Moj tata spava s anđelima - Stjepan Tomaš
Bilješke o piscu:
Stjepan Tomaš rođen je 2. siječnja 1947. godine u Novoj Bukovici pokraj Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a filozofski fakultet u Zagrebu. Danas živi i radi u Osijeku. Piše isključivo prozu,za djecu i odrasle (pripovijetke, romane, drame, radio igre.) Drama ''Smrtna ura'' premijerno je izvedena u Zagrebu 1989. godine. Za odrasle je napisao sedam knjiga, a za djecu niz radio-igara te četiri romana: ''Moljac i noćni čuvar'', ''Dobar dan, tata'', ''Halo, ovdje komandosi'' i ''Moj tata spava s anđelima''. Tomaš je objavio i jedan roman za mlade, ''Građani u prvom koljenu''. Pisac je hvaljen od kritike, a za roman ''Dobar dan, tata'' dobio je republičku nagradu ''Grigor Vitez''.
Književni rod:
Epika.
Književna vrsta:
Ratni dnevnik.
Mjesto radnje:
Osijek – citati: «Nastava je odgođena do daljnjega, dok ne dopusti čika Bora Ivanović, komandant vojarne 'Milan Stanković' u Osijeku.» «Iza njega veliki crni plakat na kojemu je pisalo: OSIJEK NIKADA NEĆE BITI OCEK.» «Moram završiti ovaj dnevnik iz opkoljenog (ali neosvojenog) grada»
Vrijeme radnje:
Domovinski rat 1991; kraj ljeta, jesen '91. (vidi se iz datuma: od 6. rujna, petak do 2. prosinca, ponedjeljak).
Tema:
Težak život i stanje u domovini za vrijeme rata.
Osnovna misao:
Moramo vjerovati ljudima koji nas vole i razumiju jer nam jedino oni mogu reći što je najbolje za nas.
Kratki sadržaj:
Te godine nije počela školska godina zbog rata. Cvijetu bi zakašnjeli početak školske godine inače radovao, ali ne i ove. Roditelji su joj svaki dan išli raditi, a ona je ostajala sama kod kuće. Često je nestajalo struje. Cvijeta se rado igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. Baranja je šaptom pala. Mladi bračni par Reisner se odselio u Njemačku i povjerio Cvijeti dvije mačkice, Mimi i Kima. Počela je radio-škola u trajanju od tri minute. Kod Zlatice na Sjenjaku bilo je jako gadno, bar u skloništu. Sve izgleda kao kaznionica. U jesen, 3. listopada, pogođena je i njena škola. Tata uglavnom kuha ručak. 10. 10. je bačena «krmača» na krov Zlatičine zgrade, probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica će nekamo otputovati. Došla je struja nakon 50 sati. Cvijeta je gledala na TV-u američku seriju «Kućni video». Opet je nestalo struje, a znači i hladnije je. Neka reporterka je pričala s gardistima o vjeri. Pokazalo se da ju nitko nije odbacio i prestao vjerovati u Boga. Mnogi su nosili krunice oko vrata. 25. 10. se vratila struja pa se tata odlučio obrijati, ali je uspio obrijati samo jednu stranu, odmah je nestalo struje. Idući dan došao je djed iz susjedstva s unučicom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje su joj mama i tata. Rekla je da joj tata spava s anđelima. U trgovinama je sve poskupjelo. Na TV-u se sve slabije vidio zagrebački program, ali zato se dobro vidio novosadski i beogradski. U «Glasu Slavonije» naslovi su veći od članaka. 14. 11. je opet pogođena katedrala. Cvijetin tata je slušao nestrpljivo glas Europe ne bi li čuo priznanje Hrvatske. Zlatica je u Austriji u nekoj obitelji i ide u hrvatsku školu. 20. studenog je pao Vukovar. 30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela ići van. Idući dan njeni su roditelji odlučili da ide u Pinkafeld u Austriji sa školom «Dobriša Cesarić». Cvijeta je tu noć toliko plakala da je ujutro imala temperaturu. Na večer su išli u grad kupiti nove termo-hlače, trenirku, papuče i još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Navečer nije mogla zaspati. Pitala se je kad će ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni dan.
Kompozicija djela:
Uvod: Nastava se odgađa do daljnjega.
Zaplet: Ljudi je na ulici sve manje, a djeca se ne mogu igrati.
Vrhunac: Baranja i Vukovar su pali, a Osijek je potpuno uništen.
Rasplet: Cvijeta odlazi u Pinkafeld.
Jezik i stil:
Djelo je pisano hrvatskim standardnim književnim jezikom, a rečenice su jednostavne i dobro razumljive.
Stilska sredstva:
Epiteti: Nova, školska, ovogodišnje, zakašnjeli, pečeno, mučeničkog, napaćenog, dnevnoj, pune, zlatni.
Onomatopeje: «Dum! Dum! Dum! – čula sam kratke tupe udarce.» «-da se u zraku umjesto zvuka granata ponovno čuje pjev ptica ili bar buka autobusa i tramvaja…»
Kontrast: «On je za sebe govorio da je Jugoslaven – rekao je tata – takvu je i zastavu za praznike isticao. Odnedavna govori da je Hrvat, iako ga nitko ne pita što je.»
Usporedbe: «Kao, mama je danas bila ljutita na nas, pekla ih je nevoljko, pa kolači nisu uspjeli.» «…vi ste djevojčice kao plodovi voćke.» «S tom će školom biti kao s onom pačjom.» «…izgledaju kao kaznionice u američkim filmovima.»
Metafora: «Grad odijeva točkastu pidžamu.»
Analiza glavnih likova:
Cvijeta
Djevojčica koja je odlučila pisati dnevnik, ima 12 godina, ide u 6. b. razred OŠ «Anka Butorac», mrzi rat.
Mama
Farmaceutkinja, dosta je pesimistična.
Tata
Prosvjetni inspektor, pravi optimist, voli se šaliti.
Sporedni likovi:
Zlatica, susjedi.
Analiza likova:
Cvijeta
Bila je dobra i razumna djevojčica i voljela je svoje roditelje. Znala je da ju oni vole i da joj žele sve najbolje te je prihvatila odlazaka u Pinkafeld. Željela je razumjeti uzrok rata ali nije mogla. Htjela je da rat što prije završi, da joj roditelji ponovo idu na posao i da ona ide u školu.
Cvijetina mama
Voljela je svoju obitelj i bila marljiva žena. Razumjela je svoju kćerku i kao svaki pravi roditelj željela joj sve najbolje.
Cvijetin tata
Bio je hrabar i odlučan čovjek koji je volio svoju obitelj ali i posao. Znao je što je najbolje za njegovu kćerku te tako odlučio poslati Cvijetu u Pinkafeld.
Dojam o djelu:
Dnevnik mi se jako svidio jer je realističan. Prikazuje rat baš onakvim kakav je bio.
Bilješke o piscu:
Stjepan Tomaš rođen je 2. siječnja 1947. godine u Novoj Bukovici pokraj Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a filozofski fakultet u Zagrebu. Danas živi i radi u Osijeku. Piše isključivo prozu,za djecu i odrasle (pripovijetke, romane, drame, radio igre.) Drama ''Smrtna ura'' premijerno je izvedena u Zagrebu 1989. godine. Za odrasle je napisao sedam knjiga, a za djecu niz radio-igara te četiri romana: ''Moljac i noćni čuvar'', ''Dobar dan, tata'', ''Halo, ovdje komandosi'' i ''Moj tata spava s anđelima''. Tomaš je objavio i jedan roman za mlade, ''Građani u prvom koljenu''. Pisac je hvaljen od kritike, a za roman ''Dobar dan, tata'' dobio je republičku nagradu ''Grigor Vitez''.
Književni rod:
Epika.
Književna vrsta:
Ratni dnevnik.
Mjesto radnje:
Osijek – citati: «Nastava je odgođena do daljnjega, dok ne dopusti čika Bora Ivanović, komandant vojarne 'Milan Stanković' u Osijeku.» «Iza njega veliki crni plakat na kojemu je pisalo: OSIJEK NIKADA NEĆE BITI OCEK.» «Moram završiti ovaj dnevnik iz opkoljenog (ali neosvojenog) grada»
Vrijeme radnje:
Domovinski rat 1991; kraj ljeta, jesen '91. (vidi se iz datuma: od 6. rujna, petak do 2. prosinca, ponedjeljak).
Tema:
Težak život i stanje u domovini za vrijeme rata.
Osnovna misao:
Moramo vjerovati ljudima koji nas vole i razumiju jer nam jedino oni mogu reći što je najbolje za nas.
Kratki sadržaj:
Te godine nije počela školska godina zbog rata. Cvijetu bi zakašnjeli početak školske godine inače radovao, ali ne i ove. Roditelji su joj svaki dan išli raditi, a ona je ostajala sama kod kuće. Često je nestajalo struje. Cvijeta se rado igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. Baranja je šaptom pala. Mladi bračni par Reisner se odselio u Njemačku i povjerio Cvijeti dvije mačkice, Mimi i Kima. Počela je radio-škola u trajanju od tri minute. Kod Zlatice na Sjenjaku bilo je jako gadno, bar u skloništu. Sve izgleda kao kaznionica. U jesen, 3. listopada, pogođena je i njena škola. Tata uglavnom kuha ručak. 10. 10. je bačena «krmača» na krov Zlatičine zgrade, probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica će nekamo otputovati. Došla je struja nakon 50 sati. Cvijeta je gledala na TV-u američku seriju «Kućni video». Opet je nestalo struje, a znači i hladnije je. Neka reporterka je pričala s gardistima o vjeri. Pokazalo se da ju nitko nije odbacio i prestao vjerovati u Boga. Mnogi su nosili krunice oko vrata. 25. 10. se vratila struja pa se tata odlučio obrijati, ali je uspio obrijati samo jednu stranu, odmah je nestalo struje. Idući dan došao je djed iz susjedstva s unučicom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje su joj mama i tata. Rekla je da joj tata spava s anđelima. U trgovinama je sve poskupjelo. Na TV-u se sve slabije vidio zagrebački program, ali zato se dobro vidio novosadski i beogradski. U «Glasu Slavonije» naslovi su veći od članaka. 14. 11. je opet pogođena katedrala. Cvijetin tata je slušao nestrpljivo glas Europe ne bi li čuo priznanje Hrvatske. Zlatica je u Austriji u nekoj obitelji i ide u hrvatsku školu. 20. studenog je pao Vukovar. 30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela ići van. Idući dan njeni su roditelji odlučili da ide u Pinkafeld u Austriji sa školom «Dobriša Cesarić». Cvijeta je tu noć toliko plakala da je ujutro imala temperaturu. Na večer su išli u grad kupiti nove termo-hlače, trenirku, papuče i još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Navečer nije mogla zaspati. Pitala se je kad će ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni dan.
Kompozicija djela:
Uvod: Nastava se odgađa do daljnjega.
Zaplet: Ljudi je na ulici sve manje, a djeca se ne mogu igrati.
Vrhunac: Baranja i Vukovar su pali, a Osijek je potpuno uništen.
Rasplet: Cvijeta odlazi u Pinkafeld.
Jezik i stil:
Djelo je pisano hrvatskim standardnim književnim jezikom, a rečenice su jednostavne i dobro razumljive.
Stilska sredstva:
Epiteti: Nova, školska, ovogodišnje, zakašnjeli, pečeno, mučeničkog, napaćenog, dnevnoj, pune, zlatni.
Onomatopeje: «Dum! Dum! Dum! – čula sam kratke tupe udarce.» «-da se u zraku umjesto zvuka granata ponovno čuje pjev ptica ili bar buka autobusa i tramvaja…»
Kontrast: «On je za sebe govorio da je Jugoslaven – rekao je tata – takvu je i zastavu za praznike isticao. Odnedavna govori da je Hrvat, iako ga nitko ne pita što je.»
Usporedbe: «Kao, mama je danas bila ljutita na nas, pekla ih je nevoljko, pa kolači nisu uspjeli.» «…vi ste djevojčice kao plodovi voćke.» «S tom će školom biti kao s onom pačjom.» «…izgledaju kao kaznionice u američkim filmovima.»
Metafora: «Grad odijeva točkastu pidžamu.»
Analiza glavnih likova:
Cvijeta
Djevojčica koja je odlučila pisati dnevnik, ima 12 godina, ide u 6. b. razred OŠ «Anka Butorac», mrzi rat.
Mama
Farmaceutkinja, dosta je pesimistična.
Tata
Prosvjetni inspektor, pravi optimist, voli se šaliti.
Sporedni likovi:
Zlatica, susjedi.
Analiza likova:
Cvijeta
Bila je dobra i razumna djevojčica i voljela je svoje roditelje. Znala je da ju oni vole i da joj žele sve najbolje te je prihvatila odlazaka u Pinkafeld. Željela je razumjeti uzrok rata ali nije mogla. Htjela je da rat što prije završi, da joj roditelji ponovo idu na posao i da ona ide u školu.
Cvijetina mama
Voljela je svoju obitelj i bila marljiva žena. Razumjela je svoju kćerku i kao svaki pravi roditelj željela joj sve najbolje.
Cvijetin tata
Bio je hrabar i odlučan čovjek koji je volio svoju obitelj ali i posao. Znao je što je najbolje za njegovu kćerku te tako odlučio poslati Cvijetu u Pinkafeld.
Dojam o djelu:
Dnevnik mi se jako svidio jer je realističan. Prikazuje rat baš onakvim kakav je bio.
No comments:
Post a Comment