. Neizmjerno se voljela igrati, skakati, jahati, penjati se i plivati kao što to rade dječaci iz njezinog kraja. Satima je znala gledati njihovu igru u dolini rijeke Glibuše i poželjela je biti dječak. Njezini roditelji su bili dobri, ali previše ozbiljni i dostojanstveni, tako da nisu razumjeli Srnu i njezinu želju za igrom. Naprotiv, morala je uvijek biti mirna, pristojna, nije smjela jesti što je htjela već je morala paziti na sve i slušati roditelje. Srna se veselila posjetu udovici Klari jer je tada mogla skakati i trčati koliko je htjela po Marčinkovoj glavici. Dok su roditelji bili zauzeti razgledavanjem vinograda, Klara i srna su otišle Savi. Sava je bila sirota žena bez šaka koje joj je kao djetetu pojela svinja. I pored tih nedostataka, ona je bila izvrsna vezilja. Živjela je kratko vrijeme u gradu gdje se udala i rodila kćer, ali zbog okrutnosti muža i njegovog iskorištavanja, vratila se u svoj kraj. Udovica Klara i Srna su pažljivo slušale ispovijest Save koja je na nebu primijetila dugu i rekla kako je čula da ako djevojčica potrči ispod duge, pretvorit će se u dječaka. Srna je malo razmišljala i odlučila potrčati ispod duge jer bi se nakon što se pretvori u dječaka mogla igrati koliko želi. Tako je otrčala po livadi i skrenula prema mrtvom jezeru, stalno gledajući gdje je duga. Mrtvo jezero je bila zapuštena močvara obrasla biljem iz kojeg jadna Srna nije mogla izaći, pa se utopila. Nakon pet dana su je pronašli mrtvu. Njezini roditelji nisu mogli preboljeti smrt svoje jedinice pa su se odselili u tvrđavu iznad Čardaka i sa njezinih se bedema bacili u rijeku Glibušu.
Kratki sadržaj (verzija 3):
Najbogatiji ljudi u Čardacima, malom mjestu u blizini rijeke Glibuše, imali su djevojčicu Srnu. Pravo ime bilo joj je Brunhilda. Za sparnih ljetnih dana, djevojčica je sjedila uz prozor i slušala viku dječaka koji su se kupali u Glibuši. Druženje s dječacima i izlaganje suncu bili su joj zabranjeni. Tek uvečer izašla bi s roditeljima u šetnju. Srna je zbog toga bila jako nesretna. U jesen bi roditelji poveli Srnu sa sobom na berbu grožđa, na Marčinkovu glavicu. Bila je to prigoda da se naigra do mile volje. Trčala je po livadama i šumarcima i šetala sa udovicom Klarom, vlasnicom vinograda, koja je prodavala grožđe njenim roditeljima. Šećući tako, došle su do najsiromašnije kuće u kraju. Živjela je tu kljasta Sava, žena koja nije imala obje šake, a izrađivala je najljepše vezove. Pričajući sa Savom, ugledaše dugu koja se pojavila iznad okolnih sela. Čuvši priču kako može postati dječak protrči li ispod duge, Srna pojuri što su je noge brže nosile. Trčala je i trčala i mislila samo na dugu. Na putu joj se ispriječilo Mrtvo jezero. Pala je u njega i utopila se. Njenu smrt roditelji nisu mogli preboljeti. Shvatili su kako su grdno pogriješili i sami su sebi oduzeli život, skočivši sa bedema tvrđave u nabujalu Glibušu.
Bilješke tijekom čitanja:
- Brunhilda zvana Srna, mama Emilija Serdar i otac Janko Serdar
- Sviđa mi se kako je slikovito opisana dolina kroz koju teče rijeka Glibuša, osjeća se miris trave i cvijeća, čuje se pjev ptica, a sunčeve zrake obasjavaju taj prekrasan kraj
- Lijepo je opisan lik Srne kao djevojčice vitke i visoke, prekrasne kose, lijepog glasa, vesele i razigrane
- Srna žali što nije dječak jer bi se tada mogla igrati, jahati, penjati po drveću, trčati kao što rade dječaci
- Posjet udovici Klari i radost Srne što može trčati i skakati po Marčinkovoj glavici
- Upoznavanje Save i tužna priča o njezinom životu
- Sava govori kako je čula da ako djevojčica prođe ispod duge postane dječak
- Odluka Srne da potrči ispod duge, ali nažalost ona se izgubila u močvari i utopila
- Jako mi je žao njezinih roditelja što su ostali bez svoje jedinice
Jezik i stil:
Pripovijetka je napisana na hrvatskom književnom jeziku: štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. U knjizi ima mnogo opisa, najčešće osoba i krajolika. Pisac se koristi i usporedbama, metaforama, onomatopejama...
Najljepši odlomak:
“Ali malo dalje, u brežuljkastom polju, veselo tekli bistri Glibuški pritoci, pa u vlažnu i toplu zraku šumio bujan život krepka rašća, životinja i zaposlenih seljaka.”
Glavni likovi:
Brunhilda - Srna, Sava.
Sporedni likovi:
Majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava...
Analiza likova (verzija 1):
Glavni likovi:
Srna – Brunhilda
Citat: “I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno
zlato, pa vlažne i meke baš kao svila na kukuruzima u Lugu. A bilo
je samo deset godina toj Srni.“
Sava
Citat: “Dok je bila mlada, lijepa je cura bila ta Sava. Može biti da nije
ljepše bilo ni u svem Lugu, i mnogi je momak požalio njezinu
sudbinu.“
Sporedni likovi:
Emilija – Srnina mama
Serdar Janko – Srnin otac, bijaše najbogatiji Čardačanin
Analiza likova (verzija 2):
Srna je desetogodišnja djevojčica, lijepa, vitka, i visoka. Zlatna kosa, meka i vlažna nalik je na svilu kukuruza. Usta su joj bila lijepa kao cvijet. Koža bijela i nježna. Zbog živahnosti, vesele naravi i vitkog tijela, Čardačani su je prozvali Srna. Morala je biti uzor dobrog ponašanja: biti tiha, nije smjela jesti koliko je željela, nije smjela divljati i vrištati kao dječaci. Sve što današnja djeca smiju (igra, smijeh, šala, trčanje, kupanje, sunčanje itd.) Srna je mogla samo poželjeti. U žarkoj želji da postane dječak, a na taj način i slobodno dijete, trčeći prema dugi izgubila je život.
Sava je bila seoska djevojka iz najsiromašnije kuće na Marčinkovoj glavici. Bila je bogalj, bez obje šake. Iako je odrastala u velikom siromaštvu, svojom upornošću postala je najboljom veziljom u cijelome kraju. Na nagovor svećenika i oca otišla je u grad, gdje je svojom vještinom zaradila puno novaca. Oženila se, te rodila curicu. Muž joj je potrošio sav zarađeni novac. Prevario ju je i ostavio, a nakon toga se vratila svojim roditeljima. Sava je bila dobra, vrijedna, poštena te brižna majka.
Analiza likova (verzija 3):
Srna - Brunhilda
Vesela, razigrana, živahna djevojčica koja voli prirodu i igru u njoj.
Zabranjeno joj je da se igra i uživa u svojoj mladosti jer djevojčice
moraju biti uredne, dobre, poslušne i uzornog ponašanja.
Mama Emilija i tata Janko
Strogi roditelji, uvijek ozbiljni i dostojanstveni koji, i pored velike ljubavi
prema Srni, jako paze na svoj ugled u društvu.
Sava
Siromašna, vrijedna i poštena djevojka koja zbog svojeg izgleda tj. zbog
toga što nema svoje šake jako pati i izbjegava ljude.
Analiza likova (verzija 4):
Srna (Brunhilda)
Citati: «Serdar i Serdarovica mislili su da se ne pristoji njihovoj kćeri kad
mu drago pjevati i koju god pjesmu zato što je bila žensko i zato
što nijesu kupili glasovira…»
«A radi toga što je bila žensko, kratili su joj mnoštvo stvari, pa i
stoga što su bili bogatiji od drugih…» (str. 31.)
«I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno
zlato, pa vlažne i meke baš kao i svila na kukuruzima u Lugu…»
«Pa koliko je bila vitka, tako je hitro i skakala da bi svak, čim je
vidi, pomislio na Srnu, makar i ne znajući kako je zovu. Žarke joj
oči tako su sjale, te bi mislio da su za sve, prije nego za san.
A bilo je samo deset godina toj Srni…» (str. 30)
«Serdar Janko bijaše najbogatiji Čardačanin, a Srna jedinica i
baštinica u Čardacima. Ali kakva bila da bila ta Srna, ljubila je
svoje roditelje i bijaše joj drago da se o njoj dobro misli…»
(str. 33.)
Sava
Ona je dobra osoba. Nažalost, pogodila ju je teška sudbina i ostala je bez ruku. Po mom sudu, ona ima jaku volju za životom. Dala si je puno truda da nauči vesti. Iz početka joj je išlo jako teško, no na kraju joj se trud isplatio. Strina joj je pomagala u sitnim poslovima. Kad su ljudi vidjeli kako ona izvrsno veze, obitelj ju je poslala u grad kako bi vezenjem zarađivala. Posao joj je bio uspješan. Tamo je upoznala nekog čovjeka koji ju je, vidjevši zaradu, oženio. Sava je rodila dijete, a on ju je ostavio. Sava se vratila u rodni kraj i zbog djeteta ostavila vez.
Citati: «Ti su Markovčani bili na glasu radi kljaste Save koja nije ni jedne
ruke imala, a bila je taka vezilja, da je nema gdje se god čuje
našega svijeta.»
«U Čardaškoj su krajini žene i djevojke na glasu sa sitna i lijepa
veza, ali ni jedna, ni izdaleka, ne veze tako krasno kao ta bezruka
Sava. »
«Nije baš bila bez ruku do ramena, nego bez prstiju i dlana sve do
zašaktica, a to je za vezanje kao da ih i nema.»
«Dok je bila mlada, lijepa je cura bila to Sava. Može biti da nije
ljepše bilo ni u svem Lugu, i mnogi je momak požalio njezinu
sudbinu. I pametna je bila da te u čudo natjera kad govori, ali eto,
ruku nije imala, a siromašna da ne može biti siromašnija…»
(str. 39.)
Klara
Citat: «Ta je Klara bila dobra i mila žena, nimalo slična gospođama
čardačkim nije ni bila. Muž joj je davno umro. Ljubila je svakoga
bez razlike, a naduvati se nije znala. Tako je dobra bila, pa sretne
li prosjaka ili vidi bolesnika, malo što ne zaplače. A i nju su svi
ljubili: pogledaš je, pa ti je već srcu prirasla…» (str. 39.)
Dojam o djelu (verzija 1):
Pripovijetka mi se sviđa jer je u njoj opisan dio života jedne djevojčice malo mlađe od mene. Lijepo je opisana priroda kao i lik djevojčice Srne. Žao mi je što nije smjela ništa raditi što je toliko voljela i željela. Kraj priče je jako tužan zbog prerane smrti Srne i tragičnog kraja njenih roditelja.
Dojam o djelu (verzija 2):
u ovom djelu se prikazuje život jedne djevojčice Brunhilde. Njen život bi, po njenoj socionalnoj karakterizaciji, trebao biti bez ikakvih briga, pun zabave i veselja. No to nije tako. Iako je bila imućna, život joj je bio težak. Roditelji su joj sve branili, jer ipak je ona iz ugledne obitelji. Često je vidjela dječake kako se igraju. Željela je biti kao i oni. U nastojanju da to postigne dogodila se velika tragedija. Počela je trčati za dugom jer je mislila da će postati dječak. Kako je išla obzirom bez glave došavši do močvare, nije marila toliko na opasnost. Nađena je mrtva, utopila se.
Bilješke o piscu (verzija 1):
Dinko Šimunović rođen je 1873. godine u Kninu, u učiteljskoj obitelji. Djetinjstvo je proveo po mjestima Dalmatinske zagore (Koljani, Kijevo), gdje mu je otac službovao. Učiteljsku školu završio je u Arbanasima (kod Zadra), a službovao je, kao i njegov otac, po selima Dalmatinske zagore. Život i rad, među siromašnim, ali ponosnim ljudima toga kraja, odrazio se u njegovom književnom stvaranju. 1909. godine odlazi u Split, gdje je kao profesor radio do mirovine. 1929. godine preselio se u Zagreb gdje je i umro 03. kolovoza 1933. godine. Njegovo najplodnije stvaralačko razdoblje je između 1905. i 1914. godine. Napisao je zbirke pripovijedaka: Mrkodol, Sa Krke i Cetine, te romane Đerdan, Tuđinac, i Porodica Vinčić, te dvije autobiografske proze: Mladi dani i Mladost. Njegove se pripovijetke (Mrkodol, Alkar, Rudica, Muljika, Duga, Kukavica, Pojila, U planinama, Đemo, Sirota) ubrajaju u klasična djela hrvatske književnosti.
Bilješke o piscu (verzija 2):
Šimunović, Dinko - pripovjedač i romanopisac (Knin, 1. IX. 1873. - Zagreb, 13. VIII. 1933.). Prvi njegov roman je Tuđinac (1911.), a značajan mu je i autobiografski roman Mladi dani (1919.). Ipak, u njegovom su opusu najvrednije pripovijetke, kojih je napisao oko sedamdesetak, a objavljene su u zbirci Mrkodol, zatim Đerdan (1914.), Sa Krke i sa Cetine (1930.), Posmrtne novele (1936.), te u časopisima. Šimunović je pisac koji je obnovio stil realističke književne baštine, uz uzore poput Gjalskog, Dostojevskog, Tolstoja, Turgenjeva. Iako je stvarao u epohi moderne, te ga se najčešće smatra za modernističkog pisca, modernost kao da ga je mimoišla.
Vrsta djela:
Pripovijetka.
Mjesto radnje:
Mjesto Čardaci (na strmim obroncima), dolina rijeke Glibuše te polje zvano Lug.
Vrijeme radnje:
Vrijeme radnje je kasno ljeto: "toga je ljeta sunce neobično dugo i žarko sipalo sjaj na Čardake i Lug." rana jesen: "ljudi ne pamte tako obilne i rodne jeseni."
Tema:
Tragična smrt djevojčice Srne kojoj roditelji ne dozvoljavaju da se igra, trči i pjeva, a što je ona jako željela. Njezina želja da bude dječak i da sve radi što zaželi odveli su je u smrt.
Ideja:
Djeca moraju imati svoje djetinjstvo, svoju slobodu i ne smiju biti robovi roditeljskih zabluda. Roditelji bi trebali dozvoliti djeci da se igraju i uživaju u svojoj mladosti i razigranosti, a ne im sve zabranjivati i slušati što će drugi reći i zamjeriti.
Motivi:
Zabrane, prolazak ispod duge, želja, smrt, oluja kao znak smrti...
Kompozicija djela:
Uvod: Srna stalno mora biti u kući.
Zaplet: U vinogradu je Srna čula da se djevojčica pretvori u dječaka kad prođe ispod duge.
Vrhunac: Nakon što se pojavi duga, Srna odluči proći ispod nje, ali se utopi u močvari.
Rasplet: Srnini roditelji sele u tvrđavu i tuguju.
Završetak: Roditelji se bacaju sa litice.
Kratki sadržaj (verzija 1):
Srna je živjela u doba kad djevojčice nisu smjele mnogo toga... Jednog je dana išla s roditeljima u vinograd kupiti grožđe. Tamo je srela Savu i Klaru. Sava je pričala kako ju je zbog njezinog veza snašla nesreća. Srna je od njih čula da se djevojčica kad prođe ispod duge promijeni u dječaka. Tada se na nebu pojavila duga i Srna je htjela proći ispod nje. Tako je išla i došla do močvare. Mislila je da ju može prijeći, ali nije mogla i utopila se. Nakon toga su se njeni roditelji preselili u napuštenu tvrđavu i tugovali. Jedne noći su se bacili s visoke litice.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Mjestašce Čardaci smjestilo se na obroncima brda ispod zapuštene stare tvrđave. U dolini je tekla rijeka Glibuša oko koje su bile prekrasne livade i polja. Tamo je živjela mala obitelj Serdar, mama Emilija, tata Janko i njihova desetogodišnja djevojčica Brunhilda. Djevojčica je bila lijepa, vitka i visoka, voljela je skakati i trčati, pa su je ljudi nazvali Srna jer je zbog svoje živahnosti i gipkog tijela podsjećala na srnu. Neizmjerno se voljela igrati, skakati, jahati, penjati se i plivati kao što to rade dječaci iz njezinog kraja. Satima je znala gledati njihovu igru u dolini rijeke Glibuše i poželjela je biti dječak. Njezini roditelji su bili dobri, ali previše ozbiljni i dostojanstveni, tako da nisu razumjeli Srnu i njezinu želju za igrom. Naprotiv, morala je uvijek biti mirna, pristojna, nije smjela jesti što je htjela već je morala paziti na sve i slušati roditelje. Srna se veselila posjetu udovici Klari jer je tada mogla skakati i trčati koliko je htjela po Marčinkovoj glavici. Dok su roditelji bili zauzeti razgledavanjem vinograda, Klara i srna su otišle Savi. Sava je bila sirota žena bez šaka koje joj je kao djetetu pojela svinja. I pored tih nedostataka, ona je bila izvrsna vezilja. Živjela je kratko vrijeme u gradu gdje se udala i rodila kćer, ali zbog okrutnosti muža i njegovog iskorištavanja, vratila se u svoj kraj. Udovica Klara i Srna su pažljivo slušale ispovijest Save koja je na nebu primijetila dugu i rekla kako je čula da ako djevojčica potrči ispod duge, pretvorit će se u dječaka. Srna je malo razmišljala i odlučila potrčati ispod duge jer bi se nakon što se pretvori u dječaka mogla igrati koliko želi. Tako je otrčala po livadi i skrenula prema mrtvom jezeru, stalno gledajući gdje je duga. Mrtvo jezero je bila zapuštena močvara obrasla biljem iz kojeg jadna Srna nije mogla izaći, pa se utopila. Nakon pet dana su je pronašli mrtvu. Njezini roditelji nisu mogli preboljeti smrt svoje jedinice pa su se odselili u tvrđavu iznad Čardaka i sa njezinih se bedema bacili u rijeku Glibušu.
Kratki sadržaj (verzija 3):
Najbogatiji ljudi u Čardacima, malom mjestu u blizini rijeke Glibuše, imali su djevojčicu Srnu. Pravo ime bilo joj je Brunhilda. Za sparnih ljetnih dana, djevojčica je sjedila uz prozor i slušala viku dječaka koji su se kupali u Glibuši. Druženje s dječacima i izlaganje suncu bili su joj zabranjeni. Tek uvečer izašla bi s roditeljima u šetnju. Srna je zbog toga bila jako nesretna. U jesen bi roditelji poveli Srnu sa sobom na berbu grožđa, na Marčinkovu glavicu. Bila je to prigoda da se naigra do mile volje. Trčala je po livadama i šumarcima i šetala sa udovicom Klarom, vlasnicom vinograda, koja je prodavala grožđe njenim roditeljima. Šećući tako, došle su do najsiromašnije kuće u kraju. Živjela je tu kljasta Sava, žena koja nije imala obje šake, a izrađivala je najljepše vezove. Pričajući sa Savom, ugledaše dugu koja se pojavila iznad okolnih sela. Čuvši priču kako može postati dječak protrči li ispod duge, Srna pojuri što su je noge brže nosile. Trčala je i trčala i mislila samo na dugu. Na putu joj se ispriječilo Mrtvo jezero. Pala je u njega i utopila se. Njenu smrt roditelji nisu mogli preboljeti. Shvatili su kako su grdno pogriješili i sami su sebi oduzeli život, skočivši sa bedema tvrđave u nabujalu Glibušu.
Bilješke tijekom čitanja:
- Brunhilda zvana Srna, mama Emilija Serdar i otac Janko Serdar
- Sviđa mi se kako je slikovito opisana dolina kroz koju teče rijeka Glibuša, osjeća se miris trave i cvijeća, čuje se pjev ptica, a sunčeve zrake obasjavaju taj prekrasan kraj
- Lijepo je opisan lik Srne kao djevojčice vitke i visoke, prekrasne kose, lijepog glasa, vesele i razigrane
- Srna žali što nije dječak jer bi se tada mogla igrati, jahati, penjati po drveću, trčati kao što rade dječaci
- Posjet udovici Klari i radost Srne što može trčati i skakati po Marčinkovoj glavici
- Upoznavanje Save i tužna priča o njezinom životu
- Sava govori kako je čula da ako djevojčica prođe ispod duge postane dječak
- Odluka Srne da potrči ispod duge, ali nažalost ona se izgubila u močvari i utopila
- Jako mi je žao njezinih roditelja što su ostali bez svoje jedinice
Jezik i stil:
Pripovijetka je napisana na hrvatskom književnom jeziku: štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. U knjizi ima mnogo opisa, najčešće osoba i krajolika. Pisac se koristi i usporedbama, metaforama, onomatopejama...
Najljepši odlomak:
“Ali malo dalje, u brežuljkastom polju, veselo tekli bistri Glibuški pritoci, pa u vlažnu i toplu zraku šumio bujan život krepka rašća, životinja i zaposlenih seljaka.”
Glavni likovi:
Brunhilda - Srna, Sava.
Sporedni likovi:
Majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava...
Analiza likova (verzija 1):
Glavni likovi:
Srna – Brunhilda
Citat: “I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno
zlato, pa vlažne i meke baš kao svila na kukuruzima u Lugu. A bilo
je samo deset godina toj Srni.“
Sava
Citat: “Dok je bila mlada, lijepa je cura bila ta Sava. Može biti da nije
ljepše bilo ni u svem Lugu, i mnogi je momak požalio njezinu
sudbinu.“
Sporedni likovi:
Emilija – Srnina mama
Serdar Janko – Srnin otac, bijaše najbogatiji Čardačanin
Analiza likova (verzija 2):
Srna je desetogodišnja djevojčica, lijepa, vitka, i visoka. Zlatna kosa, meka i vlažna nalik je na svilu kukuruza. Usta su joj bila lijepa kao cvijet. Koža bijela i nježna. Zbog živahnosti, vesele naravi i vitkog tijela, Čardačani su je prozvali Srna. Morala je biti uzor dobrog ponašanja: biti tiha, nije smjela jesti koliko je željela, nije smjela divljati i vrištati kao dječaci. Sve što današnja djeca smiju (igra, smijeh, šala, trčanje, kupanje, sunčanje itd.) Srna je mogla samo poželjeti. U žarkoj želji da postane dječak, a na taj način i slobodno dijete, trčeći prema dugi izgubila je život.
Sava je bila seoska djevojka iz najsiromašnije kuće na Marčinkovoj glavici. Bila je bogalj, bez obje šake. Iako je odrastala u velikom siromaštvu, svojom upornošću postala je najboljom veziljom u cijelome kraju. Na nagovor svećenika i oca otišla je u grad, gdje je svojom vještinom zaradila puno novaca. Oženila se, te rodila curicu. Muž joj je potrošio sav zarađeni novac. Prevario ju je i ostavio, a nakon toga se vratila svojim roditeljima. Sava je bila dobra, vrijedna, poštena te brižna majka.
Analiza likova (verzija 3):
Srna - Brunhilda
Vesela, razigrana, živahna djevojčica koja voli prirodu i igru u njoj.
Zabranjeno joj je da se igra i uživa u svojoj mladosti jer djevojčice
moraju biti uredne, dobre, poslušne i uzornog ponašanja.
Mama Emilija i tata Janko
Strogi roditelji, uvijek ozbiljni i dostojanstveni koji, i pored velike ljubavi
prema Srni, jako paze na svoj ugled u društvu.
Sava
Siromašna, vrijedna i poštena djevojka koja zbog svojeg izgleda tj. zbog
toga što nema svoje šake jako pati i izbjegava ljude.
Analiza likova (verzija 4):
Srna (Brunhilda)
Citati: «Serdar i Serdarovica mislili su da se ne pristoji njihovoj kćeri kad
mu drago pjevati i koju god pjesmu zato što je bila žensko i zato
što nijesu kupili glasovira…»
«A radi toga što je bila žensko, kratili su joj mnoštvo stvari, pa i
stoga što su bili bogatiji od drugih…» (str. 31.)
«I lijepa bijaše Srna, vitka i visoka, a kose do ramena kao ugašeno
zlato, pa vlažne i meke baš kao i svila na kukuruzima u Lugu…»
«Pa koliko je bila vitka, tako je hitro i skakala da bi svak, čim je
vidi, pomislio na Srnu, makar i ne znajući kako je zovu. Žarke joj
oči tako su sjale, te bi mislio da su za sve, prije nego za san.
A bilo je samo deset godina toj Srni…» (str. 30)
«Serdar Janko bijaše najbogatiji Čardačanin, a Srna jedinica i
baštinica u Čardacima. Ali kakva bila da bila ta Srna, ljubila je
svoje roditelje i bijaše joj drago da se o njoj dobro misli…»
(str. 33.)
Sava
Ona je dobra osoba. Nažalost, pogodila ju je teška sudbina i ostala je bez ruku. Po mom sudu, ona ima jaku volju za životom. Dala si je puno truda da nauči vesti. Iz početka joj je išlo jako teško, no na kraju joj se trud isplatio. Strina joj je pomagala u sitnim poslovima. Kad su ljudi vidjeli kako ona izvrsno veze, obitelj ju je poslala u grad kako bi vezenjem zarađivala. Posao joj je bio uspješan. Tamo je upoznala nekog čovjeka koji ju je, vidjevši zaradu, oženio. Sava je rodila dijete, a on ju je ostavio. Sava se vratila u rodni kraj i zbog djeteta ostavila vez.
Citati: «Ti su Markovčani bili na glasu radi kljaste Save koja nije ni jedne
ruke imala, a bila je taka vezilja, da je nema gdje se god čuje
našega svijeta.»
«U Čardaškoj su krajini žene i djevojke na glasu sa sitna i lijepa
veza, ali ni jedna, ni izdaleka, ne veze tako krasno kao ta bezruka
Sava. »
«Nije baš bila bez ruku do ramena, nego bez prstiju i dlana sve do
zašaktica, a to je za vezanje kao da ih i nema.»
«Dok je bila mlada, lijepa je cura bila to Sava. Može biti da nije
ljepše bilo ni u svem Lugu, i mnogi je momak požalio njezinu
sudbinu. I pametna je bila da te u čudo natjera kad govori, ali eto,
ruku nije imala, a siromašna da ne može biti siromašnija…»
(str. 39.)
Klara
Citat: «Ta je Klara bila dobra i mila žena, nimalo slična gospođama
čardačkim nije ni bila. Muž joj je davno umro. Ljubila je svakoga
bez razlike, a naduvati se nije znala. Tako je dobra bila, pa sretne
li prosjaka ili vidi bolesnika, malo što ne zaplače. A i nju su svi
ljubili: pogledaš je, pa ti je već srcu prirasla…» (str. 39.)
Dojam o djelu (verzija 1):
Pripovijetka mi se sviđa jer je u njoj opisan dio života jedne djevojčice malo mlađe od mene. Lijepo je opisana priroda kao i lik djevojčice Srne. Žao mi je što nije smjela ništa raditi što je toliko voljela i željela. Kraj priče je jako tužan zbog prerane smrti Srne i tragičnog kraja njenih roditelja.
Dojam o djelu (verzija 2):
u ovom djelu se prikazuje život jedne djevojčice Brunhilde. Njen život bi, po njenoj socionalnoj karakterizaciji, trebao biti bez ikakvih briga, pun zabave i veselja. No to nije tako. Iako je bila imućna, život joj je bio težak. Roditelji su joj sve branili, jer ipak je ona iz ugledne obitelji. Često je vidjela dječake kako se igraju. Željela je biti kao i oni. U nastojanju da to postigne dogodila se velika tragedija. Počela je trčati za dugom jer je mislila da će postati dječak. Kako je išla obzirom bez glave došavši do močvare, nije marila toliko na opasnost. Nađena je mrtva, utopila se.
No comments:
Post a Comment