Kod kuće je najgore - Ephraim Kishon
Bilješke o piscu:
Ephraim Kishon je izraelski pisac, rođen 1924. g. u Budimpešti. Za vrijeme rata radio je u logoru u Slovačkoj, a do kraja rata se skrivao i tako uspio izbjeći logore smrti. Godine 1949. se seli u Izrael. Piše duhovite putopise, scenarije, komedije, mjuzikle, kratke priče. Knjiga “Kod kuće je najgore” je najprodavanija knjiga u svijetu.
Na sliku i priliku
Tema:
Dolazak obitelji u prvi posjet novorođenčetu.
Zabilješke tijekom čitanja (duhovit ulomak):
«Molim vas – upitah je (sestru) – a gdje je gospođa Kishon? – Koja
gospođa Kishon? – Pa majka. Zar ovo nije sin gospođe Kishon? – Ovo? Ni
govora. Ovo ovdje pripada gospođi Mizrahi. Osim toga to je djevojčica –
reče sestra i odveze malo čudovište.»
Ovaj mi je ulomak duhovitiji zato što je rodbina prije toga raspravljala kome je djete najviše nalik. A sad im je sestra dala do znanja da to dijete uopće nije u rodu s nikime od njih.
Kratki sadržaj:
Autoru se rodio sin. Kad je dolazio prvi puta u posjet ženi i sinu doktor mu je rekao da dođe sam. On je poveo sve žive i ne žive koje je našao u blizini. Kad su došli u rodilište na hodniku su zatekli neko dijete kako leži u kolicima. Odmah su mu prišli i počeli raspravljati na koga je nalik. Nakon par minuta došla je sestra i rekla im da to uopće nije autorovo dijete.
Opis lika:
Autorova majka – baka kao i svaka druga. Čim je ugledala dijete odmah se raznježila i počela mu tepati. Započela je raspravu kome je dijete nalik. Opominjala ih je da ne smiju prilaziti djetetu da ga ne bi zarazili, ali kad je ugledala «svog» (nečijeg drugog) unuka prva ga je podigla.
Šuti i plivaj
Tema:
Otac pokušava naučiti sina plivati.
Zabilješke tijekom čitanja (duhovit ulomak):
«Kažite, molim vas, ovom mom sinu da li se tko može utopiti u ovom
dječjem bazenu? – Kako da ne – odvrati mu čuvar ispod slamnata šešira
- Još kako da može!»
Ovaj mi je ulomak duhovit jer je čuvar dao anti-ohrabrujući odgovor. Uobičajeno je da djelatnici neke ustanove pomognu roditeljima kod uvjeravanja djece. Ovaj čuvar je sasvim kontra djelovao.
Kratki sadržaj:
U nekom bazenu otac je učio sina plivati. Uporno ga je uvjeravao da mu se u bazenu ništa ne može dogoditi. Pokušao je sve moguće načine kao što su ucjene, bezuspješni razgovor s čuvarom... Na kraju je rekao sinu da uđe u vodu ili večeras nema gledanja televizije. Ovaj je i dalje samo stajao kraj bazena i plakao. Otac mu je i dalje, zaboravivši na prijetnju, pokazivao kako je to jednostavno. Mašeš rukama i broji jedan, dva, tri. Kad je shvatio da od toga nema koristi uzeo je sina i držeći ga iznad vode govorio mu neka maše rukama. Na kraju je neki čovjek doviknuo ocu da pusti dijete na miru. Ovaj je ostavio dijete na suhome i pokušao otplivati do toga koji mu je to viknuo. Nije uspio i počeo se topiti. Čuvar je na kraju rekao - kako takav čovjek može naučiti dijete plivati kad to ni sam ne zna.
Opis lika:
Sin - neko razmaženo derište koje se boji ući u vodu. Valjda bi se rastopio. Bez obzira na očeve prijetnje on ustraje u tome da ne uđe u vodu. To mi je malo bezveze, ali vjerojatno nije naučio da mu roditelji žele samo sve najbolje.
Kako je Napoleon izgubio bitku kod Waterlooa
Tema:
Kako je Napoleon odbijao doručkovati.
Zabilješke tijekom čitanja (duhovit ulomak):
«Toga časa su Blucher i Wellington udružili svoje armije i tako su bitku
kod Waterlooa dobila dva čovjeka koji su pošli u rat sami, ostavivši svoje
odane žene daleko, daleko kod kuće.»
To mi je fora ulomak zato što govori kao da je Napoleonova žena kriva za gubitak bitke.
Kratki sadržaj:
Napoleon je bio u svome ratnom prebivalištu s nekoliko generala i časnika. Raspravljali su o taktici bitke. Napoleonova žena ga je stalno napadala za doručak. Stalno je gunđala kako nema sluškinju, a stalno treba čistiti palaču. Kad je došao neki general ona ga nije htjela pustiti unutra bez da je on izuo čizme. I svi već prisutni generali bili su bosi. Kad je konačno Napoleon završio taktiku, otišao je u bitku. Izgubio je. Na kraju piše kako su ovi što su pobijedili bitku ostavili svoje žene daleko, daleko kod kuće. Kao da je Napoleon bitku izgubio zbog ženinog zanovijetanja.
Opis lika:
Napoleon - razmišlja samo o bitci, a ženi odgovara bez da uopće promisli. Sav je napet i baš ga briga kakvo će jaje žena ispeći. Naravno, kad ga ne kani pojesti.
Ulijepi bližnjega svoga
Likovi koje sam upoznala:
Pisac, Amir, Amirova učiteljica, gosp. Frisch.
Nasmijalo me:
“Naše se dijete čak i izgledom izmijenilo: oči mu se smanjile a obrazi
naduli. Najbolja supruga na svijetu tvrdi da se on pretvara u hrčka.
O hrčku u leksikonu piše: “Glodavac izgledom sličan štakoru, u obrazima
ima džepove u koje sprema zrna žitarica, te tako stvara zalihu za zimu.”
Prava slika i prilika Amirova!” (str. 123)
Kratki sadržaj:
Djeca su dobila novu zabavu. Album sa tekstom i praznim mjestima za kustraciju i vrećice sa sličicama, koje se lijepe u taj album. Pisac zaključuje da izdavači zarade ogroman novac prodajući sličice u paketićima. Da bi se popunio album, potrebno je skupiti hrpu sličica, od kojih su većina njih duplikati. Ta hrpa duplih sličica razvija kod djece duh razmjene, ali istovremeno i prazni fond džeparca i roditeljskih prihoda. Neka djeca počnu i krasti od roditelja. Uplašeni roditelji sazovu sastanak, želeći riješiti problem sličica. Prihvaćen je prijedlog da se djecu zatrpa sličicama, pa će im one ubrzo dosaditi. Međutim, djecu nisu uspjeli zbuniti. Oni sa još većim žarom trpaju i spremaju nove sličice, tako da sve više liče na hrčke. Amirov otac, umoran od albuma “Čuda svijeta”, doživi novi šok. Izašao je novi album: “Svijet sporta”.
Moje zlato spava
Likovi koje sam upoznala:
Pisac, Amir, supruga, Gideon, Avital.
Nasmijalo me:
“Obratili smo se psihoterapeutu, koji nas je odmah upozorio da ništa ne
pokušavamo silom, jer bi to moglo ostaviti traga u njegovu društvenom
životu. - Priroda će se sama pobrinuti ako joj za to damo priliku – reče
nam. Dali smo prirodi priliku ali ona je nije iskoristila. Kad sam jednom u
pola četiri izjutra zatekao Amira gdje kredom u boji crta avione po
zidovima, toliko sam se razbjesnio da sam smjesta nazvao popustljivoga
psihoterapeuta. Na drugom kraju javio mi se umilni dječji glasić: - Tata
spava.” (str. 112)
Kratki sadržaj:
Pisac je sretan što ima sina Amira koji točno u pola devet ide u krevet, a ustaje u sedam u jutro. Naravno, uskoro pisac priznaje da laže. Amir oblači pidžamu u pola devet, ali tada počinje njegova šetnja po stanu, a ne spavanje, prvo je žedan, onda provjerava torbu, tada gleda televiziju, malo se igra sa psom i tako sve do dva sata ujutro. Dakako, to izaziva pospanost i nepažnju u školi. Amir često i zaspi na satu. Dugo su Amirovi roditelji mislili da samo njihov sin luta noću, dok kod susjeda Gideona, koji je strog, nisu otkrili da mala Avital također legne u 20 sati i 45 minuta, ali također luta do dva u noći. Školske praznike je supruga iskoristila da Amira vrati u normalne sate sna. Umjesto da ga tjeraju ranije na spavanje, roditelji su poticali Amira u nespavanju. Kroz dvadeset dana praznika, postigli su da Amir preskoči jedan dan i sada opet redovno odlazi u pola devet na spavanje. Naravno, osim ako pisac ne laže.
Dojam o djelu (verzija 1):
Knjiga mi se sviđa jer su pričice kratke i bez puno detalja. Sve je jako šaljivo. Prikazani su događaji iz života na malo glupo-šaljiv način. Ne može biti da je Napoleon izgubio bitku zbog žene, ili da netko nađe dijete samo na hodniku u bolnici...
Dojam o djelu (verzija 2):
Knjiga je izvrsna. Obični događaji jedne obitelji opisani su s puno humora. Svi se mi možemo pronaći u tim pričama, jer se opisani događaji svima nama ponekad dogode, a i lijepo je vidjeti ih kroz humorističan pogled jednog pisca.
Bilješke o piscu:
Ephraim Kishon je izraelski pisac, rođen 1924. g. u Budimpešti. Za vrijeme rata radio je u logoru u Slovačkoj, a do kraja rata se skrivao i tako uspio izbjeći logore smrti. Godine 1949. se seli u Izrael. Piše duhovite putopise, scenarije, komedije, mjuzikle, kratke priče. Knjiga “Kod kuće je najgore” je najprodavanija knjiga u svijetu.
Na sliku i priliku
Tema:
Dolazak obitelji u prvi posjet novorođenčetu.
Zabilješke tijekom čitanja (duhovit ulomak):
«Molim vas – upitah je (sestru) – a gdje je gospođa Kishon? – Koja
gospođa Kishon? – Pa majka. Zar ovo nije sin gospođe Kishon? – Ovo? Ni
govora. Ovo ovdje pripada gospođi Mizrahi. Osim toga to je djevojčica –
reče sestra i odveze malo čudovište.»
Ovaj mi je ulomak duhovitiji zato što je rodbina prije toga raspravljala kome je djete najviše nalik. A sad im je sestra dala do znanja da to dijete uopće nije u rodu s nikime od njih.
Kratki sadržaj:
Autoru se rodio sin. Kad je dolazio prvi puta u posjet ženi i sinu doktor mu je rekao da dođe sam. On je poveo sve žive i ne žive koje je našao u blizini. Kad su došli u rodilište na hodniku su zatekli neko dijete kako leži u kolicima. Odmah su mu prišli i počeli raspravljati na koga je nalik. Nakon par minuta došla je sestra i rekla im da to uopće nije autorovo dijete.
Opis lika:
Autorova majka – baka kao i svaka druga. Čim je ugledala dijete odmah se raznježila i počela mu tepati. Započela je raspravu kome je dijete nalik. Opominjala ih je da ne smiju prilaziti djetetu da ga ne bi zarazili, ali kad je ugledala «svog» (nečijeg drugog) unuka prva ga je podigla.
Šuti i plivaj
Tema:
Otac pokušava naučiti sina plivati.
Zabilješke tijekom čitanja (duhovit ulomak):
«Kažite, molim vas, ovom mom sinu da li se tko može utopiti u ovom
dječjem bazenu? – Kako da ne – odvrati mu čuvar ispod slamnata šešira
- Još kako da može!»
Ovaj mi je ulomak duhovit jer je čuvar dao anti-ohrabrujući odgovor. Uobičajeno je da djelatnici neke ustanove pomognu roditeljima kod uvjeravanja djece. Ovaj čuvar je sasvim kontra djelovao.
Kratki sadržaj:
U nekom bazenu otac je učio sina plivati. Uporno ga je uvjeravao da mu se u bazenu ništa ne može dogoditi. Pokušao je sve moguće načine kao što su ucjene, bezuspješni razgovor s čuvarom... Na kraju je rekao sinu da uđe u vodu ili večeras nema gledanja televizije. Ovaj je i dalje samo stajao kraj bazena i plakao. Otac mu je i dalje, zaboravivši na prijetnju, pokazivao kako je to jednostavno. Mašeš rukama i broji jedan, dva, tri. Kad je shvatio da od toga nema koristi uzeo je sina i držeći ga iznad vode govorio mu neka maše rukama. Na kraju je neki čovjek doviknuo ocu da pusti dijete na miru. Ovaj je ostavio dijete na suhome i pokušao otplivati do toga koji mu je to viknuo. Nije uspio i počeo se topiti. Čuvar je na kraju rekao - kako takav čovjek može naučiti dijete plivati kad to ni sam ne zna.
Opis lika:
Sin - neko razmaženo derište koje se boji ući u vodu. Valjda bi se rastopio. Bez obzira na očeve prijetnje on ustraje u tome da ne uđe u vodu. To mi je malo bezveze, ali vjerojatno nije naučio da mu roditelji žele samo sve najbolje.
Kako je Napoleon izgubio bitku kod Waterlooa
Tema:
Kako je Napoleon odbijao doručkovati.
Zabilješke tijekom čitanja (duhovit ulomak):
«Toga časa su Blucher i Wellington udružili svoje armije i tako su bitku
kod Waterlooa dobila dva čovjeka koji su pošli u rat sami, ostavivši svoje
odane žene daleko, daleko kod kuće.»
To mi je fora ulomak zato što govori kao da je Napoleonova žena kriva za gubitak bitke.
Kratki sadržaj:
Napoleon je bio u svome ratnom prebivalištu s nekoliko generala i časnika. Raspravljali su o taktici bitke. Napoleonova žena ga je stalno napadala za doručak. Stalno je gunđala kako nema sluškinju, a stalno treba čistiti palaču. Kad je došao neki general ona ga nije htjela pustiti unutra bez da je on izuo čizme. I svi već prisutni generali bili su bosi. Kad je konačno Napoleon završio taktiku, otišao je u bitku. Izgubio je. Na kraju piše kako su ovi što su pobijedili bitku ostavili svoje žene daleko, daleko kod kuće. Kao da je Napoleon bitku izgubio zbog ženinog zanovijetanja.
Opis lika:
Napoleon - razmišlja samo o bitci, a ženi odgovara bez da uopće promisli. Sav je napet i baš ga briga kakvo će jaje žena ispeći. Naravno, kad ga ne kani pojesti.
Ulijepi bližnjega svoga
Likovi koje sam upoznala:
Pisac, Amir, Amirova učiteljica, gosp. Frisch.
Nasmijalo me:
“Naše se dijete čak i izgledom izmijenilo: oči mu se smanjile a obrazi
naduli. Najbolja supruga na svijetu tvrdi da se on pretvara u hrčka.
O hrčku u leksikonu piše: “Glodavac izgledom sličan štakoru, u obrazima
ima džepove u koje sprema zrna žitarica, te tako stvara zalihu za zimu.”
Prava slika i prilika Amirova!” (str. 123)
Kratki sadržaj:
Djeca su dobila novu zabavu. Album sa tekstom i praznim mjestima za kustraciju i vrećice sa sličicama, koje se lijepe u taj album. Pisac zaključuje da izdavači zarade ogroman novac prodajući sličice u paketićima. Da bi se popunio album, potrebno je skupiti hrpu sličica, od kojih su većina njih duplikati. Ta hrpa duplih sličica razvija kod djece duh razmjene, ali istovremeno i prazni fond džeparca i roditeljskih prihoda. Neka djeca počnu i krasti od roditelja. Uplašeni roditelji sazovu sastanak, želeći riješiti problem sličica. Prihvaćen je prijedlog da se djecu zatrpa sličicama, pa će im one ubrzo dosaditi. Međutim, djecu nisu uspjeli zbuniti. Oni sa još većim žarom trpaju i spremaju nove sličice, tako da sve više liče na hrčke. Amirov otac, umoran od albuma “Čuda svijeta”, doživi novi šok. Izašao je novi album: “Svijet sporta”.
Moje zlato spava
Likovi koje sam upoznala:
Pisac, Amir, supruga, Gideon, Avital.
Nasmijalo me:
“Obratili smo se psihoterapeutu, koji nas je odmah upozorio da ništa ne
pokušavamo silom, jer bi to moglo ostaviti traga u njegovu društvenom
životu. - Priroda će se sama pobrinuti ako joj za to damo priliku – reče
nam. Dali smo prirodi priliku ali ona je nije iskoristila. Kad sam jednom u
pola četiri izjutra zatekao Amira gdje kredom u boji crta avione po
zidovima, toliko sam se razbjesnio da sam smjesta nazvao popustljivoga
psihoterapeuta. Na drugom kraju javio mi se umilni dječji glasić: - Tata
spava.” (str. 112)
Kratki sadržaj:
Pisac je sretan što ima sina Amira koji točno u pola devet ide u krevet, a ustaje u sedam u jutro. Naravno, uskoro pisac priznaje da laže. Amir oblači pidžamu u pola devet, ali tada počinje njegova šetnja po stanu, a ne spavanje, prvo je žedan, onda provjerava torbu, tada gleda televiziju, malo se igra sa psom i tako sve do dva sata ujutro. Dakako, to izaziva pospanost i nepažnju u školi. Amir često i zaspi na satu. Dugo su Amirovi roditelji mislili da samo njihov sin luta noću, dok kod susjeda Gideona, koji je strog, nisu otkrili da mala Avital također legne u 20 sati i 45 minuta, ali također luta do dva u noći. Školske praznike je supruga iskoristila da Amira vrati u normalne sate sna. Umjesto da ga tjeraju ranije na spavanje, roditelji su poticali Amira u nespavanju. Kroz dvadeset dana praznika, postigli su da Amir preskoči jedan dan i sada opet redovno odlazi u pola devet na spavanje. Naravno, osim ako pisac ne laže.
Dojam o djelu (verzija 1):
Knjiga mi se sviđa jer su pričice kratke i bez puno detalja. Sve je jako šaljivo. Prikazani su događaji iz života na malo glupo-šaljiv način. Ne može biti da je Napoleon izgubio bitku zbog žene, ili da netko nađe dijete samo na hodniku u bolnici...
Dojam o djelu (verzija 2):
Knjiga je izvrsna. Obični događaji jedne obitelji opisani su s puno humora. Svi se mi možemo pronaći u tim pričama, jer se opisani događaji svima nama ponekad dogode, a i lijepo je vidjeti ih kroz humorističan pogled jednog pisca.
No comments:
Post a Comment