Pjesme - Dobriša Cesarić
Bilješke o piscu:
Književnik Dobriša Cesarić rodio se 10. 1. 1902. u Slavonskoj Požegi, a umro 18. 12. 1980. godine u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisao je lirske pjesme i pjesme u prozi. Napisao je zbirke pjesama: Lirika, Osvijetljeni put, Goli časovi, Spašena svjetla, Izabrani stihovi, Knjiga prepjeva, Proljeće koje nije moje, Izabrane pjesme, Slap, Voćka poslije kiše i Pjesme. Dobriša Cesarić je jedan od najvećih naših pjesnika.
Mrtvac
Skupina poluglasnih ljudi
Kraj odra stoji. Titra plam
Visoko razbuktanih svijeća,
Al u tom skupu on je sam.
Na prozorima sunce sja.
Treperi. Ali nema moći
Da baci ma i jedan trak
U tamu beskrajne mu noći.
Govor i jecanje i plač
Tišina su njegovom uhu
Životu uzet, on tek šuti,
Tajanstven u svom crnom ruhu.
Oko njega mirišu ruže.
On leži smiren, kao svet.
Ne osjeća ih. Njihov miris
Ne dopire u njegov svijet.
O pjesmi:
- Tema: Život poslije smrti
- Motivi: Pogreb, tišina, ništavilo
- Rima: Paralelna
- Ritam: Usporen
- Pjesničke figure:
- epiteti („visoko razbuktale svijeće“)
- metafore („govor i jecanje i plač tišina su njegovom uhu“)
Dojam o pjesmi:
Ova pjesma mi se sviđa, iako je tužna. U meni je pobudila osjećaj tuge. Navela me je na razmišljanje o životu poslije smrti.
Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Dojam o pjesmi:
Lirika Dobriše Cesarić je jednostavna, čista i jasna, snažna, duboko misaona i ljudski topla. Iz nje sja vječita svjetlost i nada u ljudsku dobrotu. Cesarićeva je poezija duboko osjećajna i humana, govori čovjeku i o čovjeku, a Cesarićevi doživljaji prirode su čisti i snažni. Pjesnički izraz je bogato izražajan i prirodan. Pjesnik ima osjećaja za socijalne teme, bijedu i nepravdu. Zaokupljen je pitanjem smisla života, vezom čovjeka i prirode. S malo riječi pjesnik oživljuje slike iz prirode i grada ili izražava najdublja osjećanja.
Bilješke o piscu:
Književnik Dobriša Cesarić rodio se 10. 1. 1902. u Slavonskoj Požegi, a umro 18. 12. 1980. godine u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisao je lirske pjesme i pjesme u prozi. Napisao je zbirke pjesama: Lirika, Osvijetljeni put, Goli časovi, Spašena svjetla, Izabrani stihovi, Knjiga prepjeva, Proljeće koje nije moje, Izabrane pjesme, Slap, Voćka poslije kiše i Pjesme. Dobriša Cesarić je jedan od najvećih naših pjesnika.
Mrtvac
Skupina poluglasnih ljudi
Kraj odra stoji. Titra plam
Visoko razbuktanih svijeća,
Al u tom skupu on je sam.
Na prozorima sunce sja.
Treperi. Ali nema moći
Da baci ma i jedan trak
U tamu beskrajne mu noći.
Govor i jecanje i plač
Tišina su njegovom uhu
Životu uzet, on tek šuti,
Tajanstven u svom crnom ruhu.
Oko njega mirišu ruže.
On leži smiren, kao svet.
Ne osjeća ih. Njihov miris
Ne dopire u njegov svijet.
O pjesmi:
- Tema: Život poslije smrti
- Motivi: Pogreb, tišina, ništavilo
- Rima: Paralelna
- Ritam: Usporen
- Pjesničke figure:
- epiteti („visoko razbuktale svijeće“)
- metafore („govor i jecanje i plač tišina su njegovom uhu“)
Dojam o pjesmi:
Ova pjesma mi se sviđa, iako je tužna. U meni je pobudila osjećaj tuge. Navela me je na razmišljanje o životu poslije smrti.
Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Dojam o pjesmi:
Lirika Dobriše Cesarić je jednostavna, čista i jasna, snažna, duboko misaona i ljudski topla. Iz nje sja vječita svjetlost i nada u ljudsku dobrotu. Cesarićeva je poezija duboko osjećajna i humana, govori čovjeku i o čovjeku, a Cesarićevi doživljaji prirode su čisti i snažni. Pjesnički izraz je bogato izražajan i prirodan. Pjesnik ima osjećaja za socijalne teme, bijedu i nepravdu. Zaokupljen je pitanjem smisla života, vezom čovjeka i prirode. S malo riječi pjesnik oživljuje slike iz prirode i grada ili izražava najdublja osjećanja.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna. Pjesma ima preneseno značenje (Teče
i teče, teče jedan slap – pjesnik uspoređuje slap sa cijelim narodom,
civilizacijom; Što u njem znači moja mala kap – pjesnik uspoređuje jednu kap
slapa sa svojom prividnom ništavošću u društvu; Gle, jedna duga u vodi se
stvara - Duga simbolizira sva lijepa i dobra postignuća u životu). Ma koliko se
čovjeku činilo da je nevažan u društvu, bez njega se ipak puno toga dobroga ne
bi moglo dogoditi.
Sadržajna analiza:
Pjesnik je uzeo motiv slapa da dočara trajanje života, postavi pitanje što u njem znači pojedini čovjek i pokuša na njega odgovoriti. Motiv slapa i kapi u pjesmi imaju preneseno značenje – slap predstavlja život, čovječanstvo, zajednicu, a kap pojedinca.
Stilska i strukturalna analiza:
Pjesnik se služi akustičkom slikom i ritmom riječi “Teče i teče, teče jedan slap” da izreče misao kako život traje i traje (ponavljanje glagola “teče”). Vizualna slika “Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara” kazuje nam da kao što kapi u slapu zajedno stvaraju igru svjetla i boja, tako i pojedinci doprinose svojim djelima boljem i ljepšem životu. Pjesnik postavlja pitanje “Što u njem znači moja mala kap?” – Što znači jedan čovjek? Epitet uz imenicu kap (“moja mala kap”) kazuje da jedan čovjek sam za sebe ne znači puno. I daje odgovor “Taj san u slapu da bi mogo sjati i moja kaplja ga pomaže tkati.” – Svaki pojedinac daje neki svoj doprinos zajednici.
Pjesma se sastoji od 3 kitice. Kitice imaju po 2 strofe sa 10 slogova. Rima pjesme je parna. Pomoću običnih, jednostavnih riječi pjesnik postiže sklad, ljepotu i misaonost pjesme.
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
Dojam o pjesmi:
Pjesma je nježna i osjećajna, pomalo sjetna, ali ne i tužna, iako pjeva o jeseni i zimi. Bez puno pjesničkih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova, pjesnik postiže pravi jesensko – zimski ugođaj.
Sadržajna analiza:
Ovo je pjesma tišine, smirenja i jesenskog – zimskog ugođaja.
Stilska i strukturalna analiza:
Jesen ima svoje zvukove “šuštanje lišća” i “šapat kiše”. Pjesnik osluškuje te zvukove i dočarava nam ih korištenjem onomatopeje. Zatim sve utihne, smiruje se i spušta se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i tišinu. Najjednostavnijim riječima pjesnik postiže vizualnu i akustičnu sliku zime “I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.” Prvi stih se ne rimuje s ostalima – najavljuje kako to jesen “govori”. Ostali stihovi imaju parnu rimu.
Oblak
Mjesto radnje:
Nebo
Vrijeme radnje:
Predvečerje – “U predvečerje, iznenada...”
Tema:
Oblak
Rima:
Iznenada - grada
Likovi:
Oblak, vjetar
Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmi opisuje se jedno predvečerje kada se na nebu pojavio oblak. Vjetar sa visine ga je njihao, s njime se igrao. Tako jako se okretao po zraku da su ljudi čak gledali njegovu lijepu igru na nebu. Tako dugo se igrao dok ga jednom vjetar nije samo raznio.
Najljepša kitica:
“I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.“
Ta mi je kitica najljepša zato što je najljepše opisano kako se vjetar igra sa oblakom i kako ga na kraju raznese.
Mrtva luka
Mjesto radnje:
Luka – ”... ima jedna mrtva luka...”
Vrijeme radnje:
Jutro
Tema:
Mrtvi brodovi koji se boje plovidbe
Rima:
brodi – vodi
boje – stoje
sreću – meću
Likovi:
Brodovi, ćuk
Najljepša kitica:
“I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I – stoje.“
Prazan život
Mjesto radnje:
Ulica
Tema:
Život
Rima:
licima – vidicima
presiti – desiti
dolaze – prolaze
mukama – rukama
Likovi:
Netko tko ima težak život i želi nekamo pobjeći
Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmici je pisac opisao težak život ljudi koji žele nekamo pobjeći, oni čekaju neko čudo a to čudo im ne želi doći.
Najljepša kitica:
“O, mi smo toga presiti.
Pobjeći, pobjeć nekamo!
Mi čudo čekamo,
A neće nam se desiti.“
Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.
Ovo je kratka lirska pejzažna pjesma. Rima je parna. Tema pjesme je ponovno rađanje, bilo voćke bilo nekog drugog živog bića.
U spomen Sergeju Jesenjinu
Između ljudi što pjevaju život
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu kao lavina.
Njihova duša gasne i gasne,
Da sto puta jače u pjesmama sine,
A njihov put je čist i bijel
Kao snježni put lavine.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. U pjesmi se pojavljuju poredbe (Padajući rastu kao lavina; A njihov put je čist i bijel Kao snježni put lavine). Tema pjesme je život pjesnika Sergeja Jesenjina koji je u potpunosti žrtvovao svoj život i svoje zdravlje, zato što je to bio njegov način dolaženja do inspiracije.
Shelley
Kadikad, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more.
Na vrućem čelu u taj mah
Osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjaj me sretnim čini.
Prolazi noć. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja živim njime, u njem bdim.
Da plačem? Pišem? Što ću s njim?
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna. U pjesmi se pojavljuju metafore (Tajanstven dar mi bude dat – pjesnik dobiva inspiraciju; I slušam šumne razgovore Sa vjetrom što ih vodi more. - Pjesnik čuje neke čudne šumove koji ga podsjećaju na razgovor likova u nekoj njegovoj pjesmi; O, kome da ovaj zanos dam? – pjesnik ne zna u koju bi pjesmu pretočio inspiraciju). Tema ove pjesme je inspiracija koja je piscu došla u kasne noćne sate.
Predjesenji dan
Već nema sunce starog žara,
Al dan je nasmiješen i vedar.
Bez Posla i ne vičuć više
Posljednji prođe sladoledar.
Tumara bijeli čovjek ljeta
Po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne žuti list
Pred kotač njegovih kolica.
To javlja jesen, da je tu,
I zemlja čeka prvu kišu,
A kestenjari -ti uglari-
Prašinu ljeta s peći brišu.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. U pjesmi se pojavljuje personifikacija (Al dan je nasmiješen i vedar; To javlja jesen, da je tu). Tema pjesme je preobrazba iz ljeta u jesen i zimu.
Sadržajna analiza:
Pjesnik je uzeo motiv slapa da dočara trajanje života, postavi pitanje što u njem znači pojedini čovjek i pokuša na njega odgovoriti. Motiv slapa i kapi u pjesmi imaju preneseno značenje – slap predstavlja život, čovječanstvo, zajednicu, a kap pojedinca.
Stilska i strukturalna analiza:
Pjesnik se služi akustičkom slikom i ritmom riječi “Teče i teče, teče jedan slap” da izreče misao kako život traje i traje (ponavljanje glagola “teče”). Vizualna slika “Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara” kazuje nam da kao što kapi u slapu zajedno stvaraju igru svjetla i boja, tako i pojedinci doprinose svojim djelima boljem i ljepšem životu. Pjesnik postavlja pitanje “Što u njem znači moja mala kap?” – Što znači jedan čovjek? Epitet uz imenicu kap (“moja mala kap”) kazuje da jedan čovjek sam za sebe ne znači puno. I daje odgovor “Taj san u slapu da bi mogo sjati i moja kaplja ga pomaže tkati.” – Svaki pojedinac daje neki svoj doprinos zajednici.
Pjesma se sastoji od 3 kitice. Kitice imaju po 2 strofe sa 10 slogova. Rima pjesme je parna. Pomoću običnih, jednostavnih riječi pjesnik postiže sklad, ljepotu i misaonost pjesme.
Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
Dojam o pjesmi:
Pjesma je nježna i osjećajna, pomalo sjetna, ali ne i tužna, iako pjeva o jeseni i zimi. Bez puno pjesničkih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova, pjesnik postiže pravi jesensko – zimski ugođaj.
Sadržajna analiza:
Ovo je pjesma tišine, smirenja i jesenskog – zimskog ugođaja.
Stilska i strukturalna analiza:
Jesen ima svoje zvukove “šuštanje lišća” i “šapat kiše”. Pjesnik osluškuje te zvukove i dočarava nam ih korištenjem onomatopeje. Zatim sve utihne, smiruje se i spušta se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i tišinu. Najjednostavnijim riječima pjesnik postiže vizualnu i akustičnu sliku zime “I kada sniježi, a spušta se tama, U pahuljama tišina je sama.” Prvi stih se ne rimuje s ostalima – najavljuje kako to jesen “govori”. Ostali stihovi imaju parnu rimu.
Oblak
Mjesto radnje:
Nebo
Vrijeme radnje:
Predvečerje – “U predvečerje, iznenada...”
Tema:
Oblak
Rima:
Iznenada - grada
Likovi:
Oblak, vjetar
Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmi opisuje se jedno predvečerje kada se na nebu pojavio oblak. Vjetar sa visine ga je njihao, s njime se igrao. Tako jako se okretao po zraku da su ljudi čak gledali njegovu lijepu igru na nebu. Tako dugo se igrao dok ga jednom vjetar nije samo raznio.
Najljepša kitica:
“I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.“
Ta mi je kitica najljepša zato što je najljepše opisano kako se vjetar igra sa oblakom i kako ga na kraju raznese.
Mrtva luka
Mjesto radnje:
Luka – ”... ima jedna mrtva luka...”
Vrijeme radnje:
Jutro
Tema:
Mrtvi brodovi koji se boje plovidbe
Rima:
brodi – vodi
boje – stoje
sreću – meću
Likovi:
Brodovi, ćuk
Najljepša kitica:
“I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I – stoje.“
Prazan život
Mjesto radnje:
Ulica
Tema:
Život
Rima:
licima – vidicima
presiti – desiti
dolaze – prolaze
mukama – rukama
Likovi:
Netko tko ima težak život i želi nekamo pobjeći
Kratki sadržaj:
U ovoj pjesmici je pisac opisao težak život ljudi koji žele nekamo pobjeći, oni čekaju neko čudo a to čudo im ne želi doći.
Najljepša kitica:
“O, mi smo toga presiti.
Pobjeći, pobjeć nekamo!
Mi čudo čekamo,
A neće nam se desiti.“
Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.
Ovo je kratka lirska pejzažna pjesma. Rima je parna. Tema pjesme je ponovno rađanje, bilo voćke bilo nekog drugog živog bića.
U spomen Sergeju Jesenjinu
Između ljudi što pjevaju život
I grabe užitke iz noći i vina,
Ima ih koji padajuć rastu,
Padajuć rastu kao lavina.
Njihova duša gasne i gasne,
Da sto puta jače u pjesmama sine,
A njihov put je čist i bijel
Kao snježni put lavine.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. U pjesmi se pojavljuju poredbe (Padajući rastu kao lavina; A njihov put je čist i bijel Kao snježni put lavine). Tema pjesme je život pjesnika Sergeja Jesenjina koji je u potpunosti žrtvovao svoj život i svoje zdravlje, zato što je to bio njegov način dolaženja do inspiracije.
Shelley
Kadikad, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more.
Na vrućem čelu u taj mah
Osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjaj me sretnim čini.
Prolazi noć. Ja lutam sam.
O, kom da ovaj zanos dam?
Ja živim njime, u njem bdim.
Da plačem? Pišem? Što ću s njim?
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna. U pjesmi se pojavljuju metafore (Tajanstven dar mi bude dat – pjesnik dobiva inspiraciju; I slušam šumne razgovore Sa vjetrom što ih vodi more. - Pjesnik čuje neke čudne šumove koji ga podsjećaju na razgovor likova u nekoj njegovoj pjesmi; O, kome da ovaj zanos dam? – pjesnik ne zna u koju bi pjesmu pretočio inspiraciju). Tema ove pjesme je inspiracija koja je piscu došla u kasne noćne sate.
Predjesenji dan
Već nema sunce starog žara,
Al dan je nasmiješen i vedar.
Bez Posla i ne vičuć više
Posljednji prođe sladoledar.
Tumara bijeli čovjek ljeta
Po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne žuti list
Pred kotač njegovih kolica.
To javlja jesen, da je tu,
I zemlja čeka prvu kišu,
A kestenjari -ti uglari-
Prašinu ljeta s peći brišu.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. U pjesmi se pojavljuje personifikacija (Al dan je nasmiješen i vedar; To javlja jesen, da je tu). Tema pjesme je preobrazba iz ljeta u jesen i zimu.
No comments:
Post a Comment