Dobri duh Zagreba - Pavao Pavličić
Bilješke o piscu:
Pisac je rođen 1946. god u Vukovaru. Spada u suvremene hrvatske prozaike. Profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Knjige su mu prevedene na strane jezike. Radi i kao scenarist, feljtonist i novinar. Posebno mu se ističu romani: ˝Večernji akt˝, ˝Krasopis˝, ˝Koraljna vrata˝, ˝Nevidljivo pismo˝, ˝Škola pisanja˝, ˝Rukoljub˝ i ˝Dunav˝.
Mjesto radnje:
Zagreb – Citat: «…, Valentin se osobito bavio svojim gradom, Zagrebom,…».
Vrijeme radnje:
Ljeto.
Tema:
Proučavanje događaja u Zagrebu; zločini i nesreće.
Osnovna misao:
Remećenje ritma je pogubno.
Analiza likova:
Glavni lik – Valentin Knez – prostodušan, uporan, dosljedan, pedantan.
Sporedni lik – Magda – poštena, iskrena, vesela, odvažna, blaga, privlačna, samopouzdana, cijenjena, neudana.
Analiza glavnog lika:
Glavni lik je Valentin Knez, stanovnik Zagreba i statističar koji se bavi zločinima i nesrećama. On je bio osamljen čovjek sa neobično snažnim osjećajem društvenosti. Želio se odužiti društvu i zato je počeo proučavati zločine. "Pitajući se o razlozima svoje ljubavi za tu znanost, zaključio je da ga je k njoj zasigurno privukao snažan osjećaj društvenosti, koji je i pored činjenice što on bijaše osamljen čovjek, neobično jak i uvijek budan."
On je bio temeljit i pedantan čovjek.
"Dakako, nije se njegov rad sastojao samo u sakupljanju isječaka. Klasificirao je zločine po motivu, po socijalnom sloju, po broju žrtava, po oružju kojim je zločin izvršen..." Ta temeljitost pomogla mu je da bolje shvati zločine i zbog nje se još više uživio u svoj posao.
Vođenje statistika utjecalo je na društveni život Valentina Kneza, tom poslu se u potpunosti posvetio i na neki način postao opsjednut. Čim se ritam zločina poremetio, on je postao paranoičan i zamišljao najgore.
"Sutradan rano ujutro, dok je otvarao novine, ruke su mu se tresle...
Valentin Knez išao je ulicom polako, zaboravivši kamo je krenuo. Statističar je gledao oko sebe, tražeći na licima ljudi potvrdu za tu misao. Ipak, njega gotovo da je bilo strah da bi mu tkogod mogao pritrčati i zariti mu nož u grudi. Jer, to je sada bilo moguće."
Kratki sadržaj (verzija 1):
Bio jedan čovjek, bavio se statistikom – Valentin. Volio se baviti ljudima oko sebe. Vodio je evidencije zločina, pogibije, nasilja, pljački. Sakupljao je novine iz svih krajeva zemlje. Pravio je tablice, karte i tomu slične stvari. Na taj način je dolazio do niza podataka. Tako je stekao cijelo blago događaja, zbivanja, povezivanja mjesta i vremena zločina, čak i obilazeći ta mjesta. Tako je slučajno došao do saznanja da postoji pravilnost u pojavljivanju zločina i učestalosti. To sve vodilo je u toliku preciznost, da je mogao po podacima predvidjeti kada i gdje će se zločin dogoditi. Znao je da mu tako nešto nitko neće povjerovati. Zaključio je da je pravilnost u događaju bitna i nužna. Ritam zločina je ritam cijeloga svijeta. Jednog dana čitajući novine, shvatio je, da se ritam poremetio. Ubojstvo se nije dogodilo kako je govorila statistika, čak ni mjesto nije odgovaralo podatcima. Da bi ispravio ritam ubio je svog prijatelja Josipa Jazbeca i počeo pisati novu knjigu koja se zvala ˝Ispravci ritma˝.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Valentin Knez je osjećao potrebu da oduži svoj dug društvu, da se bavi ljudima i da tim ljudima da neobično korisna saznanja i podatke. Odlučio je ispitati zločine i nesreće u Zagrebu da na osnovi tih izučavanja pomogne iskorjenjivanju tog društvenog zla. Jednog dana je primijetio da se slični slučajevi događaju u pravilnim razmacima. Počeo je pisati knjigu "Predviđeni zločini". Predviđao je zločine: gdje će se dogoditi, kada, s kojim oružjem, tko će ga izvršiti i na koji način. Shvatio je da je važno da se ne poremeti ritam kojim se zločini događaju nego da treba uspostaviti novi ritam sprečavanja zločina. Jednog dana je primijetio da su zločini postali nekako čudni, da su neki zločini uranili. Valentin je provjeravao svoje bilješke i shvatio da on nije nigdje pogriješio nego da se ritam remetio. Zatvorio se u svoju sobu i razmišljao. Nije ga zanimalo što je prouzročilo poremećaj ritma, razmišljao je samo može li se ritam spasiti. Izrađivao je nove tablice, pravio grafikone i ispitivao nove zločine.
Kada je 20. lipnja otvorio novine i vidio članak "Ubojstvo u Nehajskoj", osjetio je spokojstvo. Shvatio je da je ubrzanje ritma bilo jedini izlaz. Osjećao se jakim jer je znao da vrši svoju dužnost prema društvu, prema ljudima i prema Zagrebu. Uzeo je novi fascikl i počeo ispisivati novi naslov "Ispravci ritma".
O djelu:
Ova pripovijetka pisana je tako da pripovjedač opisuje događaje, likove i način na koji se lik odnosi prema tim događajima. Pisana je na temelju unutarnjeg monologa - pisac iznosi sve što Valentinu Knezu pada na pamet, tj. njegova razmišljanja. U tekstu ima retrospekcije - opisuje se početak Valentinove ljubavi prema njegovu poslu, zašto se započeo baviti statistikom. Pisac iznosi svoje misli preko lika i na taj način se stapa s njim; on je kao treće lice i njegovo se gledište očituje u likovima.
Najljepši ulomak:
„Godine napornog i predanog rada nisu mogle a da ne dadu plodove.
Dakako ne u obliku društvenog priznanja ili slave (jer sve je to još bilo
njegova tajna) nego u obliku tihe i unutarnje radosti, kao i majstora koji
završava svoje djelo“.
Kompozicija djela:
Uvod: Valentin Knez proučava zločine
Zaplet: Uviđa da se mogu predvidjeti
Vrhunac: Ritam se remeti
Rasplet: Radi knjigu ISPRAVCI RITMA
Fabularni tijek:
1. Valentin Knez se bavi statistikom
2. Proučava zločine u Zagrebu
3. Uviđa da se mogu predvidjeti
4. Svaki zločin predviđa
5. Početkom ljeta sistem se remeti
6. Sve strašniji zločini se odigravaju
7. On pravi novu knjigu ISPRAVCI RITMA
Stilska sredstva:
Epiteti: snažan, osamljen, neobično, puniji, detektivske, socijalni, statistički, obično, društvenog, sudskih
Onomatopeja: «…, sve bi pošlo naopako i bilo bi poremećeno, kao kad bi sunce izašlo na zapadu.»
Kontrasti: «Nije mu bilo do sistema, bilo mu je do Zagreba.» «Ipak, ako ga ne spasi sistem, neće ga spasiti ništa.»
Usporedba: «…, sve bi pošlo naopako i bilo bi poremećeno, kao kad bi sunce izašlo na zapadu.»
Bilješke o piscu:
Pisac je rođen 1946. god u Vukovaru. Spada u suvremene hrvatske prozaike. Profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Knjige su mu prevedene na strane jezike. Radi i kao scenarist, feljtonist i novinar. Posebno mu se ističu romani: ˝Večernji akt˝, ˝Krasopis˝, ˝Koraljna vrata˝, ˝Nevidljivo pismo˝, ˝Škola pisanja˝, ˝Rukoljub˝ i ˝Dunav˝.
Mjesto radnje:
Zagreb – Citat: «…, Valentin se osobito bavio svojim gradom, Zagrebom,…».
Vrijeme radnje:
Ljeto.
Tema:
Proučavanje događaja u Zagrebu; zločini i nesreće.
Osnovna misao:
Remećenje ritma je pogubno.
Analiza likova:
Glavni lik – Valentin Knez – prostodušan, uporan, dosljedan, pedantan.
Sporedni lik – Magda – poštena, iskrena, vesela, odvažna, blaga, privlačna, samopouzdana, cijenjena, neudana.
Analiza glavnog lika:
Glavni lik je Valentin Knez, stanovnik Zagreba i statističar koji se bavi zločinima i nesrećama. On je bio osamljen čovjek sa neobično snažnim osjećajem društvenosti. Želio se odužiti društvu i zato je počeo proučavati zločine. "Pitajući se o razlozima svoje ljubavi za tu znanost, zaključio je da ga je k njoj zasigurno privukao snažan osjećaj društvenosti, koji je i pored činjenice što on bijaše osamljen čovjek, neobično jak i uvijek budan."
On je bio temeljit i pedantan čovjek.
"Dakako, nije se njegov rad sastojao samo u sakupljanju isječaka. Klasificirao je zločine po motivu, po socijalnom sloju, po broju žrtava, po oružju kojim je zločin izvršen..." Ta temeljitost pomogla mu je da bolje shvati zločine i zbog nje se još više uživio u svoj posao.
Vođenje statistika utjecalo je na društveni život Valentina Kneza, tom poslu se u potpunosti posvetio i na neki način postao opsjednut. Čim se ritam zločina poremetio, on je postao paranoičan i zamišljao najgore.
"Sutradan rano ujutro, dok je otvarao novine, ruke su mu se tresle...
Valentin Knez išao je ulicom polako, zaboravivši kamo je krenuo. Statističar je gledao oko sebe, tražeći na licima ljudi potvrdu za tu misao. Ipak, njega gotovo da je bilo strah da bi mu tkogod mogao pritrčati i zariti mu nož u grudi. Jer, to je sada bilo moguće."
Kratki sadržaj (verzija 1):
Bio jedan čovjek, bavio se statistikom – Valentin. Volio se baviti ljudima oko sebe. Vodio je evidencije zločina, pogibije, nasilja, pljački. Sakupljao je novine iz svih krajeva zemlje. Pravio je tablice, karte i tomu slične stvari. Na taj način je dolazio do niza podataka. Tako je stekao cijelo blago događaja, zbivanja, povezivanja mjesta i vremena zločina, čak i obilazeći ta mjesta. Tako je slučajno došao do saznanja da postoji pravilnost u pojavljivanju zločina i učestalosti. To sve vodilo je u toliku preciznost, da je mogao po podacima predvidjeti kada i gdje će se zločin dogoditi. Znao je da mu tako nešto nitko neće povjerovati. Zaključio je da je pravilnost u događaju bitna i nužna. Ritam zločina je ritam cijeloga svijeta. Jednog dana čitajući novine, shvatio je, da se ritam poremetio. Ubojstvo se nije dogodilo kako je govorila statistika, čak ni mjesto nije odgovaralo podatcima. Da bi ispravio ritam ubio je svog prijatelja Josipa Jazbeca i počeo pisati novu knjigu koja se zvala ˝Ispravci ritma˝.
Kratki sadržaj (verzija 2):
Valentin Knez je osjećao potrebu da oduži svoj dug društvu, da se bavi ljudima i da tim ljudima da neobično korisna saznanja i podatke. Odlučio je ispitati zločine i nesreće u Zagrebu da na osnovi tih izučavanja pomogne iskorjenjivanju tog društvenog zla. Jednog dana je primijetio da se slični slučajevi događaju u pravilnim razmacima. Počeo je pisati knjigu "Predviđeni zločini". Predviđao je zločine: gdje će se dogoditi, kada, s kojim oružjem, tko će ga izvršiti i na koji način. Shvatio je da je važno da se ne poremeti ritam kojim se zločini događaju nego da treba uspostaviti novi ritam sprečavanja zločina. Jednog dana je primijetio da su zločini postali nekako čudni, da su neki zločini uranili. Valentin je provjeravao svoje bilješke i shvatio da on nije nigdje pogriješio nego da se ritam remetio. Zatvorio se u svoju sobu i razmišljao. Nije ga zanimalo što je prouzročilo poremećaj ritma, razmišljao je samo može li se ritam spasiti. Izrađivao je nove tablice, pravio grafikone i ispitivao nove zločine.
Kada je 20. lipnja otvorio novine i vidio članak "Ubojstvo u Nehajskoj", osjetio je spokojstvo. Shvatio je da je ubrzanje ritma bilo jedini izlaz. Osjećao se jakim jer je znao da vrši svoju dužnost prema društvu, prema ljudima i prema Zagrebu. Uzeo je novi fascikl i počeo ispisivati novi naslov "Ispravci ritma".
O djelu:
Ova pripovijetka pisana je tako da pripovjedač opisuje događaje, likove i način na koji se lik odnosi prema tim događajima. Pisana je na temelju unutarnjeg monologa - pisac iznosi sve što Valentinu Knezu pada na pamet, tj. njegova razmišljanja. U tekstu ima retrospekcije - opisuje se početak Valentinove ljubavi prema njegovu poslu, zašto se započeo baviti statistikom. Pisac iznosi svoje misli preko lika i na taj način se stapa s njim; on je kao treće lice i njegovo se gledište očituje u likovima.
Najljepši ulomak:
„Godine napornog i predanog rada nisu mogle a da ne dadu plodove.
Dakako ne u obliku društvenog priznanja ili slave (jer sve je to još bilo
njegova tajna) nego u obliku tihe i unutarnje radosti, kao i majstora koji
završava svoje djelo“.
Kompozicija djela:
Uvod: Valentin Knez proučava zločine
Zaplet: Uviđa da se mogu predvidjeti
Vrhunac: Ritam se remeti
Rasplet: Radi knjigu ISPRAVCI RITMA
Fabularni tijek:
1. Valentin Knez se bavi statistikom
2. Proučava zločine u Zagrebu
3. Uviđa da se mogu predvidjeti
4. Svaki zločin predviđa
5. Početkom ljeta sistem se remeti
6. Sve strašniji zločini se odigravaju
7. On pravi novu knjigu ISPRAVCI RITMA
Stilska sredstva:
Epiteti: snažan, osamljen, neobično, puniji, detektivske, socijalni, statistički, obično, društvenog, sudskih
Onomatopeja: «…, sve bi pošlo naopako i bilo bi poremećeno, kao kad bi sunce izašlo na zapadu.»
Kontrasti: «Nije mu bilo do sistema, bilo mu je do Zagreba.» «Ipak, ako ga ne spasi sistem, neće ga spasiti ništa.»
Usporedba: «…, sve bi pošlo naopako i bilo bi poremećeno, kao kad bi sunce izašlo na zapadu.»
No comments:
Post a Comment