Judita - Marko Marulić
Bilješke o piscu (verzija 1):
Marko Marulić, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola i sa Dobricom Alberti je imao šestoro sinova. Prvu školu Marko Marulić završio je u Splitu, a kasnije je otišao u Padovu, gdje mu je uz druge bio učitelj glasoviti Picentini. Životopisac Franjo Natali, vršnjak Markov, kaže da je bio čudan, poslušan i vrlo prijateljski mladić, pa da su ga poštovali svi koji su ga poznali. Preminuo je 5. siječnja 1524. u Splitu, a bio je zakopan u crkvi svetog Frana “izvan zidina” (“extra muros”). Marulić je učenik padovanskog sveučilišta, pa po tome i talijanskog preporoda, kojemu je u ono doba Padova bila čvrsto utočište. Njegov način pisanja i oštroumnost uzrokuju da se njegovo ime proširi širom zapada, i upravo zbog toga u to doba Toma Niger kaže da je najslavniji među učenim ljudima. Pisao je na hrvatskom i na latinskom jeziku. Njegova najznačajnija djela su: Epski spjev: “Istoria svete udovice”, Judita (1521.), Pjesme (1569.), a na latinskome: “De institutione bene vivendi” (1506.)
Bilješke o piscu (verzija 2):
Marko Marulić koji se obično nazivao Marulom, a kako su ga zvali i drugi pjesnici njegova razdoblja, sin splitskog patricija, gradskog odvjetnika Nikole Pečenića (De Marulis) i Dobrice de Albertis, udara pečat poeziji čitavog stoljeća, koje će i po njemu postati zlatnim. Marulić je već za svoje suvremenike bio nedostižni Marul, bard pjesništva hrvatskoga koga će jednako slaviti i iduća stoljeća sve do Vladimira Nazora i Tina Ujevića, sve do naših dana.
Marulić je latinski pjesnik koji je još za života doživio mnoga izdanja svojih djela. Ali ta su djela, uključivši čak i Davidijadu, kojoj se bio zametnuo trag, poetski već odavno mrtva. Ovaj učitelj morala čije se pouke, kojih se ni sam strogo ne drži, uskoro postati papirnate, propovjednik kojega više ne slušaju niti istomišljenici, povjesničar koji će se izgubiti u tmini stoljeća, postat će, naime, ono što je ostao dan danas: pisac Judite i Molitve suprotstavlja Turkom, satiričar kojega se iskre još nisu ugasile, nadareni pisac nedočitane poslanice Hadrijanu VI i njegovim prelatima, pjesnik koji se javio u pravo vrijeme i progovorio pravim glasom. Marulovo humanističko obrazovanje, poznavanje klasika i talijanskih renesansnih pjesnika koje potvrđuje i sadržaj njegove biblioteke, u prvom redu zbog ukliještenosti između Venecije i Turaka i trajne opasnosti u kojoj živi njegov narod i posebno grad Split, moglo se samo djelomično otkriti u Juditi i u ostalim djelima namijenjenim čitaocima našega jezika. Borbe pučana protiv plemića počele su i u Splitu davno. Pučani su 1398. bili čak preuzeli i vlast i uveli 50 svojih ljudi u Veliko vijeće, ali su ih plemići, potpomognuti od hrvatskog bana i dubrovačke vlastele, uskoro svrgli. Marulić u jednoj latinskoj pjesmi upućenoj plemićima splitskim samo ih blago opominje.
Malo znamo o Marulićevu boravku u Padovi, ali znamo da se brzo vratio u Split gdje je živeći kao posjednik, odvjetnik, sudac i egzaminator notarskih spisa, ušao u krug splitskih humanista u kojemu je po onome što znamo ne samo najmarljiviji pisac nego i najnadareniji pjesnik. On je i u mladosti i u starosti uglavnom živio životom splitskog građanina, upravljajući svojim imanjem i zastupajući svoje sugrađane u pravdama i ostavinskim raspravama, često upisivan kao izvršilac oporuka, svjedok pri nagodbama i ugovorima, parničeći se više puta, ponekad i za svoj račun. Njegov brat Šimun umro je kad je Marko bio već u zrelim godinama. I nikada Marulić nije provodio bezmalo monaški život. I nije se zatvorio u samostan Nečujmunski da se posve ukloni svijetu i da provodi sveti pustinjački život, a to zapravo nije ni mogao, jer samostana u Nečujmu nije nikad ni bilo. Marulić iz ovih ili onih razloga otišao je u pustinjački stan svoga kuma i prijatelja, splitskog prepošta Dujma Balistrića, kojemu je posvetio Juditu, i tamo ostao 2 godine. Bit će da je općenito najbliže istini Božičević kada kaže da je Marulić bio prijazan i veseo u društvu, ali već od mladih dana ozbiljan, pobožan i marljiv. Marulić se bavio arheologijom i sakupljao natpise po Splitu i Solinu i proučavao jednako spise crkvenih otaca i pobožnih pisaca kao i stihove Vergilija ili Horacija. Da se bavio i slikarstvom potvrđuje i oporuka u kojoj svojoj sestri Biri ostavlja knjigu "vlastitom rukom složenu i islikanu".
Okolnosti u Marulićevom Splitu:
Kad se Marko Marulić rodio, Split je već 30 godina pod vlašću Venecije. Prosperitet ekonomski i napredak društveni koji je nastao poslije zadarskog mira (1358.), kada je Split sa čitavom obalom vraćen Hrvatskoj i tako vezan sa svojim prirodnim zaleđem - već je počeo splašnjavati. Venecija je zabranom slobodnoga uvoza i izvoza prigušivala trgovinu, a preko nje i brodogradnju i manufakturu. Novi uspon pod kraj stoljeća, kada Venecija, želeći uništiti Dubrovnik, pokušava otvorenim stovarištem, lazaretom i osnivanjem prve banke stvoriti bazu za trgovinu s Turcima, bio je još kratkotrajniji. Za dva desetljeća Turci su pod Klisom, oni pljačkaju i harače po najbližoj okolici, ubijaju i odvode u ropstvo, a njihove se predstraže često vide sa zidova Splita. Marulić je imao tek godinu dana kada je na tursko prijestolje došao Mehmed II Osvajač, i kada su Turci zauzeli Bosnu. Od 1468. oni sve češće prodiru i u Hrvatsku. Marulić je imao 32 godine kada je pala Hercegovina a 43 kada je ban Derenčin poražen na Krbavskom polju. Marulić je doživio provale Skender-paše i mnogobrojne pohode većih i manjih turskih vojnih i pljačkaških grupacija. Obruč se stezao sve jače. Krajem stoljeća Turci su pred Šibenikom i Zadrom, da bi uskoro stigli na more kraj Makarske i Trogira. Vode se borbe za Klis. Turci pljačkaju po Kaštelanskom i Splitskom polju. Nikakvo dakle, čudo da je Marulić čitava života bio opsjednut turskom opasnošću. Ta je opasnost bila suviše stvarna i krvava, a da bi njegova zabrinutost mogla biti hinjena.
Utjecaj starijih pisaca na Marulića:
Da je Marulić učio od starih poeta vidimo i pri usporedbi Homerovog uvoda u Ilijadu i Marulićevog uvodu u Juditu:
HOMER:
Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina
Pogubno, koja no zada Ahejcima tisuću jada,
Snažne je duše mnogih junaka ona k Aidu
Poslala, a njih je same učinila plijen da budu
Psima i pticama gozba; a Zeusu se vršaše volja,
Odkad se bijehu onomad razdvojili poslije svađe
Atrejev sin, junacima kralj, divni Ahilej.
MARULIĆ:
Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
Smina nje stvoren’ja hoću govoriti
Zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.
Djela:
Europsku je slavu Marulić stekao kao latinski pisac: ortodoksni kršćanin i moralist.
- De institutione bene beateque vivendi per exenpla sanctorum, napuci za dobar život po primjerima svetaca, doživjelo je do kraja stoljeća 36 latinskih i talijanskih te njemačkih, portugalskih i čeških izdanja.
- Quinquainta parabolae, pedeset pritači, uperene su protiv lakomosti i grabežljivosti i uopće nedolična života pa je to možda i uzrok što je ovo djelo izašlo samo u dva latinska i jednom talijanskom izdanju.
- Evangelistarijum, izašao je u osam latinskih i jednom talijanskom izdanju. De humilitate et gloria Christi, o poniznosti i slavi Kristovoj.
- Dijalogum de laudibus Herculis, dijalog o pohvalama Herkulu, tu se Marulić pokazuje dobrim poznavaocem klasike.
- De ultimo Christi judicija, o posljednjem sudu, Marulić direktno govori o opasnosti od Turaka.
- Epistola Ad Adrianum VI Pont. Max., štamapana 1522 u Rimu, Marulić opominje i prijeti i moli, jer su Turci već tu i zna da bi se zajednička pogibija morala suzbiti zajedničkim oružjem.
- Hrvatska kronika, prošireni prijevod Dukljaninova ljetopisa.
- Tuženje grada Hjeruzolima, Marulić misli više na Split.
- Molitva suprotiva Turkom, prikazuje neposrednu opasnost od Turaka
Vrsta djela:
Vergilijanski, junačko-religiozni, alegorijski ep.
Tema (verzija 1):
U uvodnom naglašavanju kako Judita "oslobodi svu zemlju izraelsku jur od nadvele pogibili" istaknuta je i prvotna motivacija djela, temeljni poticaj koji je inspiraciju pjesnika zaustavio upravo na ovoj priči.
NAJAVLJUJE TEMU I TRAŽI POMOĆ OD BOGA:
„Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
Smina nje stvoren’ja hoću govoriti
Zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.“
Teme (verzija 2):
- Juditino oslobađanje grada Jeruzalema
- Smionost udovice Judite
- Juditina vjera
- Rodoljublje
- Sukob dobra i pravde sa zlom i nepravdom
Djelo je posvećeno Marulićevu kumu Dujmu Balistiliću. Nakon naslova slijedi posveta koja započinje:
“Poštovanomu Isukarstu papu i parmananu Splitskoem
gospodinu dom Dujmu Balistiliću kumu svomu.
Marko Marulić Umiljono priporučeuje z dvornim
poklonom milo poskita.”
U posveti se saznaje gotovo sve o djelu: izvor, inspiracija, kome je djelo namijenjeno, uzor po kome je napisano, kratki sadržaj i vrijeme kada je napisano.
Kratki sadržaj po librima (verzija 1):
PARVO LIBRO
Nabubodonosor bobivši Arfaksata, posla Oloferna s vojskom primat države, hoteći da gospoduje svim svitom.
DRUGO LIBRO
Kuda Olofernes prođe s vojskom; kih poda se dobi; pride u Gabu; bi strah u Jeroselim; pozlobiše Akiora veziri, jer istinu govori od naroda jerosolimskog.
TRETO LIBRO
Olofernes Akiora vezana zagna u Betuliju, hoteći ga zajedno s grajani pogubit kad jih prizme. Ozija zva Akiora i popove na večeru. Olofernes podsede Betuliju; bi u grad žaja, do pet dan se hotitu predati. Judita jih kara.
ČETVARTO LIBRO
Judita a Abrom pojde van grada; Bog joj prida lipost, budi da vele lipa biše; Olofernes, vidiv ju, za njom se zamami.
PETO LIBRO
Olofernes dvor svoj i Juditu zva na večeru; pijan zaspa. Koliko to zlo žartje i opitje. Judita Olofernu otkla glavu i na grad postavi. Akior se obrati na viru i prebiva u Betuliju.
ŠESTO LIBRO
Betulijani iziđoše s oružijem. Vojske, vidiv Oloferna ubijena, jaše bižati; oni jih tiraše, i s dobitjem se varnuše. Eliakim, pop veli, s popi pride vidit Juditu; ona svojimi pojde u Jerosolim; u tempal se poklonivši, s vesel’jem se varnu. Živi lit sto i pet; puk ju sedam dana plaka; dan dobitja čtovaše. Amen.
Kratki sadržaj po librima (verzija 2):
Prvo libro
U prvom pjevanju Marulić opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora (koji je osvojio Siriju i Palestinu), te način na koji ubija Arfaksata. Pjesnik opisuje i njegovu želju da zavlada svjetom te šalje svog vojskovođu Oloferna da zauzme što više zemalja.
Drugo libro
U drugom pjevanju Marulić opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje i strah tih domaćih ljudi, njihove molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).
Treto libro
U trećem pjevanju Marulić opisuje Oloferna koji je opkolio Betuliu, zatvorio dotok vode u grad i sve zdence (tako da bi se Židovi što prije predali). Potom su se vođe grada htjele predati ali Ozija (gradski knez) moli Židove da se strpe još pet dana u čekanju božje pomoći.
Četvrto libro
U četvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim iste noći odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovođu Oloferna.
Peto libro
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofern poziva Juditu na večeru u njegov šator. Kada je nakon četvrtog dana pijani Olofern zaspao, Judita mu se približi i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami
građani.
Šesto libro
U šestom pjevanju pjesnik opisuje događaje u Jeruzalemu poslije odlaska Olofernove voiske. Opisuje i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraća kući. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža Manasesa nije više vjenčala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova.
Marulićeva Judita
Naslov djela sadrži čitav sadržaj, temu i jezik kojim je napisan:
“Libar Marka Marulića Splićanina
u Kan se uzdarži istorija svete udovice
Judit
U verslih hrvacki složena
kako ona ubi vojvodu Olofenea
po svidu vojske njegove
i oslobodi puk izraelski
od velike pogibili”.
Izvor:
Biblijska priča o Juditi, hebrejskoj junakinji, koja je spasila svoj narod od propasti. Priča o Juditi dio je starog zavjeta, koji Marulić naziva starim testamentom. Marulić ističe namjeru da pribliči Juditu običnom čovjeku.
Na kraju posvete Marulić navodi vrijeme nastanka “Judite”.
“Od rojen’ja Isukarstova u puti godišće parvo nakon
tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca Aprila,
u Splitu gradu”.
Djelo je podijeljeno na šest pjevanja koja se zovu libari. Na početku svakog piše što se u njemu nalazi. Marulić djelo započinje invokacijom:
“Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi,
Sminja nje stvoren’ja hoću govorit;
zato ću moliti, Bože tvoju svitlost.
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.”
U prvom pjevanju Nabukodonosor nakon što je dobio Arfaksada, posla Holoferna da s vojskom osvaja države jer je želio gospodariti čitavim svijetom.
U drugom pjevanju opisuju se osvojeni krajevi. Akiora su veziri zamrzili jer je govorio istinu.
To je bio razlog da je u trećem pjevanju holoferno prognao Akiora u Betuliju. Građani Betulije su izgubili nade u spas, te se žele predati Holofernu. Judita ih zato kori:
“Tko ste, da ćete moć Božju iskusiti,
jer svim vekšu nemoć, vekši gnjiv raditi.
Jer se razsarditi hoće tom ričju Bog.
Pri ner se smiliti, ni dati nam odlog.”
U četvrtom pojevanju Judita sa svojom sluškinjom Akrom odlazi van grada u Holofernov logor. Kako joj je Bog dao ljepotu, Holoferno se za njom pomamio.
U petom pjevanju je Holoferno saspao mrtav pijan poslije gozbe, a Judita mu je odsjekla glavu i stavila ju na zidine grada. U istom Pjevanju Akior se obratio i odlazi živjeti u Betuliju.
U šestom pjevanju opisan je bijeg i raspad Holofernove vojske, nakon što su vojnici ugledali njegovu glavu na zidinama. Judita je živjela jako dugo; čak sto i pet godina. Nakon smrti narod ju je sedam dana oplakivao i dovijeka štovao.
Sinteza:
Ovaj rodoljubno-religiozno-alegorijski ep se sastoji od šest dijelova, tj. od šest pjevanja ili libara. Stil je vrlo slikovit, sa puno usporedbi i metafora. Likovi, posebice Judita opisani su vrlo detaljno; kako njihov izgled tako i karakter. Ep odiše ljubavlju prema Bogu i domovini i potiče narod na vjeru u Boga, obranu domovine i hrabra djela.
Biblijska Judita
Judita je povijesna knjižica, pisana Hebrejskim jezikom. Iako se u njoj iznosi puno podataka, povijesnih i zemljopisnih, glavna joj je namjena pouka što dolazi iz priče. Judita je jedan od rijetkih dijelova Biblije koji više podsjeća na Novelu nego na Svetu Knjigu. U djelu nepoznatog autora, posebno se ističe židovsko rodoljublje i religija. Religija se na neki način izjednačuje sa životom naroda, a Judita, kao simbol, predstavlja židovski narod. Radnja se odvija u Esdrelonu, kod Armagedoma. Djelo datira oko drugog ili prvog stoljeća pr. Kr. i sastoji se od ovih pet dijelova:
1. Holofernov vojni pohod
2. Opsjedanje Betulije
3. Judita
4. Judita i Holofern
5. Pobjeda
1. Holofernov vojni pohod
Nabukodonosor, koji je bio kralj Asiraca, ratovao je protiv kralja Arfaksada. Kako bi ga lakše pobijedio Nabukodonosor je pozvao sve svoje susjede da mu se pridruže u borbi. Njegovi susjedi su se samo nasmijali, te se on strašno rasrdio i odlučio ih sve pokoriti. Pošto je sam sa svojom vojskom pobijedio Arfaksada, pozvao je svog najboljeg vojskovođu Holoferna, te mu naredio da uzme 120 tisuća vojnika i 20 tisuća konjanika i krene u rat sa susjedima. O njegovoj okrutnosti svjedoči i ovaj citat:
“Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima,
nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački,
u svoj zemlji koja ti je povjerena.“
Holofern je uspješno ratovao, rušio, palio, te pljačkao i ubijao svakog tko mu se našao na putu. Uskoro je stigao do velike Judejske ravnice i tu su utaborio da skupi hranu za vojsku. Izraelci koji su živjeli u Judeji su čuli za Holoferna i užasavali su se na samo njegovo ime. Zato su se svi Izraelci iz Judeje, na poziv svećenika Joakina, ujedinili u molitvama za svoju zemlju:
“Tada narod pade ničice,
Iskaza štovanje bogu svome i zavapi: Gospode,
Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti
roda našega i obaziri se danas na lica sebi posvećenih!“
Kada je Holofern čuo da se Izraelci ne žele predati, pitao je Ahijora o Izraelcima. On mu je rekao neka ne napada Izraelce “ako nema grijeha pred bogom“, jer će ih štititi njihov Bog, a njegova vojska će izgubiti. Holofernu se to nije sviđalo, pa ga potjera k Izraelcima.
2. Opsjedanje Betulije
Holofern je ipak odlučio napasti Betuliju, te je naredio svojoj vojsci da blokiraju putove što vode u brda. Kada su ih Izraelci vidjeli, nisu se uplašili, već su još čvršće odlučili obraniti svoj dom. Savjetnici su uvidjeli da će teško izvojevati pobjedu, te su savjetovali Holoferna da zatvori izvore iz kojih su Izraelci dobivali vodu. Nakon 34 dana opsade Izraelci su tražili od starješine Ozija da ih preda Holofernu, jer nisu željeli umrijeti od žeđi. Ozije im odgovori:
“Budite hrabri, braćo, ustrajmo još pet dana,
za kojih će Gospod Bog naš
izliti na nas milost svoju:
Zacijelo nas neće napustiti zauvijek.
Prođe li tih pet dana bez ikakve pomoći,
izvršit ću što tražite.“
3. Judita
Za sve to je doznala pobožna udovica Judita. Kako je bila vrlo pobožna ona je osudila obećanje gradskih starješina da će im Bog pomoći za pet dana:
“A tko ste vi da danas iskušavate Boga
I postavljate se iznad Boga među ljudima?“
Odlučila je pomoći svome narodu, te je “glasno zavapila Gospodu, posula glavu pepelom i razotkrila kostrijet koju je nosila na bokovima“.
4. Judita i Holofern
Judita je obukla svoje najljepše haljine i otišla kod Holoferna. Holofern se zadivio njezinoj ljepoti i pozvao ju u svoj šator da mu kaže što želi. Ona mu je ispričala svoj plan kako da osvoji Izrael, a on joj je divivši se njenoj mudrosti ispunio sve što je tražila. Četvrtog dana Holofern je priredio gozbu i pozvao Juditu. Holofern je popio puno vina i zaspao i ostao sam s Juditom. Judita je tada uzela mač i odsjekla mu glavu, spremila ju u vreću i pobjegla iz njegovog logora. Vratila se u Betuliju i pokazala glavu starješinama, te rekla:
“Bog ga je pogodio rukom jedne žene!
Neka živi Gospodin
koji me zaštitio na putu kojim sam hodila!
Svi ljudi se poklone Bogu i Ozija reče:
“Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega
Više od svih drugih žena na zemlji!
Blagoslovljen Gospod Bog stvoritelj neba i zemlje,
Koji te vodio da odsiječeš glavu vođi neprijatelja naših!“
5. Pobjeda
Kada su drugo jutro našli Holoferna i shvatili da ga je ubila žena, vojnici su se strašno uplašili i počeli povlačiti. Izraelci su ih istjerali do kraja, a svećenik Joakin i starješine iz Jeruzalema su došli vidjeti što je Bog učinio da pomogne Izraelcima. Kada su vidjeli juditu pozdravili su je:
“Ti si slava Jeruzalema!
Ti si najviši ponos Izraela!
Ti si uzvišena dika roda našega!"
Poslije su napravili gozbu u Juditinu čast, a ona je zapjevala zahvalnicu, koju su svi prihvatili. Poslije mjesec dana slavlja Judita i ostali su se povukli svojim domovima. Judita je umrla u 105. godini života.
Biblija
Riječ "Biblija" uzeta je iz grčkog jezika, a znači knjiga jer se Biblija sastoji od različitih knjiga. Biblija, sveto pismo, knjige Staroga i Novoga zavjeta, temeljna je sakralna i liturgijska knjiga kršćanstva. Bibliju su napisali različiti ljudi koje je nadahnjivao Bog na različitim mjestima u razmaku od oko 1000 godina. Knjige Starog zavjeta izvorno su napisane hebrejskim jezikom, a knjige Novog zavjeta grčkim. Biblija počinje "Knjigom Postanka", a završava "Otkrivenjem" ili "Apokalipsom". Obuhvaća razdoblje od stvaranja neba i zemlje do velikog preobraženja kada će nastati novo nebo i zemlja. Biblija sadrži 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta, ukupno 73 knjige.
Stari zavjet obuhvaća:
1. Petoknjižje: - Knjiga postanka
- Knjiga Izlaska
- Knjiga Brojeva
- Levitski Zakon
- Ponovljeni Zakon
2. Povijesne knjige
3. Psalme: - Mudrosne knjige
- Proročke knjige
Novi zavjet obuhvaća:
1. Evanđelja
2. Djela apostolska
3. Poslanice apostola Pavla
4. Katoličke poslanice
5. Otkrivenje
Nijedan od njih ne može stajati sam za sebe. Stari zavjet priprema je za Novi, a Novi nadopunjuje Stari.
Hrvati su se prvi put sreli s biblijskim tekstom kad su došli na današnje prostore. Prvi cjelokupni prijevod "svetog pisma" je tiskan u Budimu 1831. Biblija je duhovnim bogatstvom označila početak svjetske kulture, njezina ishodišta i temelje budućeg razvoja. Biblija je postala izvorištem nadahnuća u umjetničkom stvaranju sve do danas.
Ep:
Epska poezija služi se uglavnom pripovijedanjem i opisivanjem, a pripovijedanje i opisivanje zahtijevanju pripovjedača koji se obraća slušateljima odnosno čitateljima. Fabule su uglavnom općepoznati događaj iz povijesne ili mitološke prošlosti naroda, a likovi su uglavnom junaci odnosno heroji koji predstavljaju osobine čitavog naroda o kojem je riječ.
Epska tehnika očituje se prije svega u posebnoj kompoziciji koju zahtijeva duljina, tj. brojnost, bogatstvo i raznovrsnost motiva. Epska poezija prikazuje neko zbivanje u širokim potezima, a ako je završetak zbivanja već unaprijed poznat publici, pjesnik se služi usporavanjem odnosno zadržavanjem radnje. Takav postupak naziva se retardacijom a najčešće sredstvo retardacije su digresije, epizode i ponavljanje.
1. Digresija usporava pripovijedanje zbivanja na taj način što prekida nit izlaganja dužim opisom nekog predmeta, osobe ili događaja koji ne ulazi izravno u kontinuirani prikaz temeljne fabule.
2. Epizoda veća je tematski zaokružena digresija.
3. Ponavljanja su sredstva usporavanja ali i sredstva povezivanja između pojedinih dijelova epskog pjesničkog djela.
Riječ ep dolazi od grčke riječi epos što znači riječ ili priča. Naziv epopeja ponekad se zamjenjuje nazivom ep dok u drugim slučajevima epopejom se smatra upravo takav ep koji daje najširu sliku života, običaja, misli i vjerovanja nekog naroda. Vrste epova su: herojski ep, religiozni ep, idilski ep, životinjski ep, komični ep, didaktički ep, romantični ep.
Judita:
Ep "Judita" nije samo izraz osjećaja za pravdu i općeg suprotstavljanja jednog humanista i moralizatora nasilju nego je to i poetski dokaz pjesnikove obuzetosti stvarnim narodnim nevoljama, potrebama i nadama. Juditu je Marulić dovršio 1501., a prvi puta je štampao (ako je to zaista bilo prvi put) 1521. u Veneciji nastojanjem Petra Srićića Splićanina. Judita je najcjelovitije i poetski najzatvorenije Marulićevo djelo, u njoj najjače dolazi do izražaja Marul kakvoga danas znamo i zamišljamo. Njegov pogled na svijet, njegovu svijest - što naročito dolazi do izražaja u Juditi - oblikuju osim spomenutoga kršćansko - moralističkoga odgoja i realnost venecijanskih galija i turskih predstraža pod bedemima Splita, ali i odjek novoga građanskog zapravo pučkog doživljavanja života. Judita se otkriva i u našem vremenu kao izuzetno vrijedno književno djelo u kojemu je fragmentarno dostignut visoki umjetnički dojam. Nju karakterizira izrazita marulićevska slikovitost i realizam u opisima i slikama iz života, zgusnutost pjesničkih poredaba i metafora, glazbenost stihova i posebna dinamičnost masovnih scena i pokreta vojski i bitaka kao i neposredna lirska naivnost koja je poetski ostvarena. Najbolji Marulićevi stihovi i danas zvuče jednako autentično, svježe i uvjerljivo kao i u vrijeme kada su nastali, a stoljeća im samo pridodaju novu draž starine i patine dozrelosti. Pa ako je književna vrijednost Marulićeva i manje od njegova kulturno-povijesnog značenja, ipak će njegova slava kao i najbolji stihovi živjeti, kako to sam reče "dokla zemlja ova bude na karte folj slovinjska štit slova".
Alegorijsko shvaćanje Judite:
Držeći se biblijske priče Marulić svoju zamisao ostvaruje kroz legendu o hrabroj udovici koja je spasila svoj grad od osvajačke Nabukodonosorove vojske, hrabreći tako narod i podgrijavajući mu nadu u spas u gotovo beznadnoj situaciji kada su Turci već haračili po splitskom polju i, kako reče nadbiskup Zane, uništavajući sve ognjem i mačem odvodili u tužno ropstvo ne samo muškarce nego i žene. Opisujući asirski tabor Marulić zaista ima pred sobom Turke pa se u spjevu pojavljuju sultani i veziri, subaše i njihove bedevije, i talambasi i svi oni skenderi, a Oloferne nalikuje kakvom ondašnjem paši ili veziru i sve je podređeno osnovnoj ideji o spašavanju grada.
Kako je Marulić starozavjetnu priču sadržajno i stilski uklopio u svoje vrijeme, i renesansno u Marulićevom djelu: Ispunjujući Juditu vlastitim i domaćim iskustvom i reminiscencijama, autor se znatno udaljio od tona srednjovjekovnih moralističkih priča i legendi. Umjesto neprestanog isticanja kršćanskih tendencija u Juditi imamo čitav niz jasno viđenih slika, a sve iz iskustva o ljudskim postupcima i stvarnim situacijama. Izraziti srednjovjekovni čovjek i kršćanin, Marko Marulić u isto je vrijeme i učeni humanist i pripadnik novih vremena, renesanse. Svoje djelo napisao je potaknut klasičnom lektirom, ispunio ga klasičnim reminiscencijama, vrlinama i strastima. Na taj način u jednu tipičnu srednjovjekovnu komunu književno djelo unijelo je slutnju novih vremena, upozoravajući na stvarne impulse koji određuju i vrednuju čovjekovo djelovanje. Takvim postupkom Marulić je svom djelu osigurao značajnu dimenziju osebujnosti i originalnosti.
Biblija i klasika, stari poete i novi, Talijani i domaći, glagoljaši i pjesnici duhovnih legenda, leutaši i gradski začinjavci, narodni pjesnici i pobožni prosvjetitelji puka - svi su oni utkani u Maruloj spjev koji uza sve to ipak znači granicu i početak novoga rasta.
Stil:
Današnje naše čitanje i analiziranje Judite otežava činjenica što je djelo pisano starim hrvatskim čakavskim jezikom s obiljem oblika i riječi koji se danas ne upotrebljavaju. Ipak pri pažljivijem čitanju i uz potrebno objašnjenje Marulićevi dvanaesterci brzo nam postaju bliski i razumljivi, očituju nam posebnost poetskog svijeta i doživljaja jednog pjesnika, a ujedno nam, krepki, jasni i teški, dočaravaju tešku situaciju koju opisuju i iz koje su ponikli.
Monotonija dvostruke rime, u sredini i na kraju distiha, kao da nam na neki način označavaju dugo i jednolično trajanje nevolje. Život je sporo tekao, jadi su se ponavljali, nade kao da su se gubile. Polagano, teško jednolično nizanje dvanaesteraca govori o tešku životu, koji se produžuje zahvaljujući jedino golemoj snazi naroda i urođenoj čovjekovoj želji da se u borbi za opstanak održi. Marulićevi stihovi nisu bez snage. Ona je u skladu s onom prvobitnom, iskonskom i naivnom snagom srednjovjekovnog čovjeka koji zastaje pred veličinama, koji pobožno i sa strahopoštovanjem promatra sve što nadilazi njegove snage. Pojave oko sebe pjesnik doživljava u svoj punini, u čitavoj goloj i svečanoj moći.
Dvostruki rimovani dvanaesterac:
Stih od dvanaest slogova s izrazitom cenzurom nakon šestog sloga i parnim rimama prvih dijelova stiha i krajeva stihova, koje se osim toga mogu nastavljati i na kraju prvih članaka idućeg dvostiha, vladajući je stih hrvatske pisane književnosti.
Lik Judite:
Fizički izgled:
Bilješke o piscu (verzija 1):
Marko Marulić, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola i sa Dobricom Alberti je imao šestoro sinova. Prvu školu Marko Marulić završio je u Splitu, a kasnije je otišao u Padovu, gdje mu je uz druge bio učitelj glasoviti Picentini. Životopisac Franjo Natali, vršnjak Markov, kaže da je bio čudan, poslušan i vrlo prijateljski mladić, pa da su ga poštovali svi koji su ga poznali. Preminuo je 5. siječnja 1524. u Splitu, a bio je zakopan u crkvi svetog Frana “izvan zidina” (“extra muros”). Marulić je učenik padovanskog sveučilišta, pa po tome i talijanskog preporoda, kojemu je u ono doba Padova bila čvrsto utočište. Njegov način pisanja i oštroumnost uzrokuju da se njegovo ime proširi širom zapada, i upravo zbog toga u to doba Toma Niger kaže da je najslavniji među učenim ljudima. Pisao je na hrvatskom i na latinskom jeziku. Njegova najznačajnija djela su: Epski spjev: “Istoria svete udovice”, Judita (1521.), Pjesme (1569.), a na latinskome: “De institutione bene vivendi” (1506.)
Bilješke o piscu (verzija 2):
Marko Marulić koji se obično nazivao Marulom, a kako su ga zvali i drugi pjesnici njegova razdoblja, sin splitskog patricija, gradskog odvjetnika Nikole Pečenića (De Marulis) i Dobrice de Albertis, udara pečat poeziji čitavog stoljeća, koje će i po njemu postati zlatnim. Marulić je već za svoje suvremenike bio nedostižni Marul, bard pjesništva hrvatskoga koga će jednako slaviti i iduća stoljeća sve do Vladimira Nazora i Tina Ujevića, sve do naših dana.
Marulić je latinski pjesnik koji je još za života doživio mnoga izdanja svojih djela. Ali ta su djela, uključivši čak i Davidijadu, kojoj se bio zametnuo trag, poetski već odavno mrtva. Ovaj učitelj morala čije se pouke, kojih se ni sam strogo ne drži, uskoro postati papirnate, propovjednik kojega više ne slušaju niti istomišljenici, povjesničar koji će se izgubiti u tmini stoljeća, postat će, naime, ono što je ostao dan danas: pisac Judite i Molitve suprotstavlja Turkom, satiričar kojega se iskre još nisu ugasile, nadareni pisac nedočitane poslanice Hadrijanu VI i njegovim prelatima, pjesnik koji se javio u pravo vrijeme i progovorio pravim glasom. Marulovo humanističko obrazovanje, poznavanje klasika i talijanskih renesansnih pjesnika koje potvrđuje i sadržaj njegove biblioteke, u prvom redu zbog ukliještenosti između Venecije i Turaka i trajne opasnosti u kojoj živi njegov narod i posebno grad Split, moglo se samo djelomično otkriti u Juditi i u ostalim djelima namijenjenim čitaocima našega jezika. Borbe pučana protiv plemića počele su i u Splitu davno. Pučani su 1398. bili čak preuzeli i vlast i uveli 50 svojih ljudi u Veliko vijeće, ali su ih plemići, potpomognuti od hrvatskog bana i dubrovačke vlastele, uskoro svrgli. Marulić u jednoj latinskoj pjesmi upućenoj plemićima splitskim samo ih blago opominje.
Malo znamo o Marulićevu boravku u Padovi, ali znamo da se brzo vratio u Split gdje je živeći kao posjednik, odvjetnik, sudac i egzaminator notarskih spisa, ušao u krug splitskih humanista u kojemu je po onome što znamo ne samo najmarljiviji pisac nego i najnadareniji pjesnik. On je i u mladosti i u starosti uglavnom živio životom splitskog građanina, upravljajući svojim imanjem i zastupajući svoje sugrađane u pravdama i ostavinskim raspravama, često upisivan kao izvršilac oporuka, svjedok pri nagodbama i ugovorima, parničeći se više puta, ponekad i za svoj račun. Njegov brat Šimun umro je kad je Marko bio već u zrelim godinama. I nikada Marulić nije provodio bezmalo monaški život. I nije se zatvorio u samostan Nečujmunski da se posve ukloni svijetu i da provodi sveti pustinjački život, a to zapravo nije ni mogao, jer samostana u Nečujmu nije nikad ni bilo. Marulić iz ovih ili onih razloga otišao je u pustinjački stan svoga kuma i prijatelja, splitskog prepošta Dujma Balistrića, kojemu je posvetio Juditu, i tamo ostao 2 godine. Bit će da je općenito najbliže istini Božičević kada kaže da je Marulić bio prijazan i veseo u društvu, ali već od mladih dana ozbiljan, pobožan i marljiv. Marulić se bavio arheologijom i sakupljao natpise po Splitu i Solinu i proučavao jednako spise crkvenih otaca i pobožnih pisaca kao i stihove Vergilija ili Horacija. Da se bavio i slikarstvom potvrđuje i oporuka u kojoj svojoj sestri Biri ostavlja knjigu "vlastitom rukom složenu i islikanu".
Okolnosti u Marulićevom Splitu:
Kad se Marko Marulić rodio, Split je već 30 godina pod vlašću Venecije. Prosperitet ekonomski i napredak društveni koji je nastao poslije zadarskog mira (1358.), kada je Split sa čitavom obalom vraćen Hrvatskoj i tako vezan sa svojim prirodnim zaleđem - već je počeo splašnjavati. Venecija je zabranom slobodnoga uvoza i izvoza prigušivala trgovinu, a preko nje i brodogradnju i manufakturu. Novi uspon pod kraj stoljeća, kada Venecija, želeći uništiti Dubrovnik, pokušava otvorenim stovarištem, lazaretom i osnivanjem prve banke stvoriti bazu za trgovinu s Turcima, bio je još kratkotrajniji. Za dva desetljeća Turci su pod Klisom, oni pljačkaju i harače po najbližoj okolici, ubijaju i odvode u ropstvo, a njihove se predstraže često vide sa zidova Splita. Marulić je imao tek godinu dana kada je na tursko prijestolje došao Mehmed II Osvajač, i kada su Turci zauzeli Bosnu. Od 1468. oni sve češće prodiru i u Hrvatsku. Marulić je imao 32 godine kada je pala Hercegovina a 43 kada je ban Derenčin poražen na Krbavskom polju. Marulić je doživio provale Skender-paše i mnogobrojne pohode većih i manjih turskih vojnih i pljačkaških grupacija. Obruč se stezao sve jače. Krajem stoljeća Turci su pred Šibenikom i Zadrom, da bi uskoro stigli na more kraj Makarske i Trogira. Vode se borbe za Klis. Turci pljačkaju po Kaštelanskom i Splitskom polju. Nikakvo dakle, čudo da je Marulić čitava života bio opsjednut turskom opasnošću. Ta je opasnost bila suviše stvarna i krvava, a da bi njegova zabrinutost mogla biti hinjena.
Utjecaj starijih pisaca na Marulića:
Da je Marulić učio od starih poeta vidimo i pri usporedbi Homerovog uvoda u Ilijadu i Marulićevog uvodu u Juditu:
HOMER:
Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina
Pogubno, koja no zada Ahejcima tisuću jada,
Snažne je duše mnogih junaka ona k Aidu
Poslala, a njih je same učinila plijen da budu
Psima i pticama gozba; a Zeusu se vršaše volja,
Odkad se bijehu onomad razdvojili poslije svađe
Atrejev sin, junacima kralj, divni Ahilej.
MARULIĆ:
Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
Smina nje stvoren’ja hoću govoriti
Zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.
Djela:
Europsku je slavu Marulić stekao kao latinski pisac: ortodoksni kršćanin i moralist.
- De institutione bene beateque vivendi per exenpla sanctorum, napuci za dobar život po primjerima svetaca, doživjelo je do kraja stoljeća 36 latinskih i talijanskih te njemačkih, portugalskih i čeških izdanja.
- Quinquainta parabolae, pedeset pritači, uperene su protiv lakomosti i grabežljivosti i uopće nedolična života pa je to možda i uzrok što je ovo djelo izašlo samo u dva latinska i jednom talijanskom izdanju.
- Evangelistarijum, izašao je u osam latinskih i jednom talijanskom izdanju. De humilitate et gloria Christi, o poniznosti i slavi Kristovoj.
- Dijalogum de laudibus Herculis, dijalog o pohvalama Herkulu, tu se Marulić pokazuje dobrim poznavaocem klasike.
- De ultimo Christi judicija, o posljednjem sudu, Marulić direktno govori o opasnosti od Turaka.
- Epistola Ad Adrianum VI Pont. Max., štamapana 1522 u Rimu, Marulić opominje i prijeti i moli, jer su Turci već tu i zna da bi se zajednička pogibija morala suzbiti zajedničkim oružjem.
- Hrvatska kronika, prošireni prijevod Dukljaninova ljetopisa.
- Tuženje grada Hjeruzolima, Marulić misli više na Split.
- Molitva suprotiva Turkom, prikazuje neposrednu opasnost od Turaka
Vrsta djela:
Vergilijanski, junačko-religiozni, alegorijski ep.
Tema (verzija 1):
U uvodnom naglašavanju kako Judita "oslobodi svu zemlju izraelsku jur od nadvele pogibili" istaknuta je i prvotna motivacija djela, temeljni poticaj koji je inspiraciju pjesnika zaustavio upravo na ovoj priči.
NAJAVLJUJE TEMU I TRAŽI POMOĆ OD BOGA:
„Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
Smina nje stvoren’ja hoću govoriti
Zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.“
Teme (verzija 2):
- Juditino oslobađanje grada Jeruzalema
- Smionost udovice Judite
- Juditina vjera
- Rodoljublje
- Sukob dobra i pravde sa zlom i nepravdom
Djelo je posvećeno Marulićevu kumu Dujmu Balistiliću. Nakon naslova slijedi posveta koja započinje:
“Poštovanomu Isukarstu papu i parmananu Splitskoem
gospodinu dom Dujmu Balistiliću kumu svomu.
Marko Marulić Umiljono priporučeuje z dvornim
poklonom milo poskita.”
U posveti se saznaje gotovo sve o djelu: izvor, inspiracija, kome je djelo namijenjeno, uzor po kome je napisano, kratki sadržaj i vrijeme kada je napisano.
Kratki sadržaj po librima (verzija 1):
PARVO LIBRO
Nabubodonosor bobivši Arfaksata, posla Oloferna s vojskom primat države, hoteći da gospoduje svim svitom.
DRUGO LIBRO
Kuda Olofernes prođe s vojskom; kih poda se dobi; pride u Gabu; bi strah u Jeroselim; pozlobiše Akiora veziri, jer istinu govori od naroda jerosolimskog.
TRETO LIBRO
Olofernes Akiora vezana zagna u Betuliju, hoteći ga zajedno s grajani pogubit kad jih prizme. Ozija zva Akiora i popove na večeru. Olofernes podsede Betuliju; bi u grad žaja, do pet dan se hotitu predati. Judita jih kara.
ČETVARTO LIBRO
Judita a Abrom pojde van grada; Bog joj prida lipost, budi da vele lipa biše; Olofernes, vidiv ju, za njom se zamami.
PETO LIBRO
Olofernes dvor svoj i Juditu zva na večeru; pijan zaspa. Koliko to zlo žartje i opitje. Judita Olofernu otkla glavu i na grad postavi. Akior se obrati na viru i prebiva u Betuliju.
ŠESTO LIBRO
Betulijani iziđoše s oružijem. Vojske, vidiv Oloferna ubijena, jaše bižati; oni jih tiraše, i s dobitjem se varnuše. Eliakim, pop veli, s popi pride vidit Juditu; ona svojimi pojde u Jerosolim; u tempal se poklonivši, s vesel’jem se varnu. Živi lit sto i pet; puk ju sedam dana plaka; dan dobitja čtovaše. Amen.
Kratki sadržaj po librima (verzija 2):
Prvo libro
U prvom pjevanju Marulić opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora (koji je osvojio Siriju i Palestinu), te način na koji ubija Arfaksata. Pjesnik opisuje i njegovu želju da zavlada svjetom te šalje svog vojskovođu Oloferna da zauzme što više zemalja.
Drugo libro
U drugom pjevanju Marulić opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje i strah tih domaćih ljudi, njihove molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).
Treto libro
U trećem pjevanju Marulić opisuje Oloferna koji je opkolio Betuliu, zatvorio dotok vode u grad i sve zdence (tako da bi se Židovi što prije predali). Potom su se vođe grada htjele predati ali Ozija (gradski knez) moli Židove da se strpe još pet dana u čekanju božje pomoći.
Četvrto libro
U četvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim iste noći odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovođu Oloferna.
Peto libro
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofern poziva Juditu na večeru u njegov šator. Kada je nakon četvrtog dana pijani Olofern zaspao, Judita mu se približi i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami
građani.
Šesto libro
U šestom pjevanju pjesnik opisuje događaje u Jeruzalemu poslije odlaska Olofernove voiske. Opisuje i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraća kući. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža Manasesa nije više vjenčala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio sedam dana jer zahvaljujući njoj nije bilo nikakvih ratova.
Marulićeva Judita
Naslov djela sadrži čitav sadržaj, temu i jezik kojim je napisan:
“Libar Marka Marulića Splićanina
u Kan se uzdarži istorija svete udovice
Judit
U verslih hrvacki složena
kako ona ubi vojvodu Olofenea
po svidu vojske njegove
i oslobodi puk izraelski
od velike pogibili”.
Izvor:
Biblijska priča o Juditi, hebrejskoj junakinji, koja je spasila svoj narod od propasti. Priča o Juditi dio je starog zavjeta, koji Marulić naziva starim testamentom. Marulić ističe namjeru da pribliči Juditu običnom čovjeku.
Na kraju posvete Marulić navodi vrijeme nastanka “Judite”.
“Od rojen’ja Isukarstova u puti godišće parvo nakon
tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca Aprila,
u Splitu gradu”.
Djelo je podijeljeno na šest pjevanja koja se zovu libari. Na početku svakog piše što se u njemu nalazi. Marulić djelo započinje invokacijom:
“Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi,
Sminja nje stvoren’ja hoću govorit;
zato ću moliti, Bože tvoju svitlost.
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.”
U prvom pjevanju Nabukodonosor nakon što je dobio Arfaksada, posla Holoferna da s vojskom osvaja države jer je želio gospodariti čitavim svijetom.
U drugom pjevanju opisuju se osvojeni krajevi. Akiora su veziri zamrzili jer je govorio istinu.
To je bio razlog da je u trećem pjevanju holoferno prognao Akiora u Betuliju. Građani Betulije su izgubili nade u spas, te se žele predati Holofernu. Judita ih zato kori:
“Tko ste, da ćete moć Božju iskusiti,
jer svim vekšu nemoć, vekši gnjiv raditi.
Jer se razsarditi hoće tom ričju Bog.
Pri ner se smiliti, ni dati nam odlog.”
U četvrtom pojevanju Judita sa svojom sluškinjom Akrom odlazi van grada u Holofernov logor. Kako joj je Bog dao ljepotu, Holoferno se za njom pomamio.
U petom pjevanju je Holoferno saspao mrtav pijan poslije gozbe, a Judita mu je odsjekla glavu i stavila ju na zidine grada. U istom Pjevanju Akior se obratio i odlazi živjeti u Betuliju.
U šestom pjevanju opisan je bijeg i raspad Holofernove vojske, nakon što su vojnici ugledali njegovu glavu na zidinama. Judita je živjela jako dugo; čak sto i pet godina. Nakon smrti narod ju je sedam dana oplakivao i dovijeka štovao.
Sinteza:
Ovaj rodoljubno-religiozno-alegorijski ep se sastoji od šest dijelova, tj. od šest pjevanja ili libara. Stil je vrlo slikovit, sa puno usporedbi i metafora. Likovi, posebice Judita opisani su vrlo detaljno; kako njihov izgled tako i karakter. Ep odiše ljubavlju prema Bogu i domovini i potiče narod na vjeru u Boga, obranu domovine i hrabra djela.
Biblijska Judita
Judita je povijesna knjižica, pisana Hebrejskim jezikom. Iako se u njoj iznosi puno podataka, povijesnih i zemljopisnih, glavna joj je namjena pouka što dolazi iz priče. Judita je jedan od rijetkih dijelova Biblije koji više podsjeća na Novelu nego na Svetu Knjigu. U djelu nepoznatog autora, posebno se ističe židovsko rodoljublje i religija. Religija se na neki način izjednačuje sa životom naroda, a Judita, kao simbol, predstavlja židovski narod. Radnja se odvija u Esdrelonu, kod Armagedoma. Djelo datira oko drugog ili prvog stoljeća pr. Kr. i sastoji se od ovih pet dijelova:
1. Holofernov vojni pohod
2. Opsjedanje Betulije
3. Judita
4. Judita i Holofern
5. Pobjeda
1. Holofernov vojni pohod
Nabukodonosor, koji je bio kralj Asiraca, ratovao je protiv kralja Arfaksada. Kako bi ga lakše pobijedio Nabukodonosor je pozvao sve svoje susjede da mu se pridruže u borbi. Njegovi susjedi su se samo nasmijali, te se on strašno rasrdio i odlučio ih sve pokoriti. Pošto je sam sa svojom vojskom pobijedio Arfaksada, pozvao je svog najboljeg vojskovođu Holoferna, te mu naredio da uzme 120 tisuća vojnika i 20 tisuća konjanika i krene u rat sa susjedima. O njegovoj okrutnosti svjedoči i ovaj citat:
“Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima,
nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački,
u svoj zemlji koja ti je povjerena.“
Holofern je uspješno ratovao, rušio, palio, te pljačkao i ubijao svakog tko mu se našao na putu. Uskoro je stigao do velike Judejske ravnice i tu su utaborio da skupi hranu za vojsku. Izraelci koji su živjeli u Judeji su čuli za Holoferna i užasavali su se na samo njegovo ime. Zato su se svi Izraelci iz Judeje, na poziv svećenika Joakina, ujedinili u molitvama za svoju zemlju:
“Tada narod pade ničice,
Iskaza štovanje bogu svome i zavapi: Gospode,
Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti
roda našega i obaziri se danas na lica sebi posvećenih!“
Kada je Holofern čuo da se Izraelci ne žele predati, pitao je Ahijora o Izraelcima. On mu je rekao neka ne napada Izraelce “ako nema grijeha pred bogom“, jer će ih štititi njihov Bog, a njegova vojska će izgubiti. Holofernu se to nije sviđalo, pa ga potjera k Izraelcima.
2. Opsjedanje Betulije
Holofern je ipak odlučio napasti Betuliju, te je naredio svojoj vojsci da blokiraju putove što vode u brda. Kada su ih Izraelci vidjeli, nisu se uplašili, već su još čvršće odlučili obraniti svoj dom. Savjetnici su uvidjeli da će teško izvojevati pobjedu, te su savjetovali Holoferna da zatvori izvore iz kojih su Izraelci dobivali vodu. Nakon 34 dana opsade Izraelci su tražili od starješine Ozija da ih preda Holofernu, jer nisu željeli umrijeti od žeđi. Ozije im odgovori:
“Budite hrabri, braćo, ustrajmo još pet dana,
za kojih će Gospod Bog naš
izliti na nas milost svoju:
Zacijelo nas neće napustiti zauvijek.
Prođe li tih pet dana bez ikakve pomoći,
izvršit ću što tražite.“
3. Judita
Za sve to je doznala pobožna udovica Judita. Kako je bila vrlo pobožna ona je osudila obećanje gradskih starješina da će im Bog pomoći za pet dana:
“A tko ste vi da danas iskušavate Boga
I postavljate se iznad Boga među ljudima?“
Odlučila je pomoći svome narodu, te je “glasno zavapila Gospodu, posula glavu pepelom i razotkrila kostrijet koju je nosila na bokovima“.
4. Judita i Holofern
Judita je obukla svoje najljepše haljine i otišla kod Holoferna. Holofern se zadivio njezinoj ljepoti i pozvao ju u svoj šator da mu kaže što želi. Ona mu je ispričala svoj plan kako da osvoji Izrael, a on joj je divivši se njenoj mudrosti ispunio sve što je tražila. Četvrtog dana Holofern je priredio gozbu i pozvao Juditu. Holofern je popio puno vina i zaspao i ostao sam s Juditom. Judita je tada uzela mač i odsjekla mu glavu, spremila ju u vreću i pobjegla iz njegovog logora. Vratila se u Betuliju i pokazala glavu starješinama, te rekla:
“Bog ga je pogodio rukom jedne žene!
Neka živi Gospodin
koji me zaštitio na putu kojim sam hodila!
Svi ljudi se poklone Bogu i Ozija reče:
“Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega
Više od svih drugih žena na zemlji!
Blagoslovljen Gospod Bog stvoritelj neba i zemlje,
Koji te vodio da odsiječeš glavu vođi neprijatelja naših!“
5. Pobjeda
Kada su drugo jutro našli Holoferna i shvatili da ga je ubila žena, vojnici su se strašno uplašili i počeli povlačiti. Izraelci su ih istjerali do kraja, a svećenik Joakin i starješine iz Jeruzalema su došli vidjeti što je Bog učinio da pomogne Izraelcima. Kada su vidjeli juditu pozdravili su je:
“Ti si slava Jeruzalema!
Ti si najviši ponos Izraela!
Ti si uzvišena dika roda našega!"
Poslije su napravili gozbu u Juditinu čast, a ona je zapjevala zahvalnicu, koju su svi prihvatili. Poslije mjesec dana slavlja Judita i ostali su se povukli svojim domovima. Judita je umrla u 105. godini života.
Biblija
Riječ "Biblija" uzeta je iz grčkog jezika, a znači knjiga jer se Biblija sastoji od različitih knjiga. Biblija, sveto pismo, knjige Staroga i Novoga zavjeta, temeljna je sakralna i liturgijska knjiga kršćanstva. Bibliju su napisali različiti ljudi koje je nadahnjivao Bog na različitim mjestima u razmaku od oko 1000 godina. Knjige Starog zavjeta izvorno su napisane hebrejskim jezikom, a knjige Novog zavjeta grčkim. Biblija počinje "Knjigom Postanka", a završava "Otkrivenjem" ili "Apokalipsom". Obuhvaća razdoblje od stvaranja neba i zemlje do velikog preobraženja kada će nastati novo nebo i zemlja. Biblija sadrži 46 knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta, ukupno 73 knjige.
Stari zavjet obuhvaća:
1. Petoknjižje: - Knjiga postanka
- Knjiga Izlaska
- Knjiga Brojeva
- Levitski Zakon
- Ponovljeni Zakon
2. Povijesne knjige
3. Psalme: - Mudrosne knjige
- Proročke knjige
Novi zavjet obuhvaća:
1. Evanđelja
2. Djela apostolska
3. Poslanice apostola Pavla
4. Katoličke poslanice
5. Otkrivenje
Nijedan od njih ne može stajati sam za sebe. Stari zavjet priprema je za Novi, a Novi nadopunjuje Stari.
Hrvati su se prvi put sreli s biblijskim tekstom kad su došli na današnje prostore. Prvi cjelokupni prijevod "svetog pisma" je tiskan u Budimu 1831. Biblija je duhovnim bogatstvom označila početak svjetske kulture, njezina ishodišta i temelje budućeg razvoja. Biblija je postala izvorištem nadahnuća u umjetničkom stvaranju sve do danas.
Ep:
Epska poezija služi se uglavnom pripovijedanjem i opisivanjem, a pripovijedanje i opisivanje zahtijevanju pripovjedača koji se obraća slušateljima odnosno čitateljima. Fabule su uglavnom općepoznati događaj iz povijesne ili mitološke prošlosti naroda, a likovi su uglavnom junaci odnosno heroji koji predstavljaju osobine čitavog naroda o kojem je riječ.
Epska tehnika očituje se prije svega u posebnoj kompoziciji koju zahtijeva duljina, tj. brojnost, bogatstvo i raznovrsnost motiva. Epska poezija prikazuje neko zbivanje u širokim potezima, a ako je završetak zbivanja već unaprijed poznat publici, pjesnik se služi usporavanjem odnosno zadržavanjem radnje. Takav postupak naziva se retardacijom a najčešće sredstvo retardacije su digresije, epizode i ponavljanje.
1. Digresija usporava pripovijedanje zbivanja na taj način što prekida nit izlaganja dužim opisom nekog predmeta, osobe ili događaja koji ne ulazi izravno u kontinuirani prikaz temeljne fabule.
2. Epizoda veća je tematski zaokružena digresija.
3. Ponavljanja su sredstva usporavanja ali i sredstva povezivanja između pojedinih dijelova epskog pjesničkog djela.
Riječ ep dolazi od grčke riječi epos što znači riječ ili priča. Naziv epopeja ponekad se zamjenjuje nazivom ep dok u drugim slučajevima epopejom se smatra upravo takav ep koji daje najširu sliku života, običaja, misli i vjerovanja nekog naroda. Vrste epova su: herojski ep, religiozni ep, idilski ep, životinjski ep, komični ep, didaktički ep, romantični ep.
Judita:
Ep "Judita" nije samo izraz osjećaja za pravdu i općeg suprotstavljanja jednog humanista i moralizatora nasilju nego je to i poetski dokaz pjesnikove obuzetosti stvarnim narodnim nevoljama, potrebama i nadama. Juditu je Marulić dovršio 1501., a prvi puta je štampao (ako je to zaista bilo prvi put) 1521. u Veneciji nastojanjem Petra Srićića Splićanina. Judita je najcjelovitije i poetski najzatvorenije Marulićevo djelo, u njoj najjače dolazi do izražaja Marul kakvoga danas znamo i zamišljamo. Njegov pogled na svijet, njegovu svijest - što naročito dolazi do izražaja u Juditi - oblikuju osim spomenutoga kršćansko - moralističkoga odgoja i realnost venecijanskih galija i turskih predstraža pod bedemima Splita, ali i odjek novoga građanskog zapravo pučkog doživljavanja života. Judita se otkriva i u našem vremenu kao izuzetno vrijedno književno djelo u kojemu je fragmentarno dostignut visoki umjetnički dojam. Nju karakterizira izrazita marulićevska slikovitost i realizam u opisima i slikama iz života, zgusnutost pjesničkih poredaba i metafora, glazbenost stihova i posebna dinamičnost masovnih scena i pokreta vojski i bitaka kao i neposredna lirska naivnost koja je poetski ostvarena. Najbolji Marulićevi stihovi i danas zvuče jednako autentično, svježe i uvjerljivo kao i u vrijeme kada su nastali, a stoljeća im samo pridodaju novu draž starine i patine dozrelosti. Pa ako je književna vrijednost Marulićeva i manje od njegova kulturno-povijesnog značenja, ipak će njegova slava kao i najbolji stihovi živjeti, kako to sam reče "dokla zemlja ova bude na karte folj slovinjska štit slova".
Alegorijsko shvaćanje Judite:
Držeći se biblijske priče Marulić svoju zamisao ostvaruje kroz legendu o hrabroj udovici koja je spasila svoj grad od osvajačke Nabukodonosorove vojske, hrabreći tako narod i podgrijavajući mu nadu u spas u gotovo beznadnoj situaciji kada su Turci već haračili po splitskom polju i, kako reče nadbiskup Zane, uništavajući sve ognjem i mačem odvodili u tužno ropstvo ne samo muškarce nego i žene. Opisujući asirski tabor Marulić zaista ima pred sobom Turke pa se u spjevu pojavljuju sultani i veziri, subaše i njihove bedevije, i talambasi i svi oni skenderi, a Oloferne nalikuje kakvom ondašnjem paši ili veziru i sve je podređeno osnovnoj ideji o spašavanju grada.
Kako je Marulić starozavjetnu priču sadržajno i stilski uklopio u svoje vrijeme, i renesansno u Marulićevom djelu: Ispunjujući Juditu vlastitim i domaćim iskustvom i reminiscencijama, autor se znatno udaljio od tona srednjovjekovnih moralističkih priča i legendi. Umjesto neprestanog isticanja kršćanskih tendencija u Juditi imamo čitav niz jasno viđenih slika, a sve iz iskustva o ljudskim postupcima i stvarnim situacijama. Izraziti srednjovjekovni čovjek i kršćanin, Marko Marulić u isto je vrijeme i učeni humanist i pripadnik novih vremena, renesanse. Svoje djelo napisao je potaknut klasičnom lektirom, ispunio ga klasičnim reminiscencijama, vrlinama i strastima. Na taj način u jednu tipičnu srednjovjekovnu komunu književno djelo unijelo je slutnju novih vremena, upozoravajući na stvarne impulse koji određuju i vrednuju čovjekovo djelovanje. Takvim postupkom Marulić je svom djelu osigurao značajnu dimenziju osebujnosti i originalnosti.
Biblija i klasika, stari poete i novi, Talijani i domaći, glagoljaši i pjesnici duhovnih legenda, leutaši i gradski začinjavci, narodni pjesnici i pobožni prosvjetitelji puka - svi su oni utkani u Maruloj spjev koji uza sve to ipak znači granicu i početak novoga rasta.
Stil:
Današnje naše čitanje i analiziranje Judite otežava činjenica što je djelo pisano starim hrvatskim čakavskim jezikom s obiljem oblika i riječi koji se danas ne upotrebljavaju. Ipak pri pažljivijem čitanju i uz potrebno objašnjenje Marulićevi dvanaesterci brzo nam postaju bliski i razumljivi, očituju nam posebnost poetskog svijeta i doživljaja jednog pjesnika, a ujedno nam, krepki, jasni i teški, dočaravaju tešku situaciju koju opisuju i iz koje su ponikli.
Monotonija dvostruke rime, u sredini i na kraju distiha, kao da nam na neki način označavaju dugo i jednolično trajanje nevolje. Život je sporo tekao, jadi su se ponavljali, nade kao da su se gubile. Polagano, teško jednolično nizanje dvanaesteraca govori o tešku životu, koji se produžuje zahvaljujući jedino golemoj snazi naroda i urođenoj čovjekovoj želji da se u borbi za opstanak održi. Marulićevi stihovi nisu bez snage. Ona je u skladu s onom prvobitnom, iskonskom i naivnom snagom srednjovjekovnog čovjeka koji zastaje pred veličinama, koji pobožno i sa strahopoštovanjem promatra sve što nadilazi njegove snage. Pojave oko sebe pjesnik doživljava u svoj punini, u čitavoj goloj i svečanoj moći.
Dvostruki rimovani dvanaesterac:
Stih od dvanaest slogova s izrazitom cenzurom nakon šestog sloga i parnim rimama prvih dijelova stiha i krajeva stihova, koje se osim toga mogu nastavljati i na kraju prvih članaka idućeg dvostiha, vladajući je stih hrvatske pisane književnosti.
Lik Judite:
Fizički izgled:
Ovdje se ističe izrazita Marulićeva slikovitost i realizam u opisima, a ujedno možemo po opisu zaključiti da je Marulić slijedio petrarkističke uzore jer ljepotu svoje Judite diže u nebesa:
Splete glavu kosom, vitice postavi
Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
Na nogah napravi čizmice s podvezmi.
S urehami tezmi, ča mi je viditi,
Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
I jošće hoditi na pir s kraljicami
I čtovana biti meju banicami.
Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
A trepetljicami zvonjahu uvitci;
Stahu zlati cvitci po svioni sviti
Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
Svitlo čarljeni ja rubin na parstih,
Cafir se modriti, biliti na rukavih
Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
Sjati se na bedrih prehitro kovan pas.
Velik urehe glas, da liposti veći,
Ka biše kako klas iz trave resteći
Ali kami, ki steći u zlato, zlatu da,
Izvarsno svitleći, da zlato većma sja:
Psihološke odrednice:
Živi čistim životom, i svoj je život posvetila samo bogu:
Tada sa nahaja Judit u gradu tom,
Kano svih nathaja lipostju, dobrotom,
Ka živit životom odluči prečisto,
Poče imit od kom udovičtva misto.
Mnozi ju zaisto vlastele prosiše,
Ona Bogu listo služiti želiše;
Skrovišće imiše gori gori pod slimena,
Gdi Boga zoviše s rabom zatvorena.
Bogata je udovica, ali to što odbija prosce potvrđuje da je osoba čvrstog karaktera i čvrste vjere u boga:
Živine velik broj muž bo nje ostavi
I blago mnogo njoj kad se s njom rastavi;
Da ona ne stavi u tvom sarce svoje,
Ner ko ljube pravi, vikomnje kono je.
Sva moć riči moje izrići ne umit
Pobožje koko je, cić koga gradi svit,
Prem ako mladih lit biše i lipa stvora
Juditin govor betuljanima, u kojem se vidi da Judita ima neizmjerno puno povjerenja u boga:
Tko ste, da ćete moć božoju iskusiti,
Ter svim vekšu nemoć, vekši gnjev nauditi?
Jer se rasrditi hoće tom ričju Bog,
Pri ner se smiliti, ni dat nam odlog
Molitva bogu za pomoć pri ubojstvu, jer je ona previše poštena i previše voli boga da bi takvo što mogla napraviti bez njega:
"Bože, daj da stignu ča je godi tebi;
Stvori milosti meni, pokrip rabu tvoju,
Da stvar svarši koju misal moja plodi,
Da se tebe boju puci ter narodi!
Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosilim
Od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim;
Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
Pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
Ovo ča veruju po tebi ja moći,
Koko potribuju, hotij mi pomoći,
U dne ter u noći tebi da hvalu dam,
Jer u tvoje moći sad sveršit to uzdam."
Porijeklo joj se dodiruje s Mojsijem što svjedoči da je ona bila predodređena za neki sveti posao:
Da se kriposti cvit - hći biše Merara
Ki zide do stara roda Simeona,
Brata Isakara tere Zabulona;
Muža imi ona ki se zva Manases.
Opskužeći zakona ki jim da Mojises.
Ovogaj na poses, gdi se žetva tvori,
Kad Sirij tere Pes najvećima uzgori,
Moć toplin umori plamena vrućijih;
Martva ga zatvori grobnjega starijih
Misec šesti lit trih jur biše napustil
Da biše on živih preminuvši pustil,
Kršćanski nazor:
Najviše se očituje u tome što se narod i Judita često obraćaju bogu bilo za pomoć, bilo za blagoslov:
Juditin govor betuljanima:
Tko ste, da ćete moć božoju iskusiti,
Ter svim vekšu nemoć, vekši gnjev nauditi?
Jer se rasrditi hoće tom ričju Bog,
Pri ner se smiliti, ni dat nam odlog
Judita neće jesti nesvetu hranu da ne bi povrijedila boga, tu se očituje jakost Juditine vjere:
Judit strese uha: "Neću", reće, "toga
Da ockvarnih duha, ne rasardim Boga;
Da jist ću ovoga ča vo s sobom nosim,…"
Molitva bogu za pomoć pri ubojstvu jer ona to mora učiniti uz božju pomoć i po njegovoj volji da ga ne bi uvrijedila:
"Bože, daj da stignu ča je godi tebi;
Stvori milosti meni, pokrip rabu tvoju,
Da stvar svarši koju misal moja plodi,
Da se tebe boju puci ter narodi!
Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosilim
Od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim;
Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
Pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
Ovo ča veruju po tebi ja moći,
Koko potribuju, hotij mi pomoći,
U dne ter u noći tebi da hvalu dam,
Jer u tvoje moći sad sveršit to uzdam."
Domoljubni nazor:
Očituje se u tome što je Judita spremna žrtvovati i svoj život da bi narod bio siguran, a očituje se i u suosjećanju Judite s narodom.
Kako puk slavi Juditu nakon što je ubila Oloferna, jer je ona sad osloboditeljica naroda:
Riše juj: "Slava si Jerosolime sve,
Sva radost naša si, počten’je zemlje se;
Jere je sarce tve muški se nosilo,
Tobom je strane ove misto oživilo.
A sve je to bilo, jer čistoču tvoju
Pogleda Bog milo i da t’ milost svoju;
Jer sta u pokoju, muža ne poznavši,
I u svetih broju, parvi ti umarvši.
Bog tebe zazvavši sparti nas brimena
I tebe obravši proslavi t’ imena:
Tim blagoslovljena bit ćeš po sve dni,
Biti ćeš blažena gbi dobru konca ni."
Molitva Juditina, Judita suosjeća s narodom i moli za njega:
Tebe umiljeno, Gospodine, molju,
Pogledaj smiljeno na našu nevolju;
Otpusti zlu volju i rabi Juditi
Pomazi, ka volju tvu želim spuniti.
Petrarkističke odlike:
Petrarci je Laura bila božica i on ju je uzdizao u svemirske razmjere, a isto to radi i Marulić kada u zadnjem libru narod slavi Juditu kao osloboditeljicu naroda. Također se sličnost vidi i kada Marko Marulić opisuje svoju Juditu. Prema njegovom opisu bi se pomislilo da je ona Marulićeva Laura:
Splete glavu kosom, vitice postavi
Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
Na nogah napravi čizmice s podvezmi.
S urehami tezmi, ča mi je viditi,
Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
I jošće hoditi na pir s kraljicami
I čtovana biti meju banicami.
Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
A trepetljicami zvonjahu uvitci;
Stahu zlati cvitci po svioni sviti
Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
Svitlo čarljeni ja rubin na parstih,
Cafir se modriti, biliti na rukavih
Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
Sjati se na bedrih prehitro kovan pas.
Dojam o djelu (verzija 1):
Judita je jedna izuzetno hrabra žena kojoj je toliko bilo stalo do svoga naroda da je odlučila riskirati svoj život za spas svog naroda. Poslužila se lukavstvom i laskanjem te svojom ljepotom da postigne povjerenje i divljenje Holoferna. Uzdala se u to da će joj Bog, u kojeg je toliko vjerovala, dati snagu da napravi sve to.
Dojam o djelu (verzija 2):
Judita je književno djelo u prozi. Sastoji se od šest pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Četvrto libro, Peto libro, Šesto libro). Judita je bila napisana “od rojen’ja Isukrstova u puti godišće prvo nakon tisuća i pet sat na dvadeset i dva dni misca aprila u Splitu gradu”. Marulić je ovdje obradio poznatu biblijsku priču tako tako da je 16 glava starozavjetne priče pripovijedio u šest knjiga, i to, kako sam kaže u posveti “Poštovanomu u Isukrstu popu i primanciru splitskomu, gospodinu donu Dujmu Balistriću, kumu svomu da ju stumači našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni, ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke.” Kako se radi o epskoj pjesmi biblijske građe nameće se po sebi pomisao da je pred Marulićem u naš jezik pokušati protumačiti biblijsku povijest ali ne na isti način kao Marulić, jer u Marulićevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. Iako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva je već kao kulturni spomenik, a još više zbog načina, kako je nastala. Jer nije slučajno što je Marulić odabrao baš Juditinu povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva i onima, koji đačke knjige ne razumiju, a štivo je izabrao baš gledajući žalosno stanje svoje domovine, koju su tuđinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vječnu pravdu. To je temeljna ideja Markove pjesme. Tako je Marulić prvi pjesnik koji je pjevao za narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istočnim zmajem” - Turcima.
No comments:
Post a Comment