Smrt
Samil-age Čengića - Ivan Mažuranić
O piscu:
Ivan Mažuranić,
pjesnik i političar, rođen je 18.7.1814. godine u Novom Vinodolskom, a umro je
4.8.1890. godine u Zagrebu. Srednju školu učio je u Rijeci, a pravo u Zagrebu.
Bio je nastavnik na gimnaziji u Zagrebu, a odvjetnik u Karlovcu. Godine 1841.
do 1848. bio je službenik gradskog vijeća u Karlovcu. U revoluciji 1848/49. bio
je narodni zastupnik i perovođa Hrvatskoga sabora. Bio je također i glavni
redaktor saborskih zaključaka i zakona. Godine 1850. imenovan je vrhovnim
državnim odvjetnikom, 1860. godine predsjednik je hrvatskog dvorskog
dikasterija,1861-1865. dvorski kancelar, 1871-1873. predsjednik hrvatskog
sabora, 1873-1880. hrvatski ban ("ban pučanin"). Poslije toga napustio
političku djelatnost i živio povučeno, baveći se matematikom i astronomijom.
Mažuranić je počeo pisati pjesme već kao gimnazijalac u Rijeci. Od 1835.-1841.
bio je suradnik Gajeve Danice. Godine 1844. dopunio Gundulićeva Osmana (14. i
15. pjevanje),a 1846. objavio je svoje najveće i najznačajnije pjesničko djelo,
ep Smrt Smail-age Čengića. Tim djelom, u kojemu su sretno prevladali dubrovački
utjecaji, kao i utjecaji pučkog pjesništva, Mažuranić je stvorio klasičan
junački ep, koji se kompozicijski i misaono uzdiže nad čitavu ilirsku poeziju.
U Mažuranićevu radu godina 1849. znači prijelom. Do te godine on je jedan od
najsposobnijih vođa radikalno-demokratske, karlovačke grupe Ilirskog pokreta.
Kao pobornik potpunog oslobođenja Hrvatske Mažuranić je u to vrijeme glavni
ideolog narodnog jedinstva Hrvata i Srba. Na ostvarenju toga cilja on radi i
svojim člancima u naprednoj štampi (1848. član je redakcije revolucionarno-
demokratskog Slavenskog Juga; iste godine objavljuje svoju čuvenu brošuru
Hrvati Mađarom). Slobodarskim duhom ispunjen je i njegov ep o Smail-agi. Kada
je 1849. austrijska kontrarevolucija uz pomoć carske Rusije ugušila
oslobodilačke pokrete u Habsburškoj Monarhiji, Mažuranić je kao činovnik bečke
vlade zauzimao najveće položaje u državnom aparatu i do kraja svoje karijere
vodio popustljivu politiku zastupajući ideju o potrebi sporazuma Hrvata i
dvora. Da bi dobio pristaše za takvu politiku, početkom šezdesetih godina
osniva Samostalnu narodnu stranku; kao jedan od predstavnika njenog oportunističkog
krila zalaže se za prihvaćanje Nagodbe u neznatno revidiranom obliku. Kao ban
nastoji voditi politiku ekvilibrija između Mađarske i dvorskoga utjecaja u
Hrvatskoj, ali više kao pasivni promatrač nego aktivni politički vođa,
usmjerujući sva svoja nastojanja na administrativno i kulturno unapređenje
zemlje. Za njegova banovanja izvršena je reforma pravosuđa, političke uprave i
školstva, a 1874. osnovano je sveučilište u Zagrebu, prvo u južnih Slavena.
Pjesnički rad Ivana Mažuranića nije bio zahvaćen protuslovljima njegova držanja
u politici: svjestan da je njegova političko-činovnička praksa nespojiva s
pozivom pjesnika, Mažuranić je definitivno prestao pisati.
Mjesto i vrijeme radnje:
Crna Gora i Hercegovina u 19. stoljeću.
Tema:
Pogibija turskog age.
Ideja:
Borba između Turaka i Crnogoraca i pobjeda i volja
Crnogorskog naroda.
Sadržaj:
Agovanje
Smail-aga Čengić zove svoje sluge i naređuje im da dovedu zarobljene Crnogorce. Sluge su poslušale i dovele Crnogorce s lisicama na rukama i kuglama na nogama. Mudri starac Durak savjetuje Smail-agi Čengiću da odustane od takve krvave kazne jer će navući na sebe osvetu. Ali na te riječi se Smail-aga Čengić naljuti i naredi slugama da Duraka odvedu na vješala i kazne za te riječi. Durakovom vješanju prisustvovao je i sam njegov sin Novica. Vidjevši kako njegov otac umire Novica je suzan vrištao.
Nočnik
Radi osvete prema Smail-agi Čengiću koji mu je ubio oca, Novica odlazi pun bijesa na stranu Crnogoraca ne bi li dobio pomoć. Uz malo sreće on uspijeva nagovoriti Crnogorce.
Četa
Crnogorci sastave četu od nekolicine ljudi. Četa nije niti velika niti lijepa. Sastavljena je od svakojakih vojnika uglavnom mjerenih po junaštvu i hrabrosti. Četa se uputila na put do logora Smail-age Čengića žudeći za osvetom.
Harač
Za vrijeme prikradanja čete Čengićevom logoru, Smail-aga muči kršćansku raju. Usred noći četa se prikrala samom logoru i odlučila iznenaditi Čengića i njegove podređene. U toj okrutnoj borbi Crnogorci iako slabiji pobjeđuju Turke. Turci pogibajući jedan za drugim padaju na zemlju. Smail-aga Čengić pokušava izvući živu glavu i bježi, ali ne uspijeva, jer ga pogađa puščano zrno i on pada mrtav na zemlju.
Kob
Nakon teške i žestoke borbe po zemlji ostade mnogo leševa, a među njima i leš samog Smail-age. Da bi višoj pravdi bilo udovoljeno pogiba i Novica, nekadašnji turski krvnik.
Analiza likova:
Novica
Poznati turski krvnik, osvetoljubiv je, pametan, lukav, snalažljiv, zlonamjeran prema Čengiću koji mu je ubio oca, vrlo odlučan. Zbog ljubavi i žudnje za osvetom prelazi na stranu Crnogoraca. Potresen je i tužan radi smrti oca i radi nemilosti Smail-age da njegovu ocu poštedi život.
Smail-aga Čengić
Turski vođa, samouvjeren je, hrabar, smatra sebe nekim tko je iznad svih, jer u zaleđini ima veliku vojsku i vjerne sluge. On je najpametniji, ne želi slušati tuđe savjete i prijedloge, sadističan je i voli izrabljivati i mučiti zarobljene Crnogorce.
Zabilješke u toku čitanja:
Opis čete:
Podiže se četa mala
na Cetinju Gore Crne.
Malena je, ali hrabra,
U njoj jedva sto junaka,
Ne junaka biranijeh
Po obličju ni ljepoti,
Već po srcu junačkome.
Obrazloženje
U ovom odlomku opisuje se četa. Opis govori da četa nije vrsna, već je svakojaka, sastavljena od stotinjak junaka srca junačkoga i hrabre duše.
Pripovijedanje:
Sunce zađe, a mjesec izađe.
Tko se vere uz klance niz klance
Ter se krade k onoj Gori Crnoj?
Hrabra četa dan danovat
Na Morači hladnoj sjela.
Tko se snizi k rosnoj travi.
Dijalog:
" Božja pomoć, cetinjski stražaru!
Dobra kob ti, neznana delijo!
Odkuda si, od koje li strane?
Koja ji te sreća nanijela,
Ter si junak rano podranio? "
Stilska izražajna sredstva:
Epiteti
Hladnoj, planinski, hitre, silan, ljute, oštar, tanka, teško, velikoga, ljutit, ledeni, sjajne, sijedoj, žarko, ponajljepši, ponajveći, bijeli, golemi, glasne, grmovit, crn, vrijedan, tvrdoglav.
Poredbe:
Nerazlučno, vjerno i tvrdo,
Ko blizanci zvijezde jasne ...
... Već ko oblak grada teška ...
... Ko da strepi mrki vuče ...
... Ko desnici podoba se višnjoj ...
Onomatopeja:
Pišti, vrišti, zvekeće, grme.
Dojam o djelu:
Knjiga se sastoji od pet pjevanja: Agovanje, Nočnik, Četa, Harač, Kob. Sadržaj je sam za sebe prilično interesantan, ali se u tekstu nalazi mnogo zastarjelih izraza budući da je knjiga pisana u 19. stoljeću točnije 1845. godine. Upravo radi tih zastarjelih riječi i izraza vrlo je problematična za čitanje.
Agovanje
Smail-aga Čengić zove svoje sluge i naređuje im da dovedu zarobljene Crnogorce. Sluge su poslušale i dovele Crnogorce s lisicama na rukama i kuglama na nogama. Mudri starac Durak savjetuje Smail-agi Čengiću da odustane od takve krvave kazne jer će navući na sebe osvetu. Ali na te riječi se Smail-aga Čengić naljuti i naredi slugama da Duraka odvedu na vješala i kazne za te riječi. Durakovom vješanju prisustvovao je i sam njegov sin Novica. Vidjevši kako njegov otac umire Novica je suzan vrištao.
Nočnik
Radi osvete prema Smail-agi Čengiću koji mu je ubio oca, Novica odlazi pun bijesa na stranu Crnogoraca ne bi li dobio pomoć. Uz malo sreće on uspijeva nagovoriti Crnogorce.
Četa
Crnogorci sastave četu od nekolicine ljudi. Četa nije niti velika niti lijepa. Sastavljena je od svakojakih vojnika uglavnom mjerenih po junaštvu i hrabrosti. Četa se uputila na put do logora Smail-age Čengića žudeći za osvetom.
Harač
Za vrijeme prikradanja čete Čengićevom logoru, Smail-aga muči kršćansku raju. Usred noći četa se prikrala samom logoru i odlučila iznenaditi Čengića i njegove podređene. U toj okrutnoj borbi Crnogorci iako slabiji pobjeđuju Turke. Turci pogibajući jedan za drugim padaju na zemlju. Smail-aga Čengić pokušava izvući živu glavu i bježi, ali ne uspijeva, jer ga pogađa puščano zrno i on pada mrtav na zemlju.
Kob
Nakon teške i žestoke borbe po zemlji ostade mnogo leševa, a među njima i leš samog Smail-age. Da bi višoj pravdi bilo udovoljeno pogiba i Novica, nekadašnji turski krvnik.
Analiza likova:
Novica
Poznati turski krvnik, osvetoljubiv je, pametan, lukav, snalažljiv, zlonamjeran prema Čengiću koji mu je ubio oca, vrlo odlučan. Zbog ljubavi i žudnje za osvetom prelazi na stranu Crnogoraca. Potresen je i tužan radi smrti oca i radi nemilosti Smail-age da njegovu ocu poštedi život.
Smail-aga Čengić
Turski vođa, samouvjeren je, hrabar, smatra sebe nekim tko je iznad svih, jer u zaleđini ima veliku vojsku i vjerne sluge. On je najpametniji, ne želi slušati tuđe savjete i prijedloge, sadističan je i voli izrabljivati i mučiti zarobljene Crnogorce.
Zabilješke u toku čitanja:
Opis čete:
Podiže se četa mala
na Cetinju Gore Crne.
Malena je, ali hrabra,
U njoj jedva sto junaka,
Ne junaka biranijeh
Po obličju ni ljepoti,
Već po srcu junačkome.
Obrazloženje
U ovom odlomku opisuje se četa. Opis govori da četa nije vrsna, već je svakojaka, sastavljena od stotinjak junaka srca junačkoga i hrabre duše.
Pripovijedanje:
Sunce zađe, a mjesec izađe.
Tko se vere uz klance niz klance
Ter se krade k onoj Gori Crnoj?
Hrabra četa dan danovat
Na Morači hladnoj sjela.
Tko se snizi k rosnoj travi.
Dijalog:
" Božja pomoć, cetinjski stražaru!
Dobra kob ti, neznana delijo!
Odkuda si, od koje li strane?
Koja ji te sreća nanijela,
Ter si junak rano podranio? "
Stilska izražajna sredstva:
Epiteti
Hladnoj, planinski, hitre, silan, ljute, oštar, tanka, teško, velikoga, ljutit, ledeni, sjajne, sijedoj, žarko, ponajljepši, ponajveći, bijeli, golemi, glasne, grmovit, crn, vrijedan, tvrdoglav.
Poredbe:
Nerazlučno, vjerno i tvrdo,
Ko blizanci zvijezde jasne ...
... Već ko oblak grada teška ...
... Ko da strepi mrki vuče ...
... Ko desnici podoba se višnjoj ...
Onomatopeja:
Pišti, vrišti, zvekeće, grme.
Dojam o djelu:
Knjiga se sastoji od pet pjevanja: Agovanje, Nočnik, Četa, Harač, Kob. Sadržaj je sam za sebe prilično interesantan, ali se u tekstu nalazi mnogo zastarjelih izraza budući da je knjiga pisana u 19. stoljeću točnije 1845. godine. Upravo radi tih zastarjelih riječi i izraza vrlo je problematična za čitanje.
No comments:
Post a Comment